REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1839/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Nagy, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Školske knjige d.d., Zagreb, Masarykova ulica 28, OIB 38967655335, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2068/2025-3 od 28. siječnja 2026., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2512/2019-40 od 3. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2068/2025-3 od 28. siječnja 2026. zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:

„Tumačenje pojma „nastanka“ štete - je li početak objektivnog roka zastare počeo teći od trenutka nastanka štetnog događaja (stavljanja u promet udžbenika, kako tvrdi drugostupanjski sud) ili od trenutka nastupa štetne posljedice (saznanje opće javnosti za sporan tekst, a što je trajalo za vrijeme obvezatnosti spornog udžbenika – i to neovisno o izdanjima s obzirom da nije moguće utvrditi u kojem obujmu se koristilo prvo i djelomično drugo izdanje za vrijeme obvezatnosti udžbenika, a sporno je u postupku bila i činjenica može li ili ne izmijenjeno izdanje sa inicijalima „N.N.“ tužitelju nanijeti štetu)?“.

1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3077/2019-2 od 11. srpnja 2023., Revr- 318/2009-2 od 17. lipnja 2009., Rev-3097/2015-2 od 2. listopada 2019. i Rev- 2157/1988 od 28. ožujka 1989. smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u tim odlukama.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbaciti te traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3.1. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.2. Naime, postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer tužitelj u postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (je li sud pravilno utvrdio početak roka zastare te može li se izmijenjenim izdanjem nanijeti šteta) je činjenične naravi i potpuno vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja. Naime, iz činjenica utvrđenih tijekom postupka koji je prethodio revizijskom, kojima je ovaj sud u revizijskom stupnju postupka vezan, proizlazi da je tužitelju nastala šteta u kolovozu 2014. Stoga, nije od značaja pozivanje tužitelja na istaknute odluke ovoga suda jer nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji o kojoj je riječ u konkretnom slučaju. Iz navedenog proizlazi da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse, te nije riječ ni o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

4. Slijedom sveg navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

5. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP, jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić