REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2102/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. HA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu protiv tuženice ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Parlov, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1528/2024-2 od 1. prosinca 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2553/2024-3 od 25. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužitelji su podnijeli ovom sudu prijedlog da im se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1528/2024-2 od 1. prosinca 2025. zbog pravnih pitanja koja smatraju važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Da li je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, te povreda prava na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske od strane drugostupanjskog suda, ukoliko je prvostupanjska presuda preinačena sukladno odredbi čl. 373. Zakona o parničnom postupku, u slučaju kada drugostupanjski sud nije uvažio žalbene razloga, pa je u biti postupao arbitrarno?
2. Da li je tužitelj kao izvanknjižni vlasnik (suvlasnik) ovlašten postaviti tužbeni zahtjev u parničnom postupku na razvrgnuće suvlasničke zajednice sukladno odredbi čl. 50. Zakona o vlasništva i drugim stvarnim pravima, u odnosu na tuženike, ukoliko tužitelj i tuženici nisu upisani u zemljišnoj knjizi kao vlasnici (suvlasnici) predmetne nekretnine?
3. Da li je preuranjena tužba podnesena radi razvrgnuća suvlasničke zajednice u slučaju kada protiv drugog suvlasnika teče ovršni postupak pokrenut od strane treće osobe?
4. Da li je u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini od značaja pitanje poštenog posjeda na strani jednog od suvlasnika?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatraju važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelji se pozivaju na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1492/2022 od 21. ožujka 2013., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci.
1.3. Tužitelji ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnose i stoga što tvrde da im je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3.1. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.2. Naime, postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužitelji u postavljenim pitanjima od 2. do 4. ukazuju da bi bilo sporno u konkretnom sporu (mogu li tužitelji uspjeti sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice, je li tužba preuranjena, je li od značaja poštenje posjeda) je činjenične naravi i potpuno vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja. Valja reći da tužitelji polaze od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelji nisu bili upisani u zemljišne knjige. Međutim, iz razloga pobijane odluke (kojima je ovaj sud u revizijskom stupnju postupka vezan) proizlazi da je drugostupanjski sud utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz predmetnog Sporazuma od 13. rujna 2011. kojim su stranke zajednički utvrdile svoja prava i obaveze u cilju razrješavanja imovinsko pravnih odnosa stranaka vezano za predmetni stan. Dakle, nije od značaja pozivanje tužitelja na navedenu odluku županijskog suda jer nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji o kojoj je riječ u konkretnom slučaju. Iz navedenog proizlazi da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse, te nije riječ ni o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
3.3. Nadalje, u odnosu na postavljeno pitanje pod 1., valja reći da uz to što je usko vezano za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, suštinski se odnose na pitanje je li drugostupanjski sud postupao arbitrarno, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Tužitelji u prijedlogu navode da im je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. - službeni pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - službeni pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - službeni pročišćeni tekst, 76/2010., 85/2010. - službeni pročišćeni tekst, 5/2014. i 69/2017., dalje: Ustav).
4.2. Prema ocjeni ovoga suda, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, odnosno da im je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima bilo omogućeno da se izjasne o svim navodima tuženika, iznosu činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje, a činjenica da tužitelji nisu zadovoljni tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi sama po sebi do povrede prava na pravično suđenje.
5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog pravnih pitanja koja tužitelji smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Kako tužitelji nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
