Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3083/2025-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Blažaninu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-2130/2023-37 od 26. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-2130/2023-37 od 26. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.081,18 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. prosinca 2023. do isplate (točka I. izreke) te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.608,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. studenoga 2025. do isplate (točka II. izreke). Ujedno je rješenjem dopuštena preinaka tužbe kako je učinjena podneskom tužitelja od 27. svibnja 2025.

2. Žali se tuženica pobijajući presudu i rješenje sadržajno zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode žalbe kao neutemeljene te predložio potvrditi prvostupanjsku odluku.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.081,18 EUR sa kamatama od 1. prosinca 2023. na ime neotplaćenog dijela zajma koji je, prema tvrdnjama tužitelja, dao tuženici tako da je u svoje ime podigao gotovinski kredit kod banke te cjelokupni iznos kredita predao tuženici, uz njezinu obvezu vraćanja sredstava kroz mjesečne uplate koje odgovaraju anuitetima kredita.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a na koju se ukazuje žalbom.

8. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj kao korisnik kredita 15. siječnja 2020. sklopio ugovor o gotovinskom kreditu s Privrednom bankom Zagreb d.d. kao davateljem kredita na iznos od 120.000,00 kuna,

- da je kredit otplaćivan kroz mjesečne anuitete u iznosu od 1.827,59 kuna,

- da je tuženica tijekom 2021., 2022. i 2023. vršila višekratne uplate na račun tužitelja u iznosima koji približno odgovaraju anuitetima kredita,

- da su stranke bile u emocionalnoj vezi, ali da tijekom postupka nije dokazano postojanje izvanbračne zajednice u smislu odredbi Obiteljskog zakona,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka, koje je sud ocijenio međusobno suglasnima, logičnima i uvjerljivima, proizlazi kako je tužitelj kredit podigao radi financiranja poslovnog pothvata tuženice vezanog uz proizvodnju i prodaju kozmetičkih proizvoda,

- da je tuženica u početku vraćala sredstva kroz mjesečne uplate, a potom prestala s otplatom,

- da prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka dug tuženice prema tužitelju iznosi 5.081,18 EUR.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio je da je između stranaka sklopljen usmeni ugovor o zajmu iz članka 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) kojeg tuženica nije ispoštovala slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Neosnovano tuženica prigovara pogrešnoj ocjeni izvedenih dokaza, sadržajno osporavajući postojanje ugovora o zajmu između stranaka. Tuženica u bitnom ističe da je da je tužitelj neistinito prikazao njihov odnos, da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici, da su svjedoci iskazivali pristrano jer su prijatelji tužitelja te da nije točno da joj je tužitelj pozajmio novac niti da bi izvršene uplate s njene strane predstavljale povrat toga zajma.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze te je za svoju odluku dao potpune, logične i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Naime, ocjena vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka pridržana je sudu koji neposredno provodi dokaz saslušanjem, pri čemu drugostupanjski sud smatra da je ocjena dana sukladno članku 8. ZPP-a, logična je i životno uvjerljiva.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno je poklonio vjeru iskazu tužitelja i saslušanih svjedoka jer su njihovi iskazi bili međusobno podudarni u odlučnim činjenicama, osobito glede razloga podizanja kredita, njegove namjene, činjenice da je novac predan tuženici te dinamike vraćanja sredstava. Pritom činjenica da su svjedoci prijatelji ili poznanici tužitelja sama po sebi ne čini njihove iskaze nevjerodostojnima, osobito kada su isti međusobno suglasni i potvrđeni materijalnom dokumentacijom u spisu.

15. Žalbeni navodi tuženice u biti predstavljaju subjektivno nezadovoljstvo ocjenom dokaza izvršenom od strane prvostupanjskog suda te drukčiju interpretaciju provedenih dokaza, ali isti nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

16. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da upravo dinamika i visina uplata koje je tuženica vršila na račun tužitelja nedvojbeno ukazuju na postojanje obveze vraćanja zajma, jer se radi o ponavljajućim mjesečnim uplatama u iznosima koji gotovo odgovaraju anuitetima kredita. Takva činjenična okolnost objektivno podupire tvrdnje tužitelja o postojanju unaprijed dogovorenog načina vraćanja zajma.

17. Neosnovano tuženica u žalbi ustraje na tvrdnji o postojanju izvanbračne zajednice stranaka. Prije svega, pravilno prvostupanjski sud navodi da pitanje eventualnog postojanja izvanbračne zajednice nije odlučno za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva. Međutim, i glede te okolnosti prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tijekom postupka nisu utvrđeni elementi trajne životne zajednice u smislu zajedničkog stanovanja, zajedničkog gospodarstva i ekonomske povezanosti karakterističnih za izvanbračnu zajednicu.

18. Osim toga, sama činjenica eventualnog postojanja emotivne ili izvanbračne veze između stranaka ne isključuje mogućnost sklapanja ugovora o zajmu među partnerima, niti oslobađa zajmoprimca obveze vraćanja pozajmljenih sredstava ako je postojanje takvog obveznog odnosa dokazano.

19. Nadalje, navodi kojima tuženica tvrdi da su sredstva koja je uplaćivala tužitelju predstavljala pomoć partneru tijekom veze pravilno su ocijenjeni neuvjerljivima. Naime, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da redovitost, dinamika i gotovo identični iznosi uplata upućuju upravo na vraćanje unaprijed određenih mjesečnih obveza, a ne na povremenu financijsku pomoć među partnerima.

20. U odnosu na žalbene navode kojima tuženica ističe uznemiravanje od strane tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da navedene okolnosti nisu odlučne za predmet ovoga parničnog postupka u kojem se raspravlja o postojanju i ispunjenju obveze iz ugovora o zajmu, dok zaštita osobnih prava i odlučivanje o obiteljskopravnim odnosima može biti predmetom nekog drugog postupka.

21. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o visini potraživanja. Naime, ista se temelji na nalazu i mišljenju financijskog vještaka kojeg tuženica nije osporila niti je na isti iznijela konkretne primjedbe pa je prvostupanjski sud osnovano prihvatio takav nalaz kao stručan, objektivan i izrađen na temelju dokumentacije u spisu.

22. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima osporava zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojim je dopuštena preinaka tužbe, valja istaknuti da isti nisu osnovani. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 27. svibnja 2025. povisio tužbeni zahtjev sa iznosa od 4.834,86 EUR na iznos od 5.081,18 EUR, usklađujući zahtjev s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka financijske struke.

23. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu članka 190. stavka 2. ZPP kada je ocijenio da je predmetna preinaka dopuštena, jer je do iste došlo nakon provedenog vještačenja i zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, dakle uslijed okolnosti koje tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije isticati niti precizirati prije zaključenja prethodnog postupka. Preinaka tužbe kojom se tužbeni zahtjev usklađuje s rezultatima provedenog dokaznog postupka, osobito s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, dopuštena je i nakon zaključenja prethodnog postupka ako stranka prije izvođenja tog dokaza objektivno nije mogla precizno odrediti visinu zahtjeva.

24. Pritom valja naglasiti da dopuštenom preinakom tuženici nije onemogućeno raspravljanje pred sudom niti joj je povrijeđeno pravo na kontradiktoran postupak, jer joj je podnesak kojim je izvršena preinaka uredno dostavljen uz mogućnost očitovanja, a tuženica se na istu nije očitovala niti je iznijela konkretne prigovore glede tako specificiranog zahtjeva.

25. Jednako tako, pravilno je primijenjeno materijalno pravo glede dosuđenih zakonskih zateznih kamata (članak 504. ZOO), budući da iz utvrđenih činjenica proizlazi kako su stranke ugovorile vraćanje zajma sukcesivno, kroz mjesečne obroke koji odgovaraju kreditnim anuitetima, slijedom čega je obveza dospjela najkasnije podmirenjem posljednjeg anuiteta od strane tužitelja.

26. U odnosu na dokumentaciju koju je tuženica dostavila uz žalbu, a koja se odnosi na njezino zdravstveno stanje, prijavu na natječaj za projekt radionice bilja i prirodne kozmetike, pisano upozorenje poslodavca tužitelju vezano uz njegovo ponašanje prema tuženici kao kolegici, dopis pučke pravobraniteljice te pritužbu radi zaštite dostojanstva radnice i dr., valja istaknuti da se radi o novim dokazima i ispravama koje drugostupanjski sud nije ovlašten razmatrati u ovoj fazi postupka.

27. Naime, prema odredbi članka 352. stavka 1. ZPP, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Kako predmetna dokumentacija nije usmjerena na dokazivanje postojanja neke od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, već se njome nastoje dodatno potkrijepiti činjenične tvrdnje tuženice glede odnosa stranaka i okolnosti izvan samog predmeta spora, navedene isprave i dokaze ovaj drugostupanjski sud nije mogao uzeti u razmatranje niti su od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke u dijelu u kojem je utvrđeno postojanje obveznopravnog odnosa između stranaka.

28. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP -a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) te je istu detaljno obrazložio.

29. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje tuženica upire, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku u cijelosti.

30. Tužitelju nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić