Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-746/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Dragice Samardžić, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ankice Matić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3070/2025-8 od 23. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3070/2025-8 od 23. listopada 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB:84397956623 svotu od 9.962,47 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 21.04.2025. pa sve do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i da tužitelju nadoknadi parnične troškove, sve to u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.10.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenog odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je regresna isplata iznosa od 9.962,47 eura sa zateznim kamatama zbog isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja RĐ zbog prometne nesreće od 16. siječnja 2012. u kojoj je pretrpio tjelesne povrede.

6. Uvidom u tablicu tužitelja o isplatama invalidske mirovine za RĐ sa stanjem na dan 1.04.2025. i u ispis iz baze podataka tužitelja o isplaćenim mirovinskim primanjima RĐ u utuženom razdoblju što nije sporno, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj za utuženo razdoblje od 1.05.2022. do 31.03.2025. na ime invalidske mirovine svom osiguraniku RĐ isplatio ukupno 19.924,93 eura.

7. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja RĐ ozlijeđen u prometnoj nesreći 16.1.2012., s tim da su za nastanak iste suodgovorni osiguranik tuženika i osiguranik tužitelja, svaki u omjeru od 50%, da je osiguraniku tužitelja RĐ ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nesreći priznato kao ozljeda na radu, da je RĐ tužitelj rješenjem broj 77732 od 02.08.2013. priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13.12.2012., a jer da je kod njega zbog ozljede na radu zadobivene u predmetnom štetnom događaju (prometnoj nesreći od 16.01.2012.) nastupila opća nesposobnost za rad, te da je tužitelj na ime invalidske mirovine svom osiguraniku RĐ isplatio ukupno 19.924,93 eura u utuženom razdoblju od 1.05.2022. do 31.03.2025.

8. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da je za odlučivanje u sporu kojeg pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće. Pri tome, u konkretnom slučaju da se ne primjenjuje odredba članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18., 62/18, 115/18, 102/19, u daljnjem tekstu: ZOMO).

9. Prema odredbi članka 27. ZOOP određeno je:

1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

2. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

5. Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

10. Prema stajalištu ovog suda, a sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

11. Međutim, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

12. Obveze tuženika, kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja.

13. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj na okolnost visine štete, u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP-a, nije predložio izvođenje niti jednog dokaza. Tužitelj u ovom postupku da nije dokazao odlučnu činjenicu odnosno nastanak i visinu štetu koja bi bila obračunata primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a, odnosno za navedeno nije predložio adekvatne dokaze poput financijskog vještačenja. Radi toga je prvostupanjski sud, temeljem odredbe 221.a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja koji da je na tužitelju odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pored toga, prvostupanjski sud zaključuje da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

14. Međutim, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju teret dokaza je na tuženiku. Naime, prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1055/2021-2 od 5. ožujka 2024. u slučajevima subrogacijskih zahtjeva nositelja mirovinskog i socijalnog osiguranja, HZMO, kada društvo za osiguranje prigovori da je tužiteljev osiguranik ostvario pravo na starosnu mirovinu i da zbog toga šteta HZMO kao nositelju mirovinskog osiguranja predstavlja razliku između starosne i invalidske mirovine, teret dokaza da je visina starosne mirovine koju bi HZMO prema redovnom tijeku stvari bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva je na tuženiku jer je tuženik stranka o čijem uspjehu u parnici ovisi dokazivanje te činjenice i jer on snosi štetne posljedice neuspjeha da se njegova činjenična pretpostavka ne utvrdi kao činjenica u postupku u potrebnom stupnju izvjesnosti.

15. Polazeći od navedenog, žalbeni razlozi i navodi tužitelja su osnovani jer prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje niti je pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo.

16. Radi toga je, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, prihvaćena žalba tužitelja kao osnovana, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovno postupku utvrdi pravno relevantne činjenice odnosno postoji li razlika između visine mirovine te kolika je visina te razlike, odnosno štete, je li ona jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva.

Split, 3. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić