REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž-2636/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zdenku Krstiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplat, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-855/2020-23 od 17. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-855/2020-23 od 17. rujna 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
II. Ukida se presuda i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2077/2019-37 od 10. siječnja 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II., III. IV. i V. izreke te predmet u navedenom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovo raspravljanje i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204914259, sklopljenog između tužitelja FS i tuženika Zagrebačke banke d.d., solemniziranog po Javnom bilježniku Biserki Arambašić u Osijeku broj OU- 210/05 od 3. lipnja 2005. iz:
-članka 1. tog Ugovora kojom se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamata na način utvrđen ovim Ugovorom,
-članka 2. kojom je korisnik kredita, tužitelj dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju
Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,
-članka 7. koja glasi "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja za CHF. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama korisnik kredita, tužitelj pristaje da kreditor, tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta / rate, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate."
pa stoga ove odredbe ne proizvode pravne učinke između stranka.
II. Utvrđuje se da tuženik nije u cijelosti obeštetio tužitelja Dodatkom ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) broj 3204914259/02 od 22. siječnja 2016. solemniziran po Javnom bilježniku Mandici Popović u Osijeku OV-654/16 od 25. siječnja 2016. i to po osnovi pretplaćenih kamata i pretplaćenog tečaja, te da ovim Ugovorom nije ispravljena neravnoteža prava i obveza između stranaka.
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da u roku od 15 dana po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati tužitelju FS iznos od 1.915,66 eura (slovima: tisućudevetstopetnaesteurašezdesetšestcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. prosinca 2007. u visini od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena i to kako slijedi:
tekućim od 01.11.2007. iznos 9,27 eura
tekućim od 01.12.2007. iznos 9,35 eura
tekućim od 01.01.2008. iznos 9,36 eura
tekućim od 01.02.2008. iznos 9,51 eura
tekućim od 01.03.2008. iznos 27,83 eura
tekućim od 01.04.2008. iznos 28,19 eura
tekućim od 01.05.2008. iznos 27,35 eura
tekućim od 01.06.2008. iznos 27,06 eura
tekućim od 01.07.2008. iznos 27,42 eura
tekućim od 01.08.2008. iznos 26,81 eura
tekućim od 01.09.2008. iznos 26,88 eura
tekućim od 01.10.2008. iznos 27,26 eura
tekućim od 01.11.2008. iznos 29,59 eura
tekućim od 01.12.2008. iznos 27,85 eura
tekućim od 01.01.2009. iznos 29,74 eura
tekućim od 01.02.2009. iznos 29,98 eura
tekućim od 01.03.2009. iznos 30,09 eura
tekućim od 01.04.2009. iznos 29,76 eura
tekućim od 01.05.2009. iznos 29,69 eura
tekućim od 01.06.2009. iznos 29,18 eura
tekućim od 01.07.2009. iznos 28,74 eura
tekućim od 01.08.2009. iznos 43,06 eura
tekućim od 01.09.2008. iznos 43,50 eura
tekućim od 01.10.2009. iznos 43,20 eura
tekućim od 01.11.2009. iznos 42,91 eura
tekućim od 01.12.2009. iznos 43,48 eura
tekućim od 01.01.2010. iznos 44,02 eura
tekućim od 01.02.2010. iznos 44,58 eura
tekućim od 01.03.2010. iznos 44,39 eura
tekućim od 01.04.2010. iznos 45,36 eura
tekućim od 01.05.2010. iznos 45,06 eura
tekućim od 01.06.2010. iznos 38,12 eura
tekućim od 01.07.2010. iznos 40,46 eura
tekućim od 01.08.2010. iznos 39,88 eura
tekućim od 01.09.2010. iznos 41,87 eura
tekućim od 01.10.2010. iznos 40,76 eura
tekućim od 01.11.2010. iznos 39,93 eura
tekućim od 01.12.2010. iznos 24,35 eura
tekućim od 01.01.2011. iznos 25,19 eura
tekućim od 01.02.2011. iznos 24,53 eura
tekućim od 01.03.2011. iznos 24,60 eura
tekućim od 01.04.2011. iznos 24,12 eura
tekućim od 01.05.2011. iznos 24,23 eura
tekućim od 01.06.2011. iznos 25,72 eura
tekućim od 01.07.2011. iznos 25,90 eura
tekućim od 01.08.2011. iznos 18,40 eura
tekućim od 01.09.2011. iznos 17,97 eura
tekućim od 01.10.2011. iznos 17,32 eura
tekućim od 01.11.2011. iznos 17,28 eura
tekućim od 01.12.2011. iznos 17,18 eura
tekućim od 01.01.2012. iznos 17,39 eura
tekućim od 01.02.2012. iznos 17,61 eura
tekućim od 01.03.2012. iznos 17,60 eura
tekućim od 01.04.2012. iznos 17,41 eura
tekućim od 01.05.2012. iznos 17,45 eura
tekućim od 01.06.2012. iznos 17,52 eura
tekućim od 01.07.2012. iznos 17,35 eura
tekućim od 01.08.2012. iznos 17,37 eura
tekućim od 01.09.2012. iznos 17,25 eura
tekućim od 01.10.2012. iznos 17,05 eura
tekućim od 01.11.2012. iznos 17,24 eura
tekućim od 01.12.2012. iznos 17,28 eura
tekućim od 01.01.2013. iznos 17,23 eura
tekućim od 01.02.2013. iznos 16,89 eura
tekućim od 01.03.2013. iznos 17,08 eura
tekućim od 01.04.2013. iznos 17,09 eura
tekućim od 01.05.2013. iznos 16,97 eura
tekućim od 01.06.2013. iznos 16,66 eura
tekućim od 01.07.2013. iznos 16,46 eura
tekućim od 01.08.2013. iznos 16,59 eura
tekućim od 01.09.2013. iznos 16,66 eura
tekućim od 01.10.2013. iznos 16,90 eura
tekućim od 01.11.2013. iznos 16,72 eura
tekućim od 01.12.2013. iznos 16,75 eura
tekućim od 01.01.2014. iznos 16,82 eura
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužitelju FS isplati iznos od 4.047,21 eura (slovima: četiritisućečetrdesetsedameuradvadesetjedancent) zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. prosinca 2007. u visini od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena i to kako slijedi: tekućim od 01.09.2005. iznos 4,01 eura
tekućim od 01.10.2005. iznos 3,91 eura
tekućim od 01.11.2005. iznos 3,63 eura
tekućim od 01.12.2005. iznos 3,69 eura
tekućim od 01.01.2006. iznos 2,30 eura
tekućim od 01.02.2006. iznos 1,67 eura
tekućim od 01.06.2010. iznos 3,35 eura
tekućim od 01.07.2006. iznos 16,88 eura
tekućim od 01.08.2010. iznos 13,84 eura
tekućim od 01.09.2010. iznos 25,41 eura
tekućim od 01.10.2010. iznos 19,37 eura
tekućim od 01.11.2010. iznos 14,83 eura
tekućim od 01.12.2010. iznos 34,48 eura
tekućim od 01.01.2011. iznos 43,31 eura
tekućim od 01.02.2011. iznos 36,95 eura
tekućim od 01.03.2011. iznos 37,92 eura
tekućim od 01.04.2011. iznos 33,36 eura
tekućim od 01.05.2011. iznos 34,81 eura
tekućim od 01.06.2011. iznos 50,43 eura
tekućim od 01.07.2011. iznos 52,66 eura
tekućim od 01.08.2011. iznos 73,01 eura
tekućim od 01.09.2011. iznos 66,70 eura
tekućim od 01.10.2011. iznos 56,84 eura
tekućim od 01.11.2011. iznos 56,61 eura
tekućim od 01.12.2011. iznos 55,55 eura
tekućim od 01.01.2012. iznos 59,17 eura
tekućim od 01.02.2012. iznos 63,14 eura
tekućim od 01.03.2012. iznos 63,28 eura
tekućim od 01.04.2012. iznos 60,83 eura
tekućim od 01.05.2012. iznos 61,86 eura
tekućim od 01.06.2012. iznos 63,37 eura
tekućim od 01.07.2012. iznos 61,80 eura
tekućim od 01.08.2012. iznos 61,96 eura
tekućim od 01.09.2012. iznos 60,51 eura
tekućim od 01.10.2012. iznos 57,81 eura
tekućim od 01.11.2012. iznos 61,16 eura
tekućim od 01.12.2012. iznos 62,40 eura
tekućim od 01.01.2013. iznos 61,95 eura
tekućim od 01.02.2013. iznos 57,12 eura
tekućim od 01.03.2013. iznos 60,51 eura
tekućim od 01.04.2013. iznos 61,31 eura
tekućim od 01.05.2013. iznos 59,83 eura
tekućim od 01.06.2013. iznos 55,38 eura
tekućim od 01.07.2013. iznos 52,63 eura
tekućim od 01.08.2013. iznos 55,12 eura
tekućim od 01.09.2013. iznos 56,85 eura
tekućim od 01.10.2013. iznos 61,22 eura
tekućim od 01.11.2013. iznos 58,86 eura
tekućim od 01.12.2013. iznos 59,96 eura
tekućim od 01.01.2014. iznos 60,87 eura
tekućim od 01.02.2014. iznos 87,56 eura
tekućim od 01.03.2014. iznos 89,36 eura
tekućim od 01.04.2014. iznos 88,27 eura
tekućim od 01.05.2014. iznos 86,26 eura
tekućim od 01.06.2014. iznos 85,29 eura
tekućim od 01.07.2014. iznos 85,55 eura
tekućim od 01.08.2014. iznos 87,83 eura
tekućim od 01.09.2014. iznos 90,16 eura
tekućim od 01.10.2014. iznos 89,83 eura
tekućim od 01.11.2014. iznos 90,94 eura
tekućim od 01.12.2014. iznos 92,58 eura
tekućim od 01.01.2015. iznos 91,74 eura
tekućim od 01.02.2015. iznos 92,61 eura
tekućim od 01.03.2015. iznos 92,49 eura
tekućim od 01.04.2015. iznos 92,37 eura
tekućim od 01.05.2015. iznos 92,25 eura
tekućim od 01.06.2015. iznos 92,12 eura
tekućim od 01.07.2015. iznos 91,99 eura
tekućim od 01.08.2015. iznos 91,87 eura
tekućim od 01.09.2015. iznos 91,72 eura
V. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužitelju FS naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.405,59 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 17. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 187,50 eura tužitelj odbija.
r i j e š i o j e
VI. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Utvrđuje se da tuženik nije u cijelosti obeštetio tužitelja Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 07.03.2016. solemniziran po javnom bilježniku Dragici Dumančić u Osijeku OV-1982/16 od 07.03.2016. godine i to po osnovi pretplaćenih kamata i pretplaćenog tečaja, te da ovim Ugovorom nije ispravljena neravnoteža prava i obveza između stranaka".
2. Protiv navedene presude žali se tuženik te presudu pobija u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu od broj 3204914259, sklopljenog između tužitelja i tuženika, solemiziranog po javnoj bilježnici Biserki Arambašić u Osijeku broj OU-210/05 od 3. lipnja 2005., u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu koja je vezana uz glavnicu CHF sadržane u članku 1. istog, kao i zahtjev za isplatu s tih osnova te zahtjev za utvrđenje ništetnim članka 2. istog ugovora, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa odlukom tuženika.
4.1. Predmet spora čini i daljnji zahtjev tužitelja na utvrđenje da sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/2015) broj: 3204914259/02 od 22. siječnja 2016. solemniziran po Javnom bilježniku Mandici Popović u Osijeku OV-654/16 od 25. siječnja 2016. tuženik nije obeštetio tužitelja i to po osnovi pretplaćenih kamata i pretplaćenog tečaja, te da ovim Ugovorom nije ispravljena neravnoteža prava i obveza između stranaka.
5. U postupku među strankama nije bilo sporno:
- da je tužitelj kao korisnik kredita 2. lipnja 2005. s tuženikom kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj: 3204914259 kojim je tužitelju odobren namjenski kredit za kupovinu stana u iznosu od 58.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita;
- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,90% godišnje;
- da se kredit otplaćuje 25 godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja;
- da je korisnik kredita suglasan da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.;
- da su tužitelj i tuženik 22. siječnja 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (u nastavku: Dodatak) kojim je kredit konvertiran;
- da su stranke Dodatkom utvrdile da je tužitelju na dan konverzije 30. rujna 2015. na ime preostale neotplaćene glavnice ostao iznos od 29.354,94 eura, te da je tužitelju utvrđen manjak u iznosu 2.603,68 kuna za koji mu se iznos uvećava glavnica.
5.1. Navedene nesporne činjenice da proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 3204914259 i Dodatka Ugovoru o kreditu.
6. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu, jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 3204914259 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem takvih odredbi uzimajući u obzir da je kredit konvertiran. Također je sporno je li tužitelj u cijelosti obeštećen sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu broj 3204914259/02 od 22. siječnja 2016. te je suviše sporno je li nastupila zastara tužiteljevog potaživanja.
7. Sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe zbog izvršene konverzije. Ovo stoga što je predmetni Dodatak samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bio da je Ugovorom ugovoreno korištenje kredita u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZIDZPK/15 na temelju kojih je zaključen Dodatak nije regulirana pravna sudbina onih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredbi koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15 nije propisano da se sklapanjem Dodatka gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja Dodatka. Također iz samog Dodatka nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Stoga tužitelju pripada pravo da unatoč sklopljenom Dodatku (izvršenoj konverziji) potražuje od tuženika isplatu razlike u preplaćenom iznosu koja bi nastala zbog neosnovanog povećanja prvobitno ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, ako ona postoji, unatoč zaključenom Dodatku, a koja pretpostavka je u konkretnom slučaju ostvarena. Za napomenuti je da je VSRH u svojoj odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. također zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.
8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku je utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana uz glavnicu CHF, a koja je sadržana u odredbi članka 1., odredba članka 2. istog ugovora kojim je ugovorena kamata u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te članka 7. kojom je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim aniutetima u kunskoj protuvrijednost CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja za CHF. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije u cijelosti obeštetio tužitelja sklopljeni Dodatkom ugovora o kreditu od 22. siječnja 2016. godine te shodno navedenim utvrđenjima nalaže tuženiku isplatiti tužitelju novčane iznose navedene u točki III. i IV. izreke pobijane presude. Također nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.
9. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
10 U smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10.1. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07)
– koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10.2. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.3. Imajući na umu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
10.4. obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
10.5. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja, te utvrđenja iz kolektivne presude, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.
10.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba da je proveden već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).
11. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnostisadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 13. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, unastavku: ZOO)
12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Matiji Balogu. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 10. lipnja 2005., da je tečaj na dan korištenja bio 4,775630, te da je rok otplate 25 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,90%. Vještak je u nalazu naveo da:
- u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. u iznosu 1.915,66 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju,
- da postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. u iznosu 4.047,21 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju,
- da ukupan iznos zateznih kamata na tako utvrđene preplaćene iznose kamate i tečaja do dana 30. rujna 2015. iznosi 2.282,58 eura,
- da postoji tzv. negativna razlika kamata kada je plaćeno manje anuiteta jer je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene kamatne stope u iznosu 1.264,81 eura,
- da u, konkretnom slučaju, postoji tzv. negativna tečajna razlika kada je plaćeno manje anuiteta jer je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita u iznosu 485,92 eura,
- da je konverzija u konkretnom slučaju napravljena u skladu s odredbama
ZIDZPK/15 odnosno da je računski točna,
- da je konverzijom tužitelju utvrđen tzv. manjak u iznosu 341,15 eura koji je nakon prijelaznog razdoblja smanjen na 292,49 eura, a za koji je iznos tužitelj dodatno terećen.
12.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, i što stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.
12.2. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak pogrešno iznos preplate priznat konverzijom odbio od zateznih kamata umjesto od glavnice, vještak je na ročištu 8. rujna 2025. pojasnio da u ovome konkretnom slučaju nije bilo preplate koja je tužitelju priznata konverzijom već je tužitelju utvrđen manjak.
13. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli potraživao iznos od 1.915,66 eura na ime preplate kamate + 4.047,21 eura na ime preplate tečaja, sve sa zateznim kamatama koje teku od preplate svakomjesečnog iznosa do isplate.
13.1. Budući da se tuženik protivio preinaci tužbe, sud prvog stupnja je smatrao da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci jer je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu a prije provedenog vještačenja nije znao točnu visinu tužbenog zahtjeva.
13.2. Nadalje da je neosnovan i prigovor tuženika o zastari preinačenog dijela tužbenog zahtjeva jer se ne radi o preinaci tj. o novom zahtjevu, nego o zahtjevu koji je usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka po istoj činjeničnoj osnovi kao u tužbi, a čijim je podnošenjem prekinuta zastara.
14. Prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, sud nije uzeo u obzir tzv. negativne razlike kada je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene kamatne stope odnosno kada je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita, jer tuženik u odnosu na te iznose nije postavio točno određeni protutužbeni zahtjev niti je istakao prigovor radi prebijanja ili prijeboja već je samo paušalno naveo da bi se iznosi preplate trebali umanjiti za iznos tzv. negativnih tečajnih razlika (tako i VSRH u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.), a u odnosu na navedeni iznos tužitelj nije ništa ni stekao pa da bi trebao vratiti tuženiku.
15. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa iz točke III. i IV. izreke neovisno o izvršenoj konverziji.
15.1. Glede zahtjeva pod točkom II. izreke pobijane presude prvostupanjski sud je smatrao da je konverzija kredita izvršena na temelju ZIDZPK/15 kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.c toč.6. ZIDZPK/15 na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti eura.
15.2. Konverzija kredita da je napravljena prema kalkulatoru konverzije kojeg sadržavaju odredbe ZIDZPK/15. Tako je u čl. 19.c. propisan način izračuna konverzije kredita u kojem stoji da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Prema navedenom izračunu, banka je konverziju napravila na način da je zatečenu glavnicu koja je bila na dan 30. rujna 2015. smatrala početnom glavnicom kredita. Da bi uopće mogla napraviti konverziju, banka je prvo napravila projekciju kredita u eurima odnosno kakav bi taj kredit bio da je otpočetka bio u eurima (stabilna valuta koju štiti HNB), s tim što je na tu projekciju kredita primijenila jednostrano promjenjivu kamatnu stopu koja se u isto vrijeme primjenjivala na kredite u eurima. Znači banka je smatrala početnom glavnicom onu zatečenu glavnicu dužnika u CHF-u koja je zatečena na dan 30. rujna 2015. i tu zatečenu glavnicu je zatvarala prema projekciji kredita sa stvarnim uplatama tužitelja, a koje stvarne uplate su na dan 30. rujna 2015. u sebi sadržavale i ništetnu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i ništetnu valutnu klauzulu.
15.3. Temeljem iznesenog, da prilikom konverzije banka nije ni na koji način računala, a niti je utvrdila do tada preplaćene iznose po kamati i valuti, već je uspoređivala početni otplatni plan kredita u CHF s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, da bi u konačnici preplatu utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u CHF i projiciranog otplatnog plana kredita u euru kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima. Razlika koja je mogla nastati između ta dva otplatna plana predstavljala bi tzv. preplatu ili eventualni manjak koji su potrošači još bili dužni platiti banci odnosno za koji su dalje terećeni.
16. Po stavu prvostupanjskog suda odredbama ZIDZPK/15, a niti Dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja s potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle Dodatkom ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti eura izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.
17. S obzirom na prethodno navedeno, prama pravnom shvaćanju toga suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim Dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
18. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, da nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj Dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja Dodatka ugovora dostavljen tužitelju, spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita.
19. Prema tome, u konkretnom slučaju, da konverzijom kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos temeljem kojeg tužitelju nije vraćeno ono što je u cijelosti preplatio, čime tužitelj nije obeštećen u cijelosti. Stoga je tužitelju dosuđen iznos kao u izreci, a koji se iznos odnosi na preplatu po osnovi preplaćenih kamata u iznosu 1.915,66 eura i preplatu po osnovi preplaćenog tečaja u iznosu 4.047,21 eura.
20. Shodno odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.
21. Na ročištu od 8. rujna 2025. tužitelj je naveo da je omaškom u tužbi istakao točku V. tužbenog zahtjeva zbog čega je u odnosu na istu djelomično povukao tužbu. S obzirom da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, odlučeno je kao u točki VI. izreke. Sud nije tuženiku dosudio trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbe jer u odnosu na isti tuženiku tijekom postupka nisu nastali posebni troškovi.
22. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
23. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na deklaratorni dio pod točkom I. te zahtjev za isplatom pod točkom I., III. i IV. izreke prihvaća i ovaj žalbeni sud kao pravilne i zakonite. Stoga se žalitelj u cijelosti upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.
24. U odnosu na žalbu tuženika odgovoriti je kako slijedi:
24.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. ipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.
24.2. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
24.3. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
25. Navedene presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa, odluka, kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
26. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev utvrdio ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamate i valutnoj klauzuli ništetnim i naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos, po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
27. Suprotno od tuženikovih žalbenih navoda u spisu nema niti jedne isprave niti postoji neki drugi dokaz koji bi upućivao da tužitelj nije potrošač. Naime u ugovoru zaključenom između stranaka se u članku 2. navodi kako je kredit namijenjen za adaptaciju stambenog objekta, pa je zato teret dokaza tužiteljeva svojstva odnosno namjene kredita bio na tuženiku. Stoga je valjano prvostupanjski sud zaključio kako je ugovor zaključen s jedne strane između tužitelja kao potrošača i s druge strane tuženika kao trgovca.
28. I po stavu Vrhovnog suda izraženog u odluci Rev-3142/18 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.
29. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
30. Valjano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare jer je tužitelj postavio zahtjev za isplatu unutar zastarnog roka od 5 godina, a koji rok valja računati od pravomoćnosti odluka donesenih u kolektivnom sporu.
30.1. Naime sukladno odredbi članka 20. točka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23) Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
30.2. Upravo je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. zauzeo shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2). Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.
30.3. Stoga zbog vezanosti stavom u smislu odredbe članka 40 stavak 2. Zakona o sudovima ispravno je otklonjen prigovor zastare.
31. Valjano je inače prvostupanjski sud zaključio kako kod tužitelja postoji pravni interes za deklaratorni dio zahtjeva, naveden pod točkom I. izreke pobijane presude, a sve sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH-a, koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud.
32. Zaključke prvostupanjskog suda, međutim, glede učinka dodatka ugovora o kreditu ne prihvaća ovaj sud kao pravilne.
33. Naime, valja ukazati kako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – dalje Novela) u odredbi članka 19.b propisano načelo konverzije kredita tako da Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
34. Kao način konverzije kredita je, između ostalog, u odredbi članka 19.c stavak 1. točka 1. i 2. Novele propisano da Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredit denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznos početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita, 2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
35. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:
– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,
– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 9.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije duža primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
36. Stoga su stranke što proizlazi iz dodatka ugovora o kreditu od 12. prosinca 2015. prihvatile konverziju, te mijenjale odredbe iz Osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru, i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o raspolaganju pretplatom.
37. Navedeni dodatak ugovora o kreditu od 12. prosinca 2015. nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
38. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).
39. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.
40. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
41. Međutim Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.
42. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.
43. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 F protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
44. Međutim, ne radi se o izravnoj zakonskoj intervenciji u svaki ugovorni odnos, već su prema ZID ZPK korisnici kredita mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.
45. Odredbom članka 502.n stavak 1. ZPP-a propisano je kako nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske će sud u nastavljenim postupcima biti vezan tim pravnim shvaćanjem.
46. Dakle, nema nikakve dvojbe kako je prvostupanjski sud kao i ovaj sud vezan pravni shvaćanjem iz odluke Gos-1/2019, a iako ne „de iure“ već „de facto“ svojim obrazloženjem je prvostupanjski sud praktično derogirao pravno shvaćanje kojim je inače po sili zakona vezan.
47. Nadalje niti stav prvostupanjskog suda kako nema uopće govora da bi dodatak mogao predstavljati udovoljenje tužbenom zahtjevu nije pravilan. Vrhovni sud se u više svojih odluka (primjerice Rev-493/18, Rev-1014/18, Rev-699/21….) izjasnio kako je banka kao tuženik postupajući u skladu s odredbom čl. 19. e ZPK i izrađujući izračun konverzije kredita koji je tužitelj prihvatio, te je tužitelji s tuženikom sklopio Dodatak (aneks) ugovora o kreditu, tuženik zapravo ispunio tužbeni zahtjev tužitelja u okviru kojeg je isti zahtijevalo utvrđenje ništetnosti dijela ugovora (promjenjiva kamatna stopa) i isplatu više plaćenog iznosa. Stoga u takvom slučaju tužitelji ima pravo na naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP.
48. Dakle, da stranke nisu zaključile Dodatak ugovora o kreditu od 12. prosinca 2015. prvostupanjska presuda bi bila u cijelosti valjana. Međutim s obzirom na zaključeni Dodatak, pravnu prirodu istog i odredbe Novele, odnosno ZIDZPK („Narodne novine“ broj 102/15) presuda je valjana u dijelu odluke o deklaratornom zahtjevu, a glede zahtjeva za isplatu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.
49. Naime položaj tužitelja je morao biti izjednačen s položajem potrošača koji je u vrijeme sklapanja Osnovnog ugovora zaključio isti ili sličan ugovor o namjenskom kreditu vezan uz valutnu klauzulu u EUR.
50. Dakle, trebalo je utvrditi kao prvo kolika je bila osnovna kamatna stopa za kredite u EUR jer je u Osnovnom ugovoru kamatna stopa određena u visini od 4,15% dok za sada je potpuno nejasno kolika je bila predviđena osnovna kamatna stopa za kredite u EUR.
51. Zatim je trebalo utvrditi jesu li i odredbe o promjenjivosti kamatne stope na kredite u EUR potencijalno ništetne, odnosno je li i za te kredite ostavljeno banci da jednostrano mijenja stopu zatezne kamate što bi ukazivalo na ništetnost i takvih odredbi jer ne smiju potrošači između sebe biti stavljeni u nejednaki položaj samo zbog odabira valute (iako će očito potrošači koji su kredit ugovorili kao kunski u konačnici biti oštećeni; ali to ne spada u područje djelovanja ovog suda).
52. Neovisno jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR bile valjane prije svega treba utvrditi je li konverzija obavljena u skladu s Novelom (ZIDZPK) time da u slučaju ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR valja poći od osnovne kamatne stope za tu vrstu kredita. Drugim riječima potrebno je utvrditi iznos glavnice koji je dan tužitelju na ime kredita, taj iznos vezati uz valutu EUR i kamatnu stopu pripadajućoj tim vrstama ugovora (eventualno bez promjenjivosti) te utvrditi koliko je tužitelj isplatio tuženiku po Osnovnom ugovoru i potom ako razlika postoji imajući u vidu i zaključeni dodatak kao prihvat konverzije obvezati tuženika da plati tu razliku, jer time što su stranke prihvatile konverziju tužitelj kao potrošač mora biti izjednačen u svojim pravima i obvezama s drugim potrošačima koji su zaključili ugovore o kreditu vezane uz EUR.
53. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nije razjašnjeno pitanje postoji li razlika u obvezi tužitelja i potrošača u (valjanim) kreditima vezanim uz EUR to je zaista počinjena povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u navedenom dijelu te se pobijana odluka ne može u cijelosti ispitati.
54. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o deklaratornom zahtjevu, kao pod točkom I. izreke, na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, potvrditi odnosno u tom dijelu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Međutim, presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkom II., III., IV. i V. izreke ukinuti presudu odnosno u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu, deklaratornom zahtjevu na utvrđenje da tuženik nije u cijelosti obeštetio tužitelja spornim Dodatkom ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Također, budući je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka jer za sada nisu poznati svi parametri za donošenje takve odluke.
54.1. U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je upozoren ovim ukidnim rješenjem, upotpuniti će činjenično stanje izvođenjem odgovarajućih dokaza te će potom ocjenom svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a), uz valjanu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja postavljen točkama II., III., IV. i V. izreke pobijane presude.
54.2. Radi svega iznesenog suđeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
