Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-527/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Mirkoviću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv prvo ovršenika ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugo ovršenika MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ispražnjenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovnog broja Ovr-103/2026-4 od 9. ožujka 2026., dana 3. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Požegi, poslovnog broja Ovr-103/2026-4 od 9. ožujka 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda je odbijen prijedlog za određivanjem ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj pozivajući se na žalbene razloge propisane odredom čl. 353. st. 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25,

- dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/2024; - dalje: OZ), te prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu usvoji i odredi provođenje ovrhe radi ispražnjenja i predaje predmetne nekretnine.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je odlučivanje o pravilnosti i zakonitosti odluke prvostupanjskog suda kojom je odbijen prijedlog ovrhovoditelja kao kupca kojem je dosuđena nekretnina, za određivanjem ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine.

5. Iz dostavljenog prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je pred Općinskim sudom u Požegi vođen ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-568/2024 ovrhovoditelja EH protiv ovršenika BH, te je rješenjem tog suda poslovni broj Ovr-568/2024-20 od 13. 06. 2025. ovrhovoditelju kao kupcu dosuđena nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica],

- da je zaključkom istog suda broj Ovr-568/2024-23 od 4. srpnja 2025. utvrđeno da se nekretnina predaje kupcu EH te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu izvršiti uknjižbu prava vlasništva i provesti brisanje određenih upisa,

- da je ovrhovoditelj podneskom od **.**.2026. stavio prijedlog radi ispražnjenja i predaje nekretnine protiv ŽH i ŠH, pozivom na odredbu čl. 131. OZ,

- da je prvostupanjski sud zaključkom od **.**.2026. vratio prijedlog za ovrhu temeljem čl. 109. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ s pozivom ovrhovoditelju da dostavi dokaz da su druge osobe u posjedu predmetne nekretnine bez valjanog pravnog temelja,

- da je ovrhovoditelj podneskom od **.**.2026. dostavio podnesak iz parničnog predmeta poslovnog broja P-135/2023 navodeći u bitnom da su treće osobe protiv kojih predlaže postupanje, u posjedu predmetne nekretnine.

6. Prvostupanjski sud je potom polazeći od shvaćanja da je ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnina u smislu čl. 256. OZ, predviđena za nekretnine koje se mogu isprazniti od osoba i stvari, kao što su stanovi, kuće, poslovni prostori i drugi zatvoreni i funkcionalno određeni prostori koji se koriste, pa kako predmetna nekretnina u odnosu na koju ovrhovoditelj stavlja prijedlog, predstavlja u naravi oranicu kao otvorenu površinu u kojoj se ne zadržavaju stvari ni osobe, smatra da nije riječ o prostoru iz kojeg bi se netko mogao deložirati, a kako ovrhovoditelj nije dostavio dokaze koji pokazuju da su ovršenici trenutno u posjedu nekretnine to odbija prijedlog ovrhovoditelja.

7. Ovrhovoditelj u žalbi u bitnom osporava izneseno stajalište da ispražnjenje i predaja u posjed nije moguća u odnosu na nekretnine koje su u naravi oranice, ponavlja da ga je ovršenik od kojega je stekao nekretninu obavijestio da je ona u posjedu trećih osoba u odnosu na koje je stavio prijedlog, pri čemu iznosi određene činjenice o posjedovanju drugo ovršenika koje nije ranije isticao ( da je naveden u ARKODU kao korisnik ).

8. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pobijanu odluku utemeljio na pogrešnom pristupu i primjeni materijalnog prava, koja povreda je kao takva od utjecaja i na pravilno utvrđeno činjenično stanje.

9. Nije sporno da je ovrhovoditelj kao kupac rješenjem o dosudi stekao vlasništvo nekretnine BH protiv kojeg je vodio ovršni postupak pred Općinskim sudom u Požegi pod brojem Ovr-568/2024, nakon čega je podneskom od **.**.2026. stavio zahtjev prema trećim osobama ŽH i FH (navodeći mu prezime "ŠH") pozivajući se na odredbu čl. 131. OZ.

10. Odredbom čl. 131. st. 1. OZ je propisano da će ovršni sud, nakon što donese zaključak o predaji nekretnine kupcu, na prijedlog istoga, narediti drugim osobama koje ne raspolažu valjanim pisanim pravnim temeljem za korištenje nekretnine , da je bez odgode predaju kupcu i u istom rješenju odrediti protiv tih osoba ovrhu ispražnjenjem i predajom nekretnine. Odredbom čl. 131. st. 3. OZ je propisano da kupac u tom postupku ima položaj ovrhovoditelja.

11. Odredbom čl. 131. st. 2. OZ je propisano da se ovrha u slučaju iz čl. 131. st. 1. OZ provodi po pravilima OZ o ovrsi ispražnjenjem i predajom nekretnine, slijedom čega upućuje na primjenu odredbe čl. 256. OZ koja uređuje način provedbe takve ovrhe.

12. U tom smislu nije pravilno niti osnovano shvaćanje prvostupanjskog suda da je ovrha ispražnjenjem i predajom nekretnine u smislu čl. 131. st. 1. OZ u svezi čl. 256. OZ, ograničena isključivo na zatvorene i funkcionalno određene prostore poput stanova, kuća i poslovnih prostora, te da se ista ne može provoditi u odnosu na oranice kao otvorene prostore.

13. Naime, kada odredba čl. 131. st. 1. OZ govori o drugim osobama koje ne raspolažu valjanim pisanim pravnim temeljem za korištenje nekretnine, pojam "korištenja nekretnine" valja povezati sa pojmom posjedovanja koje predstavlja faktičnu vlast određene osobe na stvari, kao i samu mogućnost faktičnog raspolaganja sa stvarju ( čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP).

14. Nadalje, izvršavanje faktične vlasti u svojoj suštini nije ograničeno na zatvorene i funkcionalne prostore, obzirom da fizičke osobe mogu faktično raspolagati određenom nekretninom i na način da fizički i konstanto ne borave u određenom prostoru, već poduzimaju određene čine kojima uspostavljaju svoj vlast odnosno posjed na stvari i onda kada se fizički na njoj ne nalaze.

15. Stoga osoba koja npr. obrađuje određenu površinu, kosti travu, na istoj uzgaja određenu kulturu ili vrši slične radnje, provodi stvarne radnje kojima vrši faktičnu vlast na stvari te se može smatrati posjednikom, a odredbe čl. 131. st. 1. OZ u vezi čl. 256. OZ omogućuju kupcu nekretnine da, nakon što se donese zaključak o predaji nekretnine, na njegov prijedlog, zatraži od suda da se naredi drugim osobama koje ne raspolažu valjanim pisanim pravnim temeljem za korištenje nekretnine , da je bez odgode predaju kupcu te da se u istom rješenju protiv tih osoba odredi ovrha ispražnjenjem i predajom nekretnine.

16. Kako prvostupanjski sud uslijed pogrešnog pravnog pristupa ( u sklopu kojega nepravilno smatra da se na oranici ne može provoditi ovrha ispražnjenjem i predajom), nije razmatrao odlučne činjenice ( koje polaze od pitanja da li naznačeni ovršenici predstavljaju treće osobe koje koriste nekretninu bez valjanog pisanog pravnog temelja za korištenje ) to pravilno žalitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava te posljedično nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

17. Radi prvostupanjskog suda se ukazuje da u primjeni odredbe čl. 131. st. 1. u svezi čl. 256. OZ, valja poći od prijedloga ovrhovoditelja te dokaza koji je priložio u korist svojih tvrdnji, pri čemu je isti uz podnesak od **.**.2026. dostavio i odgovor na tužbu prvo i drugo ovršenika iz drugog parničnog postupka, u kojem potvrđuju da su u posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pri čemu drugo tuženik iz to postupka navodi da svoj posjed temelji na ugovoru o zakupu.

18. Iako pravilno prvostupanjski sud navodi da je takav podnesak vremenski prethodio prijedlogu ovrhovoditelja, ovršni sud u smislu odredbe čl. 7. st. 2. OZ može, kada je to svrhovito, održati ročište te tim putem utvrditi činjenice koje su odlučne za donošenje određene odluke. Navedeno se ukazuje iz razloga jer je primjena odredbe čl. 131. st. 1. OZ predviđena za treće osobe koje posjeduju određenu nekretninu bez pisanog pravnog temelja, dok se u slučaju da treće osobe raspolažu pisanim pravnim temeljem za korištenje nekretnine, ispražnjenje nekretnine neće provesti u okviru ovršnog postupka koji se vodi, već će glede ispražnjenja kupac nekretnine voditi posebnu parnicu radi predaje u posjed nekretnine ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskog odluci broj: Rev-4601/2019-2 od 27. lipnja 2023.).

19. Kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio odlučne činjenice, to je primjenom odredbe čl. 380. točke 3. ZPP-a, u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ- a, žalbu ovrhovoditelja valjalo uvažiti, pobijano rješenje ukinuti i vratiti na ponovni postupak te riješiti kao i izreci.

20. U odnosu na žalbene navode koje ovrhovoditelj po prvi puta ističe u žalbi valja ukazati da temeljem odredbe čl. 352. st. 1. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza u žalbi nije dopušteno , osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti , a što u konkretnom postupku nije slučaj, slijedom čega takvi navodi nisu cijenjeni niti uzeti u obzir od strane ovog drugostupanjskog suda.

21. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku razmotriti sve okolnosti koje su od utjecaja na primjenu odredbi čl. 131. st. 1 u svezi čl. 256. OZ-a, temeljem dostavljenih dokaza utvrditi da li je ovrhovoditelj u dostatnoj mjeri dokazao da prvo i drugo ovršenik predstavljaju druge osobe koje koriste nekretninu bez valjanog pisanog pravnog temelja za korištenje, pri čemu može po potrebi iskoristiti procesne ovlasti koje mu u sklopu primjene OZ stoje na raspolaganju u pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica, nakon čega će polazeći od pravnog shvaćanja na koje mu je ukazano u ovoj odluci, uvažavajući pri tome i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u revizijskog odluci broj: Rev-4601/2019-2 od 27. lipnja 2023., donijeti pravilnu, zakonitu i dostatno obrazloženu odluku.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Sudac

Vedran Medaković