Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1300/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2 . LL iz [adresa], ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mladenu Vuškoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tužen ica pod 1. OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2 . ILĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja pod 1. i 2., te tuženice pod 1. OL protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4363/2018 od 13. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužitelja pod 1. i 2., te tuženice pod 1. OL kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4363/2018 od 13. veljače 2026.
III. Odbijaju se zahtjevi žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. IL naspram tuženice pod 1. OL, te se sudi:
Nalaže se tuženici pod 1. OL da tužitelju pod 1. IL, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 5.918,37 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2022. teče po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. s iječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na iznos od:
- 145,82 € teče od 10. srpnja 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. rujna 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. listopada 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. studenoga 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. prosinca 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. siječnja 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. veljače 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. ožujka 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. travnja 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. svibnja 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. lipnja 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. srpnja 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. rujna 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. listopada 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. studenoga 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. prosinca 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. siječnja 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. veljače 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. ožujka 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. travnja 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. svibnja 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. lipnja 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. srpnja 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. rujna 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. listopada 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. studenoga 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. prosinca 2020. pa do konačne isplate,
- 76,08 € od 10. siječnja 2021. pa do konačne isplate,
II. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice pod 2. LL naspram tuženice pod 1. OL, te se sudi:
Nalaže se tuženici pod 1. OL da tužiteljici pod 2. LL, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 5.918,37 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2022. teče po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na iznos od:
- 145,82 € teče od 10. srpnja 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. rujna 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. listopada 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. studenoga 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. prosinca 2018. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. siječnja 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. veljače 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. ožujka 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. travnja 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. svibnja 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. lipnja 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. srpnja 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. rujna 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. listopada 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. studenoga 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. prosinca 2019. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. siječnja 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. veljače 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. ožujka 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. travnja 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. svibnja 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. lipnja 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. srpnja 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. rujna 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. listopada 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. studenoga 2020. pa do konačne isplate,
- 196,43 € teče od 10. prosinca 2020. pa do konačne isplate,
- 76,08 € od 10. siječnja 2021. pa do konačne isplate,
II. Za više zatraženo preko dosuđenog, za razdoblje do 9. srpnja 2018. te za razdoblje od 13. siječnja 2021. pa nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. IL i tužiteljice pod 2. LL naspram tuženice pod 1. OL odbija se kao neosnovan.
III. Odbija se u cijelosti, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. IL i tužiteljice pod 2. LL naspram tuženice pod 2. ILĐ.
IV. Nalaže se tuženici pod 1. OL da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljima pod 1. IL i pod 2. LL parnični trošak u iznosu od 2.317,17 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. veljače 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
V. Nalaže se tužiteljima pod 1. IL i pod 2. LL da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tužen ici pod 2. ILĐ parnični trošak u iznosu od 4.777,75 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. veljače 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Žale se tužitelji pod 1. i 2. pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod točkama II. i III. izreke, kao i u odluci o trošku i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22, 153/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražili su i trošak žalbenog postupka.
3. Prvotuženica pobija prvostupanjsku presudu pod točkama I., II. i IV. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine, te istoj obistini trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1. i 2. za isplatu naknade koristi zbog korištenja njihovog suvlasničkog dijela nekretnine.
7. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da su u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici uknjiženi tužitelji pod 1. i 2. i to svaki za 1/3, te FL za 1/3 suvlasničkog dijela,
- da su tužitelji pod 1. i 2. kao suvlasnici imali volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine, te su na odgovarajući način pozvali prvotuženicu na predaju, a što je ona potvrdila u svom dopisu „U Splitu, 9. srpnja 2018.“,
- da im je ona međutim, odbila predati u suposjed predmetni stan i time ih onemogućila u izvršavanju njihovog suvlasničkog prava na suposjed,
- da su tužitelji pod 1. i 2. u tu svrhu pokrenuli i sudski postupak radi predaje,
- da im je suposjed prvotuženica faktično omogućila tek 13. siječnja 2021. kada im je predala ključeve stana i pozvala ih da stupe u suposjed,
- da prvotuženica nije onemogućavala tužitelje pod 1. i 2. da se nakon 13. siječnja 2021. koriste svojim suvlasničkim dijelom nekretnine,
- da je u razdoblju od 9. srpnja 2018. do 13. siječnja 2021. prvotuženicu smatrati nepoštenim posjednikom, budući je u tom razdoblju posjedovala i suvlasnički dio tužitelja pod 1. i 2. iako je oni na to nisu ovlastili, odnosno znala je da joj ne pripada pravo na posjed njihovog suvlasničkog dijela čime je obveznica isplate tužiteljima pod 1. i 2. koristi koje je od upotrebe imala u tom razdoblju, a sve razmjerno njihovom suvlasničkom dijelu,
- da drugotuženica u utuženom razdoblju nije isključila ni onemogućila tužitelje pod 1. i 2. u pravu na suposjed stana, te im nije branila stupanje u posjed,
- da srednja vrijednost slobodno ugovorene najamnine za takav stan, u tom dijelu grada iznosi 591,99 eura mjesečno,
- da tužiteljima pod 1. i 2. kao suvlasnicima pripada pravo na razmjeran dio koristi koja odgovara njihovom suvlasničkom dijelu, a koju je imala prvotuženica koja je u utvrđenom razdoblju kao nepošteni posjednik koristila i posjedovala čitav stan onemogućivši im suposjed iste nekretnine.
8. S obzirom na iznijeti činjenični osnov, predmet spora za sagledati je primjenom članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).
9. Naime, u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7), ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje.
10. Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. kada je navedeno:
"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."
11. Slijedom iznesenog o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari , kada je moguća predaja nekretnine u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbi članka 164. i članka 165. ZV-a.
12. Odredbom članka 165. ZV-a uređen je „pravni položaj nepoštenoga posjednika“, te je njome propisano: (stavak 1.) „Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“ i (stavak 6.) „Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.“, sve u svezi s odredbom članka 18. stavak 3. ZV-a, prema kojoj: „Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.“
13. Iz provedenih dokaza proizlazi da je prvotuženica bila nepošteni posjednik predmetne nekretnine u razdoblju od 9. srpnja 2018. kada je odbila predati tužiteljima pod 1. i 2. nakon njihova iskazivanja pravno relevantne volje u suposjed predmetni stan, a s obzirom na utvrđene okolnosti je znala da joj ne pripada pravo na isključivi posjed ove nekretnine, te do 13. siječnja 2021. kada je tužiteljima predala u suposjed predmetni stan, pa u tom razdoblju njeno vršenje posjeda nema potrebnu kvalitetu - poštenje u smislu odredbe članka 18. stavka 3. ZV-a, radi čega je prvotuženica kao nepošteni posjednik u obvezi isplatiti tužiteljici sve koristi koje je u tom razdoblju od nekretnine imala, kako to cijeni i sud prvog stupnja kada je tretira nesavjesnom odnosno nepoštenom posjednicom - i (time) obveznicom isplate tužiteljima (u smislu navedenih odredaba članka 165. ZV-a) svih „stečenih plodova“ i onih koje je propustila „ubrati“, odnosno svih koristi koje je u tome razdoblju od nekretnine imala.
14. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da „plodove“ ili tu „korist“ može činiti i iznos najamnine koju bi inače za tu nekretninu nepošteni posjednik trebao plaćati, poštujući načelo monetarnog nominalizma iz odredbe članka 21. ZOO -a, u nominalnom iznosu te najamnine, i to kako bi ova dospijevala za naplatu s tim da je u predmetnom slučaju prvostupanjski sud raspolagao s više elemenata koji su ukazivali na vrijednost koristi koju je prvotuženica imala od predmetne nekretnine, pri čemu je pravilno uzeo srednju vrijednost slobodno ugovorene najamnine za takav stan, u tom dijelu grada.
15. Pritom je za navesti kako vlasnik svoj zahtjev za naknadu od nepoštenog posjednika može postaviti zajedno sa zahtjevom na izručenje posjeda, ali, kao u konkretnom slučaju i samostalno.
16. Slijedom iznijetog, a budući prvotuženica ničim ne dovodi u sumnju utvrđenje da je u spornom razdoblju ostvarena korist bila upravo ona koju je prvostupanjski sud utvrdio, ispravno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da na ovu tužitelji pod 1. i 2. s osnovom polažu pravo.
17. Inače utvrđeni suvlasnički omjeri odgovaraju stanju u zemljišnim knjigama. Navedeno zemljišnoknjižno stanje koje proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige moguće je osporavati, ali je u tom slučaju teret dokaza na osobi koja to stanje osporava.
18. U odnosu na drugotuženicu tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i 2. je pravilno u cijelosti odbijen kao neosnovan, jer nije utvrđeno da bi ista branila tužiteljima pod 1. i 2. stupanje u suposjed predmetne nekretnine kao ni da je nepošteni posjednik nekretnine, a samo nepošten posjednik dužan je naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.
19. U odnosu na prigovor prvotuženice da bi ona izvršila ulaganja u predmetni stan, za navesti je kako teret dokaza da je izvršila ulaganja u predmetni stan je bio na njoj s obzirom da se radi o njenim tvrdnjama.
20. Međutim, nije ih odredila visinom i kvalitetom, a nije dostavila ni bilo kakve dokaze, te po pozivu suda nije uplatila predujam za troškove vještačenje, a niti je tražila produljenje roka za uplatu, pa takve tvrdnje prvostupanjski sud osnovano nije našao dokazanim, jer nije imao mogućnosti utvrđivanja odlučnih činjenica u tom smislu.
21. Pritom ovaj sud ne nalazi nezakonitosti u postupanju suda prvog stupnja, odnosno u širem smislu nemogućnost ostvarivanja njenih prava na pristup sudu te prava na pošteno i pravično suđenje.
22. Sud prvog stupnja je kod razmatranja troškova postupka uspjeh stranaka cijenio kako kvantitativno, tako i kvalitativno, pa žalbeni navodi s tim u vezi nisu osnovani. Odluka o trošku je u granicama postavljenih zahtjeva za naknadom troška te u visini Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23, dalje: ZSP), te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Navedeni troškovi priznati su s obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u postupku. Pored toga, trošak odgovora na tužbi je prvotuženici obistinjen sukladno odredbi Tbr. 8. točka 1. Tarife.
23. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.
24. Zahtjeve žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer isti nisu uspjeli sa svojim žalbama.
U Splitu 3. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
