Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-952/2025-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Mikuljanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Lešnjak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude (ispravljene rješenjem suda poslovni broj P-987/2022-35 od 6. ožujka 2025.) i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-987/2022-30 od 23. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-987/2022-30 od 23. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., i rješenje sadržano u istoj odluci u cijelosti.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], livada [adresa], površine 440 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/A, katastarske općine [katastarska općina] Općinskog suda u Novom Zagrebu - zk. odjela Zaprešić u cijelosti, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva opisane nekretnine u zemljišnim knjigama s imena tuženika na ime tužitelja jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika traži izdavanje tabularne isprave. Ujedno je rješenjem sud prihvatio prijedlog za izdavanje privremene mjere radi zabrane tuženiku

– protivniku osiguranja da odmah po donošenju ove privremene mjere izvodi daljnje građevinske, poljoprivredne ili druge radove na nekretnini iz točke I. presude te mu se zabranjuje da on osobno ili po trećoj osobi poduzima ili izvodi bilo kakve daljnje građevinske, poljoprivredne ili druge radove, kao i svaki daljnji pristup na predmetnu nekretninu (točka I. izreke rješenja); ako protivnik osiguranja ne postupi sukladno navedenom, sud mu zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura (točka II. izreke); zabrana se smatra provedenom danom dostave rješenja protivniku osiguranja (točka III. izreke); privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka (točka IV. izreke). U točki V. izreke rješenja, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu do 7.922,16 eura sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2025. do isplate.

2. Žali se tuženik pobijajući presudu u točki I. izreke i rješenje u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže pobijanu odluku preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanje privremene mjere uz naknadu troška prvostupanjskog postupka i troška žalbe tuženiku, podredno presudu i rješenje o privremenoj mjeri ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode žalbe kao neosnovane te predložio odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu i rješenje u cijelosti uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-987/2022-35 od 6. ožujka 2025. ispravljena je presuda na način da na 8. stranici u obrazloženju 17. točka, 2. redak, umjesto „…samostalnom posjedu tuženika…“, ima stajati „…samostalnom posjedu tužitelja…“.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], livada [adresa], površine 440 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/A, k. o. [katastarska općina].

7. Ispitujući zakonitost pobijane odluke, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima odluke, odluka ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio savjesno i brižljivo, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. ZPP, a zaključci do kojih je došao imaju uporište u sadržaju spisa i izvedenim dokazima. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da su roditelji tužitelja G i ŽJ predmetnu nekretninu kupili od tadašnje zemljišnoknjižne vlasnice ED 1968., da se radilo o građevinskom zemljištu, da su stupili u njezin posjed te na zemljištu, uz suglasnost tada upisane vlasnice i na temelju građevinske dozvole, izgradili stambeni objekt u kojem su živjeli. Nadalje, da je predmetna nekretnina bila predmet podjele bračne stečevine u sudskom postupku između roditelja tužitelja te predmet nasljeđivanja nakon smrti istih, koje je naslijedio tužitelj. Nakon smrti oca tužitelja 2000. da je nekretnina ostala u posjedu tužitelja koji je održavao sjeverni dio okućnice i dolazio na nekretninu, dok južni dio nekretnine nije održavao pa je obrastao u raslinje, a dijelove su povremeno čistili susjedi, da je parcela ograđena te su jasne granice.

11. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tuženik 2021. kupio predmetnu nekretninu od OJ, koja se prethodno uknjižila kao nasljednica iza ranije upisane vlasnice (CJ), ali da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije bio savjestan stjecatelj jer mu je bilo poznato da tužitelj i njegovi prednici polažu prava na nekretninu te da stvarno stanje ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da su prednici tužitelja, a tužitelj kao njihov nasljednik stekli pravo vlasništva redovnom dosjelošću prema pravilima Općeg građanskog zakonika (OGZ), odnosno primjenom odredbe članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP) u uvjetima odredbe članka 28. -30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, „Narodne novine“ broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO).

13. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, time što žalbenim navodima pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju.

14. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su prednici tužitelja pravo vlasništva stekli redovnom dosjelošću prema pravilima OGZ-a i ZOVO-a, imajući u vidu vrijeme početka posjedovanja. Naime, u postupku je utvrđeno da su roditelji tužitelja još 1968. stupili u posjed predmetne nekretnine temeljem kupoprodajnog pravnog posla zaključenog s tadašnjom zemljišnoknjižnom vlasnicom, da su isplatili kupoprodajnu cijenu te uz njezinu suglasnost ishodili građevinsku dozvolu, izgradili kuću na predmetnom zemljištu te da je njihov posjed bio zakonit, pošten i istinit.

15. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda osnovano proizlazi iz sadržaja građevinske dozvole, dokumentacije komunalnih tijela za priključke za predmetnu nekretninu, iskaza saslušanih svjedoka te samog načina korištenja nekretnine dugi niz godina. Slijedom toga pravilno je zaključeno da su protekom potrebnog vremena stekli pravo vlasništva dosjelošću, a koje je potom nasljeđivanjem prešlo na tužitelja.

16. Bez utjecaja su žalbeni navodi kojima se pokušava dovesti u pitanje vjerodostojnost građevinske dokumentacije zbog ručnih ispravaka oznaka čestica, budući da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da iz ukupnosti dokumentacije i sadržaja upravnog postupka nedvojbeno proizlazi da se ista odnosi upravo na predmetnu nekretninu.

16. Jednako tako, okolnost što nije sačuvan pisani kupoprodajni ugovor ne dovodi sama po sebi u pitanje postojanje pravnog temelja posjeda, jer je sud pravilno zaključio da je pravni posao u cijelosti izvršen predajom nekretnine u posjed i isplatom kupoprodajne cijene.

17. Neosnovano žalitelj osporava i zaključak prvostupanjskog suda o postojanju kvalificiranog posjeda potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kontinuitet posjeda tužiteljevih pravnih prednika i samog tužitelja od 1968. nadalje. Pri tome okolnost da nakon smrti tužiteljeva oca 2000. godine nitko trajno ne stanuje u kući ne znači sama po sebi prestanak posjeda, osobito kada je utvrđeno da je tužitelj nastavio dolaziti na nekretninu, održavati dio okućnice, raspolagati ključevima kuće, obavljati radove i raspolagati nekretninom kao vlasnik.

18. Naime, posjed nekretnine ne pretpostavlja stalno fizičko boravljenje na nekretnini, već ostvarivanje faktične vlasti prema naravi i namjeni stvari. Nadalje, činjenica da južni dio parcele nije bio uredno održavan niti ograđen ne dovodi do gubitka posjeda cijele nekretnine, jer posjed nekretnine treba ocjenjivati kao jedinstvenu faktičnu vlast na stvari, a ne parcijalno prema stupnju uređenosti pojedin ih dijelova zemljišta.

19. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da povremeno čišćenje dijelova zemljišta od strane susjeda, kao ni kasnije jednostrane radnje tuženika nakon kupnje nekretnine, nisu mogle prekinuti prethodno stečenu dosjelost. Naime, ako je pravo vlasništva dosjelošću već stečeno protekom zakonom propisanog roka, kasniji upis treće osobe u zemljišnu knjigu ne može derogirati već stečeno stvarno pravo.

20. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je nekretninu stekao s povjerenjem u zemljišne knjige. Naime, zaštitu prema načelu povjerenja u zemljišne knjige uživa samo savjestan stjecatelj. Savjesnost stjecatelja procjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja, pri čemu nije dovoljno samo formalno oslanjanje na zemljišnoknjižno stanje, već je odlučno je li stjecatelj znao ili je prema okolnostima imao dovoljno razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju.

21. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik prije sklapanja kupoprodajnog ugovora znao za vezu tužitelja i njegovih prednika s predmetnom nekretninom, da mu je bio poznat dugogodišnji posjed obitelji tužitelja, kao i da mu je tužitelj prije kupoprodaje ukazivao na dokumentaciju koja upućuje na izvanknjižno pravo vlasništva.

22. Takve utvrđene okolnosti isključuju postojanje dobre vjere tuženika u smislu članaka 122. i 123. ZVDSP. Suprotni žalbeni navodi predstavljaju samo drukčiju ocjenu izvedenih dokaza i nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

23. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju i njegovim prednicima dugogodišnje pripadao faktični posjed nekretnine i da se tužitelj tuženiku predstavio kao vlasnik predmetne nekretnine, a i svjedokinja OJ iskazala da je tuženik znao da je u predmetnoj kući živio otac tužitelja te da je tužitelj njegov nasljednik. Kod takvog stanja stvari pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik znao, odnosno najmanje imao dovoljno razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje ne odgova ra stvarnom stanju glede vlasništva predmetne nekretnine pa nije mogao steći zaštitu povjerenja u zemljišne knjige.

24. Pravilnost zaključka o nesavjesnosti tuženika dodatno potvrđuje činjenica da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama bila opisana kao livada, premda je nesporno da se na istoj desetljećima nalazi stambeni objekt izgrađen temeljem građevinske dozvole te da se nekretnina nalazi unutar izgrađenog naselja. Takvo očito neslaganje zemljišnoknjižnog i stvarnog stanja predstavljalo je okolnost koja je kod tuženika morala pobuditi dodatnu pozornost prilikom stjecanja nekretnine.

25. Neosnovano tuženik pobija i odluku o privremenoj mjeri.

26. U postupku je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž - 30/2024-2 od 28. veljače 2024. uvažena žalba tužitelja kao predlagatelja osiguranja kao osnovana te ukinuto rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P - 987/2022-7 od 12. listopada 2023. kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

27. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku postupio sukladno uputama iz ranijeg ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, kojim je prvotno rješenje o odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere ukinuto zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja glede pitanja posjeda sporne nekretnine i radnji protivnika osiguranja usmjerenih na eventualno oduzimanje posjeda.

28. Naime, tijekom postupka utvrđeno je da je tuženik uporabom građevinske mehanizacije uklanjao ogradu, ulazio na predmetnu nekretninu, mijenjao postojeće stanje zemljišta te dio nekretnine prilagodio vlastitim potrebama parkiranja mehanizacije. Takve radnje objektivno predstavljaju promjenu postojećeg stanja stvari koja može otežati ostvarenje sudske zaštite koju tužitelj zahtijeva u ovom postupku.

29. Stoga je u konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene obje pretpostavke iz odredbe članka 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), jer je tužitelj učinio vjerojatnim kako postojanje nenovčane tražbine tako i opasnost da bi bez određivanja privremene mjere ostvarenje tražbine moglo biti otežano promjenom postojećeg stanja stvari, odnosno oduzimanjem ili narušavanjem posjeda.

30. Pritom valja naglasiti da se u postupku osiguranja ne odlučuje konačno o osnovanosti tužbenog zahtjeva niti o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, već je za određivanje privremene mjere dovoljno da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i zakonskih pretpostavki iz navedene zakonske odredbe. Bez utjecaja su i žalbeni navodi da tužbeni zahtjev ne sadrži zahtjev za predaju posjeda, jer svrha privremene mjere nije ograničena isključivo na identičan sadržaj glavnog zahtjeva, već na osiguranje djelotvornosti sudske zaštite koja se traži u postupku. Također, izrečena novčana kazna predstavlja zakonom predviđeno sredstvo osiguranja provedbe privremene mjere pa žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

31. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, detaljno je obrazložena, a obračun troškova je sukladan Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.). Iako tužitelj nije uspio u dijelu zahtjeva za izdavanje tabularne isprave, pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 154. stavak 3. ZPP ocijenivši da je riječ o razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

32. Slijedom svega navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se tuženik poziva niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi presudu u pobijanom dijelu i rješenje temeljem članka 368. stavka 1. ZPP i članka 380. točke 2. ZPP.

33. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a), dok tužitelju nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić