Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž- 1317/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu, dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Zoranu Novakoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika AUF iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) AU i pod 2) FU protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P -1131/2024-6 od 14. siječnja 2026., dana 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja pod 1) AU i pod 2) FU kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P -1131/2024-6 od 14. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud u točki I. izreke sada pobijanog rješenja odbacio tužbu. U točki II. izreke odlučio je o parničnom trošku na način da je naložio tužiteljima da s ovog osnova isplate tuženiku iznos od 1.062,50 eura.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tužitelji predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja pod 1) AU i pod 2) FU nije osnovana.

5.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako su tužitelji u tužbenom zahtjevu zahtijevali utvrđenje da su dosjelošću stekli pravo suvlasništva svaki za po ½ dijela na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom nekretnine zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] sa 1504 m[2] , a koja se sastoji od kuće: [adresa] s 145 m[2] , kuća [adresa] sa 94 m , pomoćna zgrada sa 39 m , zgrada mješovite uporabe, [adresa], s 893 m[2] , dvorište sa 333 m , na kojem suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo E -1) na stanu na III. katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 50,26 m[2] , koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati.

5.2. No, s obzirom da su tužitelji na predmetnoj nekretnini već upisani u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici to da nemaju pravni interes za podnošenje predmetne tužbe u smislu odredbe članka 187. stavak 1. ZPP -a. Stoga da je trebalo odbaciti tužbu na temelju odredbe članka 288. stavak 2. ZPP-a

6.1. Tužitelji pod 1) AU i pod 2) FU u žalbi prije svega ističu kako imaju pravni interes za podnošenjem predmetne tužbe i to stoga što zahtijevaju utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine baš dosjelošću, a koje pravo vlasništva/suvlasništva (svaki od tužitelja za po ½ dijela) da su stekli ovim originarnim načinom. Naime, tužitelji ne čine spornim kako su na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama uknjiženi kao suvlasnici (svaki za po ½ dijela), no da su uknjižbu postigli na temelju ugovora o kupoprodaji od 24. veljače 1993., koji su kao kupci zaključili sa prodavateljem gradom Zagrebom. Kako je u ovoj parnici tuženik podnio tužbu protiv u ovoj parnici tužitelja i grada Zagreba za utvrđenjem predmetnog ugovora o kupoprodaji od 24. veljače 1993. ništetnim, te kako tuženik vodi upravni postupak povodom zahtjeva za naknadu temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, u kojem postupku zahtjeva vraćanje u vlasništvo predmetne nekretnine – stana, to tužitelji smatraju kako imaju pravni interes da se utvrdi kako su pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli baš dosjelošću. Tužitelji u bitnome smatraju kako bi prihvaćenjem predmetnog tužbenog zahtjeva (u kojem se ističe dosjelost kao pravna osnova stjecanja prava vlasništva) zadržali pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini – stanu, bez obzira na ishod postupka koji se vodi radi utvrđenja predmetnog ugovora o kupoprodaji ništetnim. Također kako bi utvrđenjem da su stekli pravo vlasništva dosjelošću uspješno se suprotstavili zahtjevu tuženika za povratom predmetnog stana u njegovo vlasništvo.

6.2. Tužitelji kao žalbeni razlog ističu i to kako prvostupanjski sud nije smio razdvojiti ovaj predmetni postupak u kojem se raspravlja o tužbenom zahtjevu tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću (prvotno je bila riječ o protutužbi) od postupka koji je tužbom pokrenuo tuženik radi utvrđenja već navedenog ugovora o kupoprodaji ništetnim. Zapravo riječ je o situaciji da je Općinski građanski sud u Zagrebu, u drugom postupku (Ps-222/2021) koji se vodi radi utvrđenja ugovora o kupoprodaji od 24. veljače 1993. ništetnim, raspravnim rješenjem od 5. veljače 2024. odlučio da će se protutužba (ovdje tužba radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću) „izdvojiti“ iz navedenog spisa te da će sud o njoj (protutužbi) raspravljati u odvojenom postupku.

6.3. Konačno, tužitelji kao žalbeni razlog ističu kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to baš onu predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Ovo stoga jer da prvostupanjski sud nije izveo dokaz čitanjem spisa Ps- 222/2021 koji je oformljen povodom već navedene tužbe tuženika za utvrđenjem ugovora o kupoprodaji od 24. veljače 1993. ništetnim. Naime da se tek čitanjem ovog spisa moglo utvrditi jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za odvojenim raspravljanjem po tužbi (radi utvrđenja ugovora ništetnim) te protutužbi (sada tužbi radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću). S tim u svezi žalitelji ističu kako je prvostupanjski sud trebao prekinuti ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja postupka pokrenutog po tužbi tuženika radi utvrđenja predmetnog ugovora o kupoprodaji ništetnim.

7. U svezi sa žalbenim navodima tužitelja pod 1) AU i pod 2) FU prije svega je za reći kako ispitujući prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365.stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

8.1. U svezi konkretnih žalbenih razloga koje ističu tužitelji za reći je slijedeće.

8.2. Odredbom članka 187. stavak 1. ZPP-a propisano je kako tužitelj u tužbi može zahtijevati da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave. Odredbom članka 288. stavak 2. ZPP- a izrijekom je propisano da je sud obvezan odbaciti tužbu ako ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe.

8.3. Odredbom članka 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 52/14. dalje ZVDSP), propisano je kako se vlasništvo na nekretnini stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. U predmetnom slučaju između stranaka nije sporno kako su tužitelji pravo vlasništva/suvlasništva na predmetnoj nekretnini stekli upravo uknjižbom u zemljišnu knjigu. Nadalje je za reći kako je odredbom članka 159. ZVDSP-a određeno kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Slijedom navedenog razvidno je kako se pravo vlasništva nekretnine (pored i nekih drugih slučajeva predviđenih ZVDSP-om) stječe uknjižbom u zemljišne knjige kao i dosjelošću. Za ponoviti je kako je nesporno da su tužitelji stekli pravo vlasništva/suvlasništva na predmetnoj nekretnini uknjižbom u zemljišnu knjigu.

9.1. Već je rečeno kako je odredbom članka 187. stavak 1. ZPP-a propisano da je tužitelj, pored ostalog, u tužbi može zahtijevati da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava. U konkretnom slučaju riječ je pravu vlasništva koje su tužitelji nesporno stekli uknjižbom u zemljišnu knjigu. Dakle, tužitelji predmetnom tužbom traže utvrđenje prava kojeg već imaju i koje je k tome javno publicirano . Kod takvog stanja stvari u predmetnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenjem tužbe iz članka 187. stavak 1. ZPP-a. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravo kada je pozivajući se na odredbu članka 288. stavak 2. ZPP- a odbacio tužbu. To što tužitelji u tužbi i tužbenom zahtjevu zahtijevaju da se utvrdi kako su pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli baš dosjelošću (koje naglašavanje pravnog osnova stjecanja da bi im, po njihovom shvaćanju, poboljšalo pravnu poziciju u svezi s nekim drugim postupcima pred sudom) nije razlogom da se takav tužbeni zahtjev prihvati. Ovo stoga jer oni to pravo vlasništva/suvlasništva već imaju i koje je pravo upisano u zemljišnim knjigama. Stoga u konkretnom slučaju nisu ostvarene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe iz odredbe članka 187. stavak 1. ZPP-a.

9.2. Usput je za napomenuti kako nije propisano da tužbeni zahtjev sadrži pravnu osnovu tužbe (što bi se u konkretnom slučaju odnosilo na dosjelost) , a ovu u smislu odredbe članka 186. stavak 1. ZPP-a. Posljedično tome ni izreka presude ne sadrži pravnu osnovu, što sud treba razložiti u obrazloženju presude, a ovo u smislu odredb i članka 338. stavci 3. i 4. ZPP-a.

10. Time što je prvostupanjski sud odvojeno raspravljao o protutužbi radi utvrđenja prava vlasništva/suvlasništva (ovdje tužbi) i tužbi radi utvrđenja ugovora o kupoprodaju ništetnim, nije postupio protivno odredbi članka 313. stavak 1. ZPP -a kojom su odredbom predviđene pretpostavke za spajanje parnica radi zajedničkog raspravljanja.

11. Također je za reći kako u predmetnom slučaju nije bilo razloga da prvostupanjski sud donese rješenje o prekidu ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps

– 222/2021 radi utvrđenja ugovora o kupoprodaji od 24. veljače 1993. ništetnim. Naime predmetnu tužbu (prvotno protutužbu) je trebalo odbaciti iz razloga koji su već elaborirani u obrazloženju ovog drugostupanjskog rješenja, pa u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a.

12. Konačno je za reći kako je iz sadržaja ovog predmetnog spisa razvidno da je prvostupanjski sud prije odluke o odbačaju tužbe, imao na raspolaganju sve relevantne isprave iz spisa Ps -222/2021, uključivši i nepravomoćnu presudu donesenu u ovom predmetu 28. veljače 2025. Stoga je neosnovan žalbeni razlog tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer da nije izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, što je predloženo od strane tužitelja.

13. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP -a u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja pod 1) AU i pod 2) FU odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi