Republika Hrvatska
Županijski sud u Split,
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž -975/2026-3
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnik FNM i drugi odvjetnici iz Grgić & partneri odvjetničkog društva d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-91/2022-64 od 12. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 03. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-91/2022-64 od 12. siječnja 2026.
a) preinačava u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za dosudu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 17.329,94 eura od 29. studenog 2018. do 30. studenog 2019. i sudi:
„Nalaže se tuženiku na dosuđeni iznos neimovinske štete u iznosu od 17.329,94 eura isplatiti tužitelju u roku od 15 dana zakonske zatezne kamate od 29. studenog 2018. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“
b) potvrđuje u točki IV. izreke presude.
c) preinačava u točki V. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za dosudu iznosa od 4.827,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 26. studenog 2025. pa do isplate i sudi:
„Nalaže se tuženiku na ime dospjele zakonske zatezne kamate isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 4.827,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 26. studenog 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“
II. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-91/2022-64 od 12. siječnja 2026.
a) potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke preko iznosa glavnice od 9.752,07 eura do iznosa od 17.329,94 eura, te za iznos od 2.266,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2026. pa do isplate.
b) potvrđuje u točki II. i VI. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„ I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 da tužitelju FN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati:
iznos od 17.329,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i iznos od 2.266,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 da tužitelju FN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao rentu za tuđu pomoć i njegu plaća mjesečno iznos od 180,00 eura počevši od 1. siječnja 2019. pa nadalje s tim da sve dospjele i neisplaćene obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do svakog petog u mjesecu za tekući mjesec za zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa rente do isplate i to u razdoblju do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 0,01 eura za zakonskim zateznim kamatama od 29. studenog 2018. do isplate i isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 17.329,94 eura od 29. studenog 2018. do 30. studenog 2019.
IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.752,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. lipnja 2018. do isplate.
V Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 4.827,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 26. studenog 2025. do isplate.
VI Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 da tužitelju FN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 10.831,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
2. Protiv točke III.,IV., i V. navedene presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i odluke o troškovima tužitelj podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25:dalje ZPP-a), predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u citiranim točkama na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Popisuje trošak žalbenog postupka.
3. Žali se i tuženik protiv dijela presude u dosuđujućem dijelu u točki I. preko nespornog iznosa od 9.752,07 eura, te u cijelosti protiv točke II. i VI. izreke iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. ZPP-a, predlažući žalbu osvojiti i prvostupanjsku presudu u pobijanom do osuđujućem dijelu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalbe tužitelja je djelomično osnovana. Žalba tuženika nije osnovana.
6 . Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi, niti navedenim razlozima, da su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa stanjem spisa (obrazloženje nije manjkavo i svojim sadržajem objašnjava odluku sadržanu u izreci).
8. Sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, uglavnom ponavljanjem dosadašnjih prigovora iz prvostupanjskog postupka, te ustrajanjem na provođenju novog medicinskog vještačenja. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je medicinsko vještačenje u ovom predmetu provedeno sukladno odredbama članka 258. - 261. ZPP-a. Naime, sudski vještaci sc. Srećko Vuletić, dr. med. i psihijatar prim. EN, dr. med , su nalaz i mišljenje dali okolnosno, uvjerljivo i u skladu s pravilima medicinske struke, a prilikom očitovanja na glavnoj raspravi od dana 27. studenog 2025. argumentirano otklonili sve iznesene primjedbe tuženika. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje spomenutih vještaka, otklonivši istodobno zahtjev tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja.
9. Dodatno valja naglasiti da sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP -a, o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, rješava sud, a provođenje novog medicinskog vještačenja po drugom vještaku, i po ocjeni ovog suda nije bi lo potrebno jer su odlučne činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene i bez provođenja novog medicinskog vještačenja. Stoga se neosnovano iznosi u žalbi da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Neosnovano se tuženik poziva i na bitnu povredu odredbe iz članak 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, budući ničim nije onemogućen u raspravljanju.
10. Predmet ovog spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi kao posljedicu prometne nesreće do koje je došlo18. studenog 2022. na državnoj cesti D3.
11. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog automobila Golf registracijskih oznaka [registarska oznaka], koju je skrivio vozača osobnog vozila Ford Ka registarske oznake [registarska oznaka], a koje je vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08102759806.
12. Između stranaka nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,32 eura nisu bili sporni, dok je kao sporno valjalo raspraviti opseg nastale štete koju tužiteljica trpi u svezi s predmetnim štetnim događajem, osnova potraživanja rente za tuđu pomoć i njegu te troškova liječenja, tijek zakonskih zateznih kamata za razdoblje prije završetka tužiteljevog liječenja, koji su sporni i u ovom žalbenom postupku.
13. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je tuženik u svezi s predmetnom prometnom nezgodom platio kao naknadu neimovinske štete dana 22. siječnja 2019. iznos od 18.910,00 kn odnosno 2.509,79 eura i dana 25. studenog 2025. iznos od 15.000,00 eura, pa se stoga postavlja pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja za daljnju isplatu naknade štete po predmetnom štetnom događaju.
14. Na ovu okolnost sud prvog stupnja je osnovom provedenog medicinskog vještačenja po vještaku neurokirurgu mr. sc. Srećko Vuletić, dr. med. i psihijatar prim. EN, dr. med , utvrdio za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice slijedeće odlučne činjenice:
-da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio kominutivni prijelom lijevog acetabuluma i traumatsku leziju i parezu ishijadičnog živca;
-da su nakon provedenog liječenja kod tužitelja zaostale trajne posljedice koje obuhvaćaju trajno smanjenje pokretljivosti lijevog zgloba kuka, djelomično ali trajno oštećenje ishijadičnog živca i razvila se reaktivna depresivna simptomatika s psihijatrijskog motrišta, koje da trajno smanjuju životnu aktivnost objedinjeno za 53 %, a u tu ocjenu da ne ulaze degenerativne promjene oba zgloba kuka, degenerativne promjene slabinske kralježnice i intervertebralnih diskova s povremenim napadima lumbalgije i lumboishialgije što je sve kod tužitelja postojalo prije ovog štetnog događaja;
- da je tužitelj usljed štetnog događaja trpio bolove jakog intenziteta ukupno 5, dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabog intenziteta 3 mjeseca, dok povremeni bolovi slabog intenziteta koje trpi trajno od početka lipnja 2018. uključeni su u ocjenu smanjenja životne aktivnosti;
-da je tužitelj prilikom štetnog događaja pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a nakon toga je do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na nastalo stanje trpio sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta ukupno do 3 dana, a nakon toga je trpio umjereni oscilirajući strah ukupno do 3 tjedna, dok slabiji oscilirajući strah tužitelj je trpio ukupno do 8 tjedana, a zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj;
- da kod tužitelja postoje linearni crvenkasti poslijeoperacijski ožiljak u razini kože na lijevoj donjoj strane trbušne stjenke prema preponi veličine 150x15 mm i linenarni bjelkasti poslijepoperacijski ožiljak u razini kože u području lijevog gluteusa površine 230x20 mm i ti ožiljci kao i ukupna tužiteljeva pojavnost, odnosno način kretanja, zapinjanje i povlačenje lijevog stopala što da predstavljaju naruženje težeg stupnja;
-da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u razdoblju nakon završetka stacionarne bolničke rehabilitacije u Varaždinskim Toplicama 19. travnja 2018. do kraja 2018., što je ukupno 257 dana, po 3 sata dnevno za sve radnje van kuće, veći dio radnji vođenja kućanstva i dio radnji samozbrinjavanja i da kod njega postoji potreba za trajnom tuđom pomoći i njegom u trajanju od 2 sata dnevno za veći dio radnji van kuće i veći dio radnji vođenja kućanstva.
15. Ocjenom vještačkog nalaza i mišljenja kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim te povezanim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom prvostupanjski je sud utvrdio: neimovinsku štetu u iznosu od 34.839,73 eura, pri čemu je uzimajući u obzir da je tuženik već isplatio iznos od 17.509,79 eura tužitelju dosuđen ostatak pravične novčane naknade u iznosu od 17.329,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2019., dok je zahtjev za naknadu tog vida štete odbio za iznos od 0,01 eura za zakonskim zateznim kamatama od 29. studenog 2018. do isplate kao i isplatu zakonskih zateznih kamata na isti vid štete koje na iznos od 17.329,94 eura teku za razdoblje od 29. studenog 2018. do 30. studenog 2019. ; imovinsku štetu radi tuđe njege i pomoći u iznosu od 2.266,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude; rentu za tuđu njegu i pomoć mjesečno iznos od 180,00 eura počevši od 1. siječnja 2019. pa nadalje , dok je odbio zahtjev za isplatu iznosa od 1.752,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. lipnja 2018. do isplate po osnovi troškova liječenja, te isplatu iznosa od 4.827,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 26. studenog 2025. do isplate po osnovi obračunatih zakonskih zateznih kamata na plaćene iznose neimovinske štete.
16. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji, te u nalazu i mišljenju sudskog vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.
17. Dosuđena visina naknade neimovinske i imovinske štete primjerena je pretrpljenoj šteti.
18. U odnosu na provedena vještačenja, koje su vještaci neurokirurg mr. sc. Srećko Vuletić, dr. med. i psihijatar prim. EN, dr. med ., dali pismeno i obrazložili usmeno, te na upite i primjedbe tuženika, ovdje žalitelja (podnesak tuženika od 02. travnja 2025.) usmeno dali odgovore na raspravi pred nazočnim strankama kada je i neposredno, svojim obrazlaganjima i odgovorima jasno i argumentirano otklonili sve primjedbe. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u postupku angažirani vještaci, taksativno su i kronološki naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, stručno i argumentirano su se osvrnuli na bitne činjenice pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, vrednovali
tužiteljevo zdravstveno stanje prije i nakon nezgode ne nalazeći osnove za povezivanje nastalih posljedica s ranijim zdravstvenim stanjem, glede navoda o potrebi svakodnevne tuđe pomoći od dva sata dnevno dovoljno specificirali u čemu bi se sastojala (zapisnik s ročišta od 27. studenog 2025.), pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila, bez protivno navodima tuženika ikakvih dvostrukih vrednovanja istih posljedica i tegoba, za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske i imovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete . Otuda neosnovanost svih žalbenih navoda glede pravilnosti provedenog medicinskog vještačenja.
19. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
20. Sukladno odredbi članka 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.
22. Naime, u slučaju kumulacije više povreda osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju, tj. pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno povezane isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.
21. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO- a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
22. Imajući u vidu sadržaj liječničkih vještačenja, prvostupanjski sud je, utvrdivši jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, nastalo naruženje, tužiteljevu životnu dob (rođen 1959.), cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, smanjenje životnu aktivnost objedinjeno za 53 %koje obuhvaća sve trajne posljedice na tri organska sustava, pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 34.839,73 eura, koji iznos i ovaj sud smatra primjerenu utvrđenim okolnostima slučaja.
23. Suprotno žalbenim navodima tuženika kako je sud visinu neimovinske štete utvrdio u skladu s kvalifikatornim okolnostima, odnosno ukupnim posljedicama na tužiteljičino zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, s jačinom i trajanjem povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, dakle, pojavnim oblicima kroz koje se ograničenje prema nespornim utvrđenjima manifestira, to tuženikovo nezadovoljstvo visinom utvrđene naknade, kao suviše visoko dosuđenom, nije dovelo u sumnju prvostupanjsku presudu.
24. Naknada imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege (2.559,72 eura) je utemeljena na rezultatima liječničkog vještačenja i suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je dosuđena ( članak 1089. stavak 1. i 2. ZOO-a).
25. Mjesečna renta koju tužitelj potražuje zbog trajne pomoći i njege druge osobe pravilno je utemeljena na rezultatima liječničkog vještačenja i kao takva i dosuđena (članak 1095. stavak 2. ZOO-a), što tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
26. Pravilnim i činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda koje ovaj sud iz razloga navedenih u ovoj drugostupanjskoj odluci prihvaća suprotstavljaju se žalbeni navodi tuženika koji se temelje na vlastitoj ocjeni dokaza te subjektivnom pravnom shvaćanju koje nema uporišta u mjerodavnim materijalno pravnim zakonskim odredbama.
27. Pritom tuženiku treba odgovoriti da ukazivanje na odluke drugih sudova donesenih u drugim predmetima slične činjenično pravne osnove nemaju odlučujućeg utjecaja na donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu s obzirom da svaki predmet te vrste ima svoj specifičan sklop bitnih okolnosti.
28. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete, kako se to osnovano žalbom poziva tužitelj.
29. Odredbom članka 12. Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje: ZOOP) kao odredbom posebnog zakona, uređena je dospjelost obveze osiguratelja za naknadu nastale štete i tijek zateznih kamata.
30. Prema članku 12. stavak 1. ZOOP-a, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Prema st. 3. istoga članka odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka. Prema stavku 4. istoga članka, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
31. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, odgovorni osiguratelj je u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan oštećenoj osobi isplatiti iznos naknade štete koji je objektivno mogao utvrditi u vrijeme podnošenja zahtjeva odnosno u mirnom postupku i koji bi objektivno trebao biti nesporan.
32. U konkretnom slučaju nesporno je da je tužitelj 28. studenog 2018. podnio tuženiku odštetni zahtjev u mirnom postupku, u koje vrijeme liječenje tužitelja nije bilo završeno. Nadalje, nije sporno da je tuženik povodom tog zahtjeva tužitelju isplatio nesporni iznos naknade štete od 2.509,79 eura ( ranije 18.910,00 kuna) dana 22. siječnja 2019., da je tužitelj tijekom ovog parničnog postupka sudskom vještaku i uz podnesak od 22. svibnja 2025. dostavio daljnju medicinsku dokumentaciju( koja je dostavljena i tuženiku), kao i da je tuženik dana 25. studenog 2025. isplatio tužitelju daljnji iznos na ime štete u iznosu od 15.000,00 eura . Također, nije sporno da je liječenje tužitelja završeno početkom prosinca 2019. Sporno je da li je tuženik u mirnom postupku bio u mogućnosti utvrditi visinu konačnog iznosa štete te posljedično tome od kada tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate.
33. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici zatezne kamate pripadaju tek od završenog liječenja tužitelja. Naime oštećeniku pripadaju zatezne kamate na iznos pripadajuće naknade neimovinske štete od dana podnošenja zahtjeva tuženiku kao odgovornom osiguratelju, kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i onu koja je u tom trenutku po redovitom tijeku stvari bila predvidiva. Tako imajući u vidu da je tužitelj u mirnom postupku dostavio tuženiku medicinsku dokumentaciju, to u situaciji kada tuženik tijekom ovog postupka nije pružio dokaza da na temelju te dokumentacije nije bio u mogućnosti utvrditi visinu
1 0
konačnog iznosa štete, odnosna da bi dokumentacija dostavljena tijekom ovog parničnog postupka predstavljala dokumentaciji o definitivnom zdravstvenom stanju tužitelja uslijed daljnje manifestacije oboljenja i time da je šteta nastala nakon podnošenja zahtjeva, prema shvaćanju ovog suda tužitelju sukladno članak 12. stavak 3. i 4. ZOOP-a pripadaju zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva, jer tuženik nije pružio dokaze da objektivno tada nije imao mogućnost utvrđivanja visine konačne štete.
34. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 12. ZOOP-a kada je zaključio da tužitelju pripadaju zatezne kamate od završenog liječenja, jer tužitelju primjenom materijalnog prava zatezne kamate pripadaju od podnošenja odštetnog zahtjeva( 29. studenog 2018.)
35. Nastavno na naprijed navedeno, a kako tuženik nije osporio vjerodostojnost i računsku točnost tužiteljevog obračuna kamata na plaćeni iznos štete od 15.000,00 eura za razdoblje od 29. studenog 2018. do 25. studenog 2025. u iznosu od 4.827,48 eura, ovaj sud ga je prihvatio kao osnovan i na temelju toga utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja u iznosu od 4.827,48 eura. Na ovo potraživanje tužitelja na temelju odredbe članka 31. stavak 2. ZOO-a osnovano zahtijeva isplatu zateznih kamata od dana kada je sudu podnio zahtjev za plaćanje zateznih kamata, u konkretnom slučaju od
26. studenog 2025. do isplate.
36. Pravilno je sud odbio zahtjev tužitelja radi isplate troška medicinske rehabilitacije u Varaždinskim toplicama od 19. travnja do 8. lipnja 2018. u iznosu od 1.752,07 eura, prema računu br.1614/9/1 od 08.06.2018. kojim je zaračunata boravišna pristojba i pansion pokretni/pratnja, budući tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su ti troškovi bili medicinski indicirani i opravdani za proces liječenja i rehabilitacije (članak 219. ZPP-a), a što je bio dužan učiniti. Žaliteljeva tvrdnja da je liječnik specijalist u Varaždinskim toplicama preporučio nastaviti intenzivnu fizikalnu terapiju, nije od značaja budući navedeno ne pretpostavlja i potrebu smještaja ( puni pansion) u toplicama, a što bi postojalo u slučaju stacionarne rehabilitacije, koju je prema očitovanju vještaka tužitelj i koristio do dana19. travnja 2018. , odnosno u periodu prije spornog računa( pisani nalaz i mišljenje od 27. prosinca 2024.)
37. I odluka o trošku postupka pravilno je donesena i utemeljena na odredbi članak 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a, i odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine 142/12, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22, 126/22 dalje OT) te pravilno prvostupanjski sud nije priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva, u situaciji kada tužitelj uz tužbu nije priložio odštetni zahtjev, budući sud donosi odluku o trošku samo onih podnesaka koji su priloženi u sudski spis.
38. Slijedom iznesenog valjalo je djelomično prihvatiti i djelomično odbiti žalbu tužitelja te djelomično preinačiti pobijanu presudu (članak 368. stavak 1. i 2., članak 373. i 373.a. ZPP-a), te odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika(članak 368. stavak 1. ZPP-a) i presuditi kao u izreci.
1 1
U Splitu, 03. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA :
Andrea Boras - Ivanišević