Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-107/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Mirelle Rodin, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Silvije Petrović, odvjetnik iz Gospića, protiv tužene ĐS iz [adresa] s boravkom u Srbiji, [adresa], odlučujući o žalbi tužitelja pro tiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: 13 P-75/2021-26 od 29. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: 13 P-75/2021-26 od 29. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu i rješenje kojima je odlučio:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti vlasnik nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je tužena dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva uz istovremeni upis na ime i vlasništvo tužitelja, a sve u roku od 15 dana.

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, posebice iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25, dalje ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva na nekretninama kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i trpljenje uknjižbe prava vlasništva na tim nekretninama.

6. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe da se predmet spora u suštini odnosi na novu kuću u koju je tužitelj uložio velika sredstva, a što mu tužena ne osporava. Navodi da je zajedno sa svojim pravnim prednicima više od 50 godina bio u mirnom i nesmetanom posjedu prijepornih nekretnina, što potvrđuju i iskazi svjedoka.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio ni povredu odredbe članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a na koju povredu se tužitelj poziva u žalbi.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da su u izvatku iz Zbirke pologa isprava k. o. [katastarska općina] nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane u suvlasništvu tužitelja u 90/144 dijela i tužene u 54/144 dijela,

- da su predmetne nekretnine u posjedovnim listovima broj 124 i 136 k. o. [katastarska općina] upisane u suposjedu stranaka u istim omjerima kao i u zemljišnim knjigama,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke proizlazi kako se na dijelu predmetnih nekretnina nalaze obiteljska kuća, gospodarska zgrada, bunar, uređeno dvorište i voćnjaci ograđeni žičanom ogradom,

- da su u ostavinskom postupku posl. br. O-356/77 koji se vodio pred Općinskim sudom u Beogradu iza pok. OS njegovim nasljednicima proglašeni supruga ES te sinovi CS, ovdje tužitelj, C, otac tužene i ŽS, svaki u ¼ dijela,

- da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Korenici poslovni broj O -114/06- 10 od 3. travnja 2007. (ispravljeno rješenjem poslovni broj O-114/06-13 od 2. svibnja 2007.) iza pok. ŽS njegovim nasljednicima proglašeni tužitelj u 2/3 dijela, a tužena u 1/3 dijela,

- da su rješenjem o nasljeđivanju tog suda poslovni broj O-303/09 od 23. veljače 2010. iza pok. ES njezinim nasljednicima proglašeni JS, KS, djeca tužitelja, svaki u 5/12 dijela i tužena ĐS, u 2/12 dijela,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi kako su roditelji tužitelja još 60-ih godina prošlog stoljeća na predmetnim nekretninama imali staru kuću i gospodarski objekt, a da je tužitelj izgradio novu kuću i ogradu, dok tuženica i njezin prednik nisu bili u posjedu nekretnina niti su se protivili gradnji.

9. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj nije dokazao ispunjenje zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i građenjem na suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina od 54/144 tužene, budući da nije bio pošteni posjednik, jer mu je kroz ranije ostavinske postupke, u kojima je osobno sudjelovao, bilo poznato da i pravni prednici, koji su ujedno i prednici i tužitelja i tužene, imaju suvlasnička prava na tim nekretninama, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza sukladno odredbi iz članka 8. ZPP-a.

11. Jedna od pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću, u smislu odredbe iz članka 159. stavaka 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP), ranije odredbe članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list" SFRJ 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91 i 91/96, u daljnjem tekstu: ZOVO) te pravnih pravila iz paragrafa 1460, 1463 i 1477. Općeg građanskog zakonika (OGZ) jest pošteni posjed.

12. Pošten posjed definiran je paragrafom 326. OGZ-a prema kojem je pošteni posjednik onaj koji iz uzroka vjerojatnih drži da je stvar koju posjeduje njegova, dok je nepošteni posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Prema odredbi članka 72. st. 2. ZOVO-a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je prema važećoj odredbi članka 18. st. 3. ZVDSP-a, posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

13. U konkretnom slučaju, tužitelj je osobnim sudjelovanjem u ostavinskim postupcima iza pok. oca OS, pok. brata ŽS i pok. majke ES znao da mu ne pripada pravo na posjed cijele ostavinske imovine, uključujući i predmetnih nekretnina, već da su pored njega u ostavinskim postupcima utvrđeni i drugi nasljednici, uključujući pravnog prednika tuženice, odnosno tuženicu. Osim toga, ovdje se radi o obiteljskoj imovini koju su stranke stekle nasljeđivanjem od zajedničkih pravnih prednika, pa se u odnosu na tuženicu, tužitelj ne može pozivati na posjed njihovih prednika.

14. Slijedom navedenog, proizlazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, kako je tužitelj nepošteni posjednik suvlasničkih dijelova tuženice na predmetnim nekretninama, pa nije dosjelošću stekao njihovo vlasništvo, jer nepošteni posjednik, bez obzira na duljinu trajanja posjeda, ne može steći vlasništvo stvari dosjelošću. Pravilnost takvog pravnog shvaćanja ne dovode u pitanje niti navodi tužitelja o financijskim ulaganjima tužitelja, budući da ona ne utječu na nedostatak poštenja posjeda kao nužne pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

15. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj niti građenjem nije mogao steći pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima tuženice, jer je tijekom gradnje i ulaganja znao da su predmetne nekretnine u suvlasništvu više osoba, uključujući pravne prednike tuženice, odnosno tuženicu, pa nije bio savjestan graditelj u smislu odredbi članaka 152.-154. ZVDSP-a i ranije važećih odredbi članaka 24.-26. ZOVO-a i pravnog pravila paragrafa 418. OGZ-a.

16. Tužitelj je svoja eventualna prava s osnove doprinosa povećanja vrijednosti ostavinske imovine mogao isticati u ostavinskim postupcima iza smrti svojih roditelja i brata, u kojima je osobno sudjelovao. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju obvezuje stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i proteže se na sve činjenice koje su u tom postupku utvrđene kako u pogledu opsega ostavine tako i nasljednog dijela.

17. Slijedom svega navedenog trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović