REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1218/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEDVEN TRGOVINA d.o.o., Ozalj, Mali Erjavec 4, OIB: 74888352390, zastupanog po punomoćniku Dominiku -Stjepanu Jankoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1791/2023-3 od 11. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1001/2020-11 od 15. ožujka 2023., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora u [adresa], u razizemlju, vel. 80 m2 i poslovnog prostora u [adresa], u razizemlju, vel. 79 m2, a koji poslovni prostori se nalaze u stambenoj zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] i upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja su vlasništva posebnih dijelova neodvojivo povezana, i to svaki poslovni prostor sa 1/31 dijela cjelokupne nekretnine, te obvezivanja tuženika da prizna i trpi upis prava vlasništva za korist tužitelja na navedenim poslovnim prostorima u zemljišnim knjigama, kao i radi naknade troška parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I. izreke), tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 995,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. III. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika radi naknade troškova postupka u iznosu od 99,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. IV. isplate).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2808/2025-2 od 8. srpnja 2025. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:
„Da li se zakonitost posjeda, kao pretpostavka za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, u slučaju kada se radi o nekretninama koje su bile izvanknjižno vlasništvo u vrijeme stjecanja istih od strane tužitelja i njegovih prednika, može dokazivati isključivo činjenicom ranijeg knjižnog predništva tužiteljevih prednika ili su za navedeno dostatni i drugi dokazi kao npr. iskazi svjedoka, zakonskih zastupnika, ugovori, itd.?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, predlažući preinačiti, podredno ukinuti presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno može li se zakonitost posjeda, kao pretpostavka za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, u slučaju kada se radi o nekretninama koje su bile izvanknjižno vlasništvo u vrijeme stjecanja istih od strane tužitelja i njegovih prednika, dokazivati isključivo činjenicom ranijeg knjižnog predništva tužiteljevih prednika, ili su za navedeno dostatni i drugi dokazi (primjerice, iskazi svjedoka i zakonskih zastupnika, ugovori).
9. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva za korist tužitelja na dva poslovna prostora, i to poslovnog prostora na adresi u [adresa], u razizemlju, površine 80 m2, te poslovnog prostora na adresi u [adresa], u razizemlju, površine 79 m2, koji su poslovni prostori povezani svaki sa suvlasničkim dijelom od 1/31 dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1900/2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
10. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući kako tužitelj nije dokazao neprekinuti niz stjecanja od knjižnog prednika do sebe, kao ni je da do podnošenja tužbe u ovom predmetu posjedovao predmetne nekretnine u neprekinutom trajanju od 40 godina.
11. Drugostupanjski sud ocijenio je kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao zakonitost posjeda predmetnih nekretnina, budući da nije tvrdio niti dostavio dokaze o tome da su Merkur d.d. u stečaju, Era Tornado d.o.o., Mercator - H d.o.o. i Ozalj poljoprivredna zadruga bili tužiteljevi knjižni prednici, kao niti da su navedene pravne osobe na koji drugi način (na temelju odluke suda ili druge nadležne vlasti, kao ni na temelju zakona) stekle vlasništvo na predmetnim nekretninama.
12. Tužitelj u reviziji ističe kako iz spisu priloženih materijalnih dokaza (ugovora, isprava), kao i iskaza saslušanih svjedoka i zakonske zastupnice tužitelja, proizlazi da su tužitelj i njegovi pravni prednici predmetne nekretnine posjedovali na zakonit, istinit i pošten način „u najmanju ruku“ od 1998., kada je djelatnost u navedenim prostorima obavljao Merkur d.d., koji je iste prostore prodao društvu Tornado- Bakin d.o.o. (kasnije Era Tornado d.o.o.), te ukazuje kako je tužitelj u odnosu na navedene p rostore bio evidentiran kao obveznik plaćanja komunalne naknade i računa za toplinsku energiju.
13. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova u bitnom proizlazi:
- da je u pogledu poslovnog prostora u [adresa] u prizemlju stambene zgrade površine 78 m2 sklopljen kupoprodajni ugovor između Merkur d.d. u stečaju kao prodavatelja i Tornado- Bakin d.o.o. kao kupca,
- da iz Ugovora o pripajanju od 15. studenog 2005., kojim je društvo Era Tornado d.o.o. pripojeno društvu Mercator-H d.o.o., ne proizlazi da su predmetni poslovni prostori bili u vlasništvu društva Era Tornado d.o.o., niti da su preneseni društvu Mercator-H d.o.o.,
- da je predmetne nekretnine Mercator-H d.o.o. prodao kupcu Ozalj Poljoprivredna zadruga na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. rujna 2008.,
- da je tužitelj sa Ozalj Poljoprivrednom zadrugom 1. siječnja 2012. sklopio Ugovor o prijenosu ukupne djelatnosti Ozalj Poljoprivredne zadruge, na temelju kojeg je došlo do prijenosa izvanknjižnog vlasništva predmetnih poslovnih prostora na tužitelja,
- da je svjedokinja RH, zaposlenica tužitelja, u svojem iskazu opisala slijed poslovnih subjekata koji su poslovali u predmetnim poslovnim prostorima, pri čemu nije imala saznanja o prijenosu prava vlasništva,
- da je svjedok ŽH u svojem iskazu opisao slijed pravnih subjekata koji su se nalazili u predmetnim prostorima, te naveo kako je navedene prostore prodao Mercator,
- da je zakonska zastupnica tužitelja u svojem iskazu navela kako je tužitelj predmetne nekretnine stekao na temelju kupoprodajnog ugovora 2012., te da nije imao nikakvog razloga sumnjati u činjenicu da je Mercator prethodno bio vlasnik navedenih prostora,
- da na temelju dostavljenih ugovora proizlazi da je samo jedna nekretnina (poslovni prostor- prodavaonica) bila navedena u ugovorima, dok tužitelj nije dostavio dokaz da je druga nekretnina (poslovni prostor- skladište) bila predmet kupoprodajnih ugovora i prijenosa na prednika tužitelja,
- da tužitelj nije dokazao da je samostalno i pošteno posjedovao predmetne nekretnine u razdoblju od 40 godina.
14. Sukladno odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14), posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).
15. U odnosu na postavljeno revizijsko pitanje tužitelja, prije svega je potrebno navesti kako odgovor na navedeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, imajući u vidu odredbu čl. 8. ZPP prema kojoj sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
16. S time u svezi, valja istaknuti kako su nižestupanjski sudovi jasno obrazložili svoja utvrđenja u pogledu odlučne okolnosti zakonitosti posjeda tužitelja na predmetnim nekretninama, pri čemu su analizirali sadržaj svih izvedenih dokaza, uključujući iskaze svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja, ocjenjujući kako su navedene osobe iskazivale samo o slijedu poslovnih subjekata koji su poslovali u predmetnim poslovnim prostorima.
17. Slijedom navedenog, na postavljeno pitanje valja odgovoriti kako se zakonitost posjeda, kao pretpostavka za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, u slučaju kada se radi o nekretninama koje su bile izvanknjižno vlasništvo u vrijeme stjecanja istih od strane tužitelja i njegovih prednika, načelno može dokazivati i dokazima poput iskazima svjedoka i zakonskih zastupnika, ugovora i slično. Međutim, na temelju utvrđenih okolnosti slučaja u ovom predmetu ne proizlazi da su tužitelj i njegovi pravni prednici kroz cijelo vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina za to imali valjani pravni temelj, budući da tu okolnost nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi na temelju iskaza saslušanih svjedoka i zakonske zastupnice tužitelja, kao ni drugih spisu priloženih isprava, dok se suprotni revizijski navodi tužitelja sadržajno svode na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, što nije moguće preispitivati u ovom stupnju postupka.
18. Slijedom navedenog, s obzirom da primjena pravnih shvaćanja u svezi pitanja radi kojih je dopuštena revizija u ovoj pravnoj stvari ne bi dovela do drugačije odluke suda, to je revizija tužitelja neosnovana, te ju je valjalo odbiti na temelju čl. 391. st. 6. ZPP i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
