REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2575/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužiteljice PDH, vl. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 20. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Pavla Lesara i punomoćnika tuženika, 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 127,50 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 25. siječnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , te nakaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 457,41 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 3. lipnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove, u iznosu od 125,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 3. lipnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 6. studenog 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate, u kojoj navodi, u bitnome, da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. prosinca 2024. oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu OTP leasing d.d. S obzirom da je u vrijeme nezgode predmetno vozilo kod tuženika bilo osigurano policom automobilskog kasko osiguranja, da je na zahtjev vlasnika vozila kao tuženikovog osiguranika, kod tuženik izvršen izvid i procjena štete. Vozilo je tuženikov osiguranik odlučio popraviti kod tužitelj, koji je za izvršeni popravak vozila izdao račun na iznos od 2.568,19 eur. Međutim, tuženik da je samo djelomično izvršio isplatu troškova potrebnih za popravak vozila, i to, u iznosu od 1.927,05 eur temeljem predmetnog tužiteljevog računa. Preostala je razlika od 127,50 eur, utužena u ovom postupku, koja tvrdi da je posljedica je različite cijene radnog sata potrebnih limarskih i lakirerskih. Naime, tuženik je prilikom isplate odštete satnicu potrebnih radova servisera obračunao po cijeni koju sam priznaje, uzimajući si time neosnovano pravo određivati cijene radnog sata drugog gospodarskog subjekta, tužitelja. S obzirom da je tuženikov osiguranik ugovorom o ustupu potraživanja tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku po osnovi isplate naknade iz osiguranja temeljem predmetnog računa izdanog radi popravka osiguranog vozila, tužitelj od tuženika potražuje isplatu preostalog iznosa potrebnog za izvršeni popravak vozila, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 25. siječnja 2025. do isplate, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu zahtjeva. Prije svega, navodi da je s vlasnikom predmetnog oštećenog vozila u ugovornom odnosu na temelju zaključenog ugovora o kasko osiguranju oštećenog vozila. Na temelju ovog ugovora, da je kod tuženika izvršen pregled oštećenog voz ila po prijavi osiguranog slučaja. U izvidu štete tuženik da je upozorio normativ rada servisera po kojem obračunava odštetu (u iznosu od 20,00 eur po satu), u konačnici da je osigurninu obračunao po cijeni radnog sata od 40,00 eur, no da tužitelj potražuje neprimjereno visoku i tržišno neopravdanu cijenu od 55,00 eur po satu, koju smatra da tuženik kao osiguratelj nije dužan podmiriti, jer da je na ovaj način, odabirom servisa za popravak vozila koji popravak vrši po cijenama višim no uobičajenim na tržištu, doprinio visini nastale štete. Osim toga, ukazuje da je predmetnim uvjetima osiguranja predviđeno da je ustup tražbine iz ugovora osiguranju nema učinak prema osiguratelju bez njegovog pristanka. S obzirom da tuženik pristanak osiguraniku na ustup tražb ine koja je predmet spora tužitelju nije dao, to ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelju.

3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: tužiteljev račun (list 10-11 spisa), izvid štete (list 12-13 spisa), tuženikova ponuda (list 14-15 spisa), korespondencija tuženika i njegovog osiguranika (list 16-20 spisa), potvrda o plaćanju izvršenom tužitelju (list 20-21 spisa), tužiteljev cjenik (list 22 spisa), ugovor o ustupu tražbine umjesto ispunjenja i obavijest o ustupu tražbine (list 24-28 spisa), sudska praksa (list 30-46, 49-53, 58-69, 126-137 spisa), očitovanje Agencije za nadzor financijskih usluga (list 47-48 spisa), očitovanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 54-57 spisa), tuženikova polica kasko osiguranja (list 86-89 spisa), tuženikovi Uvjeti kasko osiguranja (list 90-99 spisa), računi drugih servisera (list 100-113, 120- 125 spisa).

4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5./ Predmet spora je zahtjev tužitelja kao novog vjerovnika za isplatom naknade iz osiguranja u visini preostalog dijela računa ispostavljenog za popravak osiguranog vozila.

6./ Na temelju priloženih isprava i navoda stranaka utvrđene su odlučne činjenice koje, u bitnome, među strankama i nisu sporne.

7./ Za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu OTP leasinga d.d., korisnik leasinga (Medicom d.o.o.) je kao ugovaratelj osiguranja, za korist vlasnika vozila kao osiguranika, ugovorio s tuženikom kao osigurateljem kasko osiguranje, na koje se primjenjuju tuženikovi Uvjeti kasko osiguranja cestovnih vozila (X68K) (tuženikova polica kasko osiguranja (list 86-89 spisa) i tuženikovi Uvjeti kasko osiguranja (list 90-99 spisa)). Sadržaj u spisu priloženih uvjeta kasko osiguranja tužitelj ne osporava i njihovu primjenu na predmetni ugovor o osiguranju, u skladu s odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) , tužitelj ne osporava. Nakon nastupa osiguranog slučaja, prometne nezgode od 26. prosinca 2024., u kojoj je osigurano vozilo oštećeno, kod tuženika je izvršen izvid štete (list 12- 13 spisa), u kojem je kalkulacija troškova popravka obračunata prema cijeni radnog sata od 20,00 eur za neovlaštene, odnosno od 30,00 eur za ovlaštene servisere. Vlasnik je vozilo odlučio popraviti kod tužitelja, koji je za izvršeni popravak ispostavio račun list 10-11 spisa), u kojem su radni sati, u broju kako je predviđen tuženikovim izvidom, obračunati po cijeni od 55,00 eur po satu, a u skladu s cijenom iskazanom u tužiteljevom cjeniku (list 22 spisa). Tuženik je, u konačnici, obavijestio svojeg osiguranika da je obračun osigurnine izvršio prihvaćajući kao opravdanu satnicu rada servisera od 40,00 eur, no da za viši iznos osporava svoju osigurateljnu obvezu, dakle s obzirom na iznos iz tužiteljevog računa za popravak, da osporava iznos od 127,50 eur. Vlasnik vozila je tužitelju izdani račun (2.568,19 eur), podmirio u iznosu od 2.440,69 eur (potvrda o plaćanju izvršenom tužitelju (list 20-21 spisa), a za razliku od 127,50 eur je s tužiteljem zaključio 18. ožujka 2025. Ugovor o ustupu tražbine umjesto ispunjenja, kojim mu je radi ispunjenja svoje obveze po osnovi računa izdanog za popravak vozila ustupio svoju tražbinu prema tuženiku, po osnovi isplate naknade iz osiguranja u visini preostalog iznosa potrebnih troškova za popravak vozila prema tužiteljevom računu za izvršeni popravak vozila.

8./ Tužitelj prilaže obavijest iz koje je razvidno da je, nakon izvršenog ustupa, o ustupu, putem elektroničke pošte 21. svibnja 2025., obavijestio tuženika. Međutim, tužitelj ne osporava tvrdnje tuženika, da tuženik na izvršeni ustup tražbine iz ugovora o osiguranju nije pristao niti prethodno, niti naknadno, a nakon što je o ustupu obaviješten.

9./ Oprečne tvrdnje stranaka o visini potrebnih troškova za popravak osiguranog vozila, s obzirom na mjerodavne tržišne cijene rada servisera, u konkretnom slučaju nisu od utjecaja na donošenje odluke, jer osnovano tuženik, pozivajući se na odredbe ugovora o osiguranju, prigovara da izvršeni ustup tužitelju tražbine iz ugovora o osiguranju prema njemu kao osiguratelju nema učinak jer na ovaj ustup nije pristao.

10./ Naime, odredbom čl. 2.4. predmetnih Uvjeta o osiguranju, ugovoreno je ustup tražbine iz osiguranja nema učinak prema osiguratelju bez prethodnog pristanka osiguratelja. Kako je predmet spora upravo isplata tražbine iz osiguranja, jer se tuženik kao osiguratelj predmetnim kasko osiguranjem vozila obvezao, u slučaju nastupa osiguranog slučaja, naknadu iz osiguranja isplatiti ugovaratelju osiguranja, odnosno osiguraniku, to je za ustup ove tražbine osiguranika (vlasnika vozila) tužitelju bio potreban prethodni pristanak tuženika. Naime, predmetnim ugovorom o osiguranju tuženik se kao osiguratelj obvezao ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku osigurninu kao nastane osigurani slučaj (čl. 921. ZOO). I odredbom čl. 80. st. 2. ZOO- a propisano je da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga, ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Kako je u konkretnom slučaju upravo ugovoreno da ustup tražbine iz ugovora o osiguranju nema učinak prema osiguratelju, bez prethodnog njegovog pristanka, a koji pristanak tuženik nedvojbeno nije dao, to tužitelj nije ovlašten od tuženika tražiti ispunjenje tražbine temeljem Ugovora o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 18. ožujka 2025.

11./ Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

12./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a te je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife ) i zastupanja na ročištu 20. travnja 2026. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 50,00 eur. Ovako priznate troškove (100,00 eur) valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 125,00 eur.

13./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku