Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2980/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Horvat Šoš, odvjetnici u Vrbovu, protiv tuženika NH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Biđinu, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj: P-457/2019-115 od 6. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj: P-457/2019-115 od 6. studenog 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu i rješenje P-457/2019-115 od 6. studenog 2025.

Presudom je prvostupanjski sud presudio:

„I. Utvrđuje se ništetnim i bez ikakvih pravnih učinaka Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su sada pok. JH i tuženik NH međusobno zaključili dana 11.08.2015.g, a koji je ovjeren po sucu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu pod posl. brojem R2-189/15 dana 13.08.2015.g, kao i dodatak - aneks istom Ugovoru kojeg su isti ugovaratelji međusobno zaključili dana 18.08.2015.g, a koji je ovjeren po sucu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu pod posl. brojem R2-205/15 dana 21.08.2015.g.

II. Određuje se uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina], Rbr.1., čest. kat. br. [katastarska čestica], broj D.L. 18, [adresa], površine 330 m2, dvorište 226 m2, garaža 30 m2, kuća 74 m2, ukupne površine 330 m2, ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. kat. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 88 čhv, a koje stanje je u zemljišnoj knjizi postojalo prije provedbe predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su sada pok. JH i tuženik NH međusobno zaključili dana 11. kolovoza 2015., a koji je ovjeren po sucu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu pod poslovnim brojem R2-189/2015 dana 13. kolovoza 2015. kao i dodatka - aneksa istom ugovoru kojeg su isti ugovaratelji međusobno zaključili dana 18. kolovoza 2015. a koji je ovjeren po sucu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu pod poslovnim brojem R2-205/2015 dana 21. kolovoza 2015., s time da se ista uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja ima izvršiti na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 20.791,87 Eur-a (dvadeset tisuća eura sedamsto devedeset i jedan eur i osamdeset i sedam centi), u roku od 15 dana.

Rješenjem je prvostupanjski sud riješio:

I. Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere kao neosnovan, a koji glasi: Na prijedlog tužiteljice AH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], određuje se protiv tuženika NH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], sljedeća privremena mjera

Zabranjuje se istom tuženiku svaki daljnji pristup kući koja se nalazi u [adresa], u vlasništvu sada pok. JH, kao i otuđivanje, odnosno uzimanje bilo kakvih pokretnina iz iste kuće, osobno ili putem trećih osoba, i to pod prijetnjom zakonskih posljedica.

Ova privremena mjera će važiti do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke Suda.

Radi osiguranja provedbe ove privremene mjere, predmetna kuća se ima odmah zaplombirati od strane ovog Suda, a uz asistenciju policijskih službenika MUP- a RH, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec, koje plombiranje će također važiti do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda."

II. Dopušta se preinaka tužbe kao iz podneska od 7. ožujka 2017., osim u dijelu točke III. tako preinačene tužbe.“

2.1. Protiv prvostupanjske presude tuženik je po punomoćniku podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. , 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tuženi zahtjev kao neosnovan, podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Pored punomoćnika tuženik je i osobno podnio žalbu protiv prvostupanjske presude. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se podnosi zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine prvostupanjsku presudu.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju s aneksom, sklopljenog između pok. JH, kao primatelja uzdržavanja i tuženika, kao davatelja uzdržavanja.

6. Tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom prihvaćen kao osnovan zasniva se na tvrdnji tužiteljice da pok. JH, kao primatelj uzdržavanja, u trenutku sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog demencije nije bio u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice predmetnog pravnog posla zbog čega da je ugovor ništetan.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan uz zaključak da pok. JH zbog umjerene do teške forme demencije koja da isključuje mogućnost optimalne sposobnosti potpisivanja bilo kakvog ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja predmetnog pravnog posla zbog čega prvostupanjski sud predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju smatra ništetnim.

8. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno medicinskoj dokumentaciji koja priliježe spisu, nalazima i mišljenjima sudskih vještaka te iskazima dijela saslušanih svjedoka čije iskaze da prvostupanjski sud prihvaća, ali ih ne ocjenjuje relevantnima. U tom smislu tuženik ističe kako prvostupanjski sud nije potpuno ispitao sve okolnosti bitne za odluku u ovoj pravnoj stvari te da nije izvršio analizu svih izvedenih dokaza.

9. Iz dosadašnjih rezultata dokaznog postupka proizlazi:

- da su tuženik i pok. JH 11. kolovoza 2015. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanu koji je ovjeren pred sucem Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalnom službom u Vrbovcu pod brojem R2-189/2015 13. kolovoza 2015, te aneks navedenog ugovora od 18. kolovoza 2015. ovjeren pred sucem Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalnom službom u Vrbovcu pod brojem R2-205/15 21. kolovoza 2015.,

- da je navedenim ugovorom i aneksom JH kao primatelj uzdržavanja predao u posjed i vlasništvo nakon svoje smrti tuženiku predmetnu nekretninu kuća i dvorište ukupne površine 330 m2 u k.o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica],

- da se tuženik upisao kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog nakon smrti primatelja uzdržavanja pok. JH,

- da se prvi put u zdravstvenom kartonu pok. JH 22. veljače 2016. spominje demencija (MKB 10 pod šifrom F03),

- da je 24. ožujka 2016. u kartonu se uz demencija navodi i organska halucinoza in obs (u razmatranju) pod MKB-10 šifrom F06.0,

- da u spisu nema medicinske dokumentacije iz koje bi se moglo nedvojbeno zaključiti da je pok. JH bio nesposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog,

- da je JH preminuo **.**.2016.

10. Odredbom članka 261. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako se podaci vještaka u njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izvedenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.

11. U predmetnom slučaju, dana su dva nalaza i mišljenja sudskih vještaka i to prim. Gordana Makarića, dr. med., spec. psihijatrije, subspec. forenzičke i biologijske psihijatrije i prof. dr. sc. Darka Marčinka, prim, dr. med., spec. psihijatrije, subspec. forenzičke i biologijske psihijatrije.

Sudski vještak prim. Gordan Makarić, dr. med., spec. psihijatrije, subspec. forenzičke i biologijske psihijatrije, u svom pisanom, usmenom i dopunjenom nalazu i mišljenju navodi kako iz medicinske dokumentacije priložene u sudski spis nema nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi, intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. JH prilikom zaključivanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju 13. kolovoza 2015. Stoga vještak smatra kako je pok. JH mogao razumjeti značaj i posljedice sklapanja predmetnog ugovora doživotnom uzdržavanju. Nadalje vještak navodi kako je pok. JH prilikom prijema u bolnicu **.**.2016. pok. JH prezentirao dilirantnu kliničku sliku tako da tada svakako nije imao očuvanu sposobnost za rasuđivanje. S druge pak strane da se u nalazu psihijatra od 24. ožujka 2016. opisuju određene kognitivne tegobe koje nisu toliko značajne da bi na taj dan imale neke posebne posljedice na sposobnost rasuđivanja pok. JH (str. 272. spisa). Vještak je odbio nalaz i mišljenje temeljiti na iskazima saslušanih svjedoka. Na ponovnom saslušanju vještak je naveo da je pok. JH u veljači 2026. razvio umjereni stupanj demencije, a blaži stupanj demencije odnosno mogući prodori demencijskog procesa teoretski da su moguće bili vidljivi godinu dana prije veljače 2016. (str. 346. spisa).

Sudski vještak prof. dr. sc. Darko Marčinko, prim, dr. med., spec. psihijatrije, subspec. forenzičke i biologijske psihijatrije, je naveo kako u spisu nema sigurnih medicinskih podataka koji bi govorili u prilog nesposobnost za rasuđivanje pok. LH vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju (13. kolovoza 2015.) i aneksa ugovora (21. kolovoza 2015.) zbog čega vještak smatra da je sposobnost za rasuđivanje bila očuvana u tom razdoblju. Također vještak ističe kako ni u zdravstvenom kartonu pok. MH nema opisa kliničke slike koja bi značajno utjecala na sposobnost za rasuđivanje. U zdravstvenom kartonu pok. JH demencija se spominje 6 mjeseci nakon potpisivanja predmetnog ugovora. Uz naglasak da su iskazi svjedoka opterećeni faktorima subjektivnosti vještak navodi da opisi svjedoka VH i DH te tužiteljice AH daju autentične opise psihičkog stanja pok. JH koji bi ukazivali na umjerenu do težu formu demencije koja isključuje mogućnost optimalne sposobnosti za potpisivanje bilo kakvih ugovora. Vještak naglašava kako ostali svjedoci nisu opisali izražene psihičke promjene kod pok. JH. Također vještak napominje da je na sudu da odluči hoće li odluku temeljiti na medicinskoj dokumentaciji ili na iskazima dijela svjedoka. Vještak je pojasnio da iz medicinske dokumentacije ne proizlaze podaci o postojanju demencije kod pok. JH 2015. Međutim, vještak iz iskustva može kazati kako je pok. JH 2015. imao demenciju, ali on ne može odrediti je li se radilo o blažoj demenciji koja ne bi utjecala na sposobnost za rasuđivanje ili pak o srednje teškoj demenciji koja bi utjecala na sposobnost za rasuđivanje. Prema medicinskoj dokumentaciji pok. HH **.**.2016. mu je dijagnosticirana organska halucinoza koja je nespojiva sa kognitivnim sposobnostima tako da on tada ne bi bio sposoban za rasuđivanje.

12. S obzirom da prvostupanjski sud tvrdi da je zbog kontradiktornosti prvog nalaza i mišljenja vještaka prim. Gordan Makarić, dr. med., spec. psihijatrije, subspec. forenzičke i biologijske psihijatrije (odlomak 40. obrazloženja prvostupanjske presude), provedeno drugo vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Darko Marčinko, prim, dr. med., spec. psihijatrije, subspec. forenzičke i biologijske psihijatrije, sukladno citiranoj odredbi članka 261. stavak 2. ZPP-a, prvostupanjski je sud bio dužan provesti suočenje sudskih vještaka.

Suočenje vještaka bitno je i zbog razlike u nalazima i mišljenjima. Naime, vještak Marčinko tvrdi da bi prema iskazima svjedoka VH i DH te tužiteljice AH pok. JH u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora i njegovog aneksa (kolovoz 2015.) imao umjereni do teški oblik demencije, dok iz medicinske dokumentacije da proizlazi da je pok. JH bio nesposoban za rasuđivanje 24. ožujka 2016. zbog dijagnoze organske halucinoze koja je nespojiva s kognitivnim sposobnostima. S druge strane, vještak Makarić tvrdi da je prema medicinskoj dokumentaciji pok. JH u vrijeme hospitalizacije u Vrapču (6. svibnja 2016.) imao umjerenu demenciju čiju kliničku sliku dodatno modificira i stanje takozvanog akutnog moždanog sindroma odnosno delirija superponiranog na demenciju (F05.1). Delirij je u pravilu stanje koje može trajati do 4 tjedana. Demencija je progresivna bolest bez mogućnosti izlječenja, kao su to objasnili vještaci, a prvostupanjski je sud u svom zaključku to istaknuo (odlomak 70. obrazloženja prvostupanjske presude). Pojam "progresivna" znači da se oštećenja na mozgu s vremenom nepovratno šire, što dovodi do stalnog i postupnog propadanja kognitivnih (misaonih) i fizičkih funkcija. Brzina progresije je individualna i ovisi o vrsti demencije, kako je to objasnio vještak Makarić. Nadalje, stanje delirija superponiranog na demenciju podrazumijeva akutno, dramatično pogoršanje kognitivnih funkcija kod osobe koja već boluje od umjerene demencije, što je također objasnio vještak Makarić (str. 345. spisa).

Stoga dakle, ako je prema iskazima svjedoka VH i DH te tužiteljice AH, u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora i njegovog aneksa (kolovoz 2015.), pok. JH imao umjereni do teški oblik demencije, a prema medicinskoj dokumentaciji, u vrijeme hospitalizacije u Kliničkoj bolnici u Vrapču (svibanj 2016.), imao umjereni oblik demencije modificiran s tanjem delirija superponiranog na demenciju, postavlja se pitanje je li došlo do poboljšanja stanja sa umjereno do teškog oblika demencije na umjereni oblik demencije, što bi bilo protivno definiciji demencije kao progresivne bolesti. Navedeno prvostupanjski sud nije raspravio niti sa sudskim vještacima, a niti je to objasnio i obrazložio u pobijanoj presudi.

Ako nakon suočenja vještaka prvostupanjski sud ocjeni da se sudski vještaci bitno razilazile u svojim nalazima i mišljenjima potrebno je izvesti dokaz nadvještačenjem u smislu odredbe članka 261. stavak 2. ZPP-a.

13. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

14. U predmetnom slučaju sud svoju odluku temelji na iskazima svjedokinja SH i DH te tužiteljice AH. Međutim, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a prvostupanjski sud nije izvršio analizu ostalih izvedenih dokaza posebno iskaza svjedoka koji u spornom periodu nisu opisivali izražene psihičke promjene kod pok. JH, a što bi bilo u suglasnosti s navodima oba vještaka koji su naveli da, usprkos nepostojanju medicinske dokumentacije, mogu iskustveno reći, da je kod pok. JH godinu dana prije veljače 2016. (prvi znakovi demencije u zdravstvenom kartonu), dakle u razdoblju od veljače 2015. do veljače 2016., postojao blagi oblik demencije koji ne bi trebao utjecati na sposobnost rasuđivanja, kako su to pojasnila oba vještaka.

15. Posebno je za istaknuti kako prvostupanjski sud uopće nije analizirao iskaz neutralnog svjedoka AHL, diplomiranog pravnika, zaposlenog u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Vrbovec. Naime, navedeni svjedok je rekao da mu je pok. JH donio primjerak ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je on sklopio sa svojom majkom i zamolio ga da mu napiše isti takav ugovor s A. Pok. JH je tuženika zvao A. Svjedok je pregledao pruženi ugovor i utvrdio da se radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju te zamolio kolegicu pripravnicu UH, dipl. iur. da napiše isti takav ugovor s podacima pok. JH, kao primatelja uzdržavanja i tuženika, kao davatelja uzdržavanja, što je ona na zamolbu svjedoka i učinila.

Navedeni iskaz ukazuje da pok. JH, iako nije znao kako se točno zove taj ugovor, imao iskustva s ugovorom o uzdržavanju, znao njegovo značenje i tražio da, nakon što je majku uzdržavao na takav način, da sad on sklopi takav ugovor u svojstvu primatelja uzdržavanja s A (tuženikom), a za sastav ugovora obratio se pravniku. Međutim, prvostupanjski se sud o tako važnoj činjenici nije očitovao. Također se nije očitovao ni o činjenici da se u tom dijelu iskaz svjedoka AHL poklapa sa iskazom tuženika i njegove supruge koji su naveli da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen na inicijativu pok. JH, a ne tuženika.

Nadalje, prvostupanjski se sud nije očitovao ni o činjenici da se ovjera ugovora o doživotnom uzdržavanju na sudu vrši u terminu kojeg odredi sud. Stoga se postavlja pitanje, ako je u to vrijeme pok. JH imao srednju do tešku demenciju, kako to da je, baš u terminima ročišta za ovjeru ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegovog aneksa (13. i 21. kolovoza 2015.) imao lucidne intervale, na koje se poziva prvostupanjski sud, tako da sudac ovjere ugovora nije mogao primijetiti da se radi o osobi koja ne bi bila sposobna za rasuđivanje. Također nije razjašnjeno ni to kako bi pok. JH imao lucidni intervala baš u trenutku kad mu je pravnik NHL predao primjerak napisanog ugovora.

Prvostupanjski sud nije od liječnika opće prakse mogao utvrditi stanje pok. JH u spornom periodu, jer je njegova liječnica obiteljske medicine bila na specijalizaciji, a nije utvrđeno tko ju je mijenjao u tom razdoblju. Međutim, usprkos tomu, prvostupanjski je sud trebao raspraviti kako je moguće da pacijent sa umjerenom do teškom demencijom, kako bi to proizlazilo iz opisa navedenih svjedoka i tužiteljice, dolazio u ambulantu kod svoj liječnika opće prakse 30. lipnja 2014., 24. veljače 2015., 26. ožujka 2015., 28. ožujka 2015., 29. lipnja 2015. i 28. listopada 2015, a liječnik opće prakse nije primijetio da se radi o pacijentu koji ne bi bio sposoban za rasuđivanje zbog umjerene do teške demencije, odnosno je li svih tih datuma pok. JH imao lucidne intervale na koje se poziva prvostupanjski sud . Naime iz priloženog zdravstvenog kartona proizlazi da je pok. JH navedenih datuma bio u ambulanti na pregledima, kontroli i konzultacijama kod liječnika te previjanju kod medicinske satre. Također prvostupanjski sud nije objasnio kako bi dementna osoba s umjerenom do teškom demencijom, kako bi to bilo prema iskazima navedenih svjedoka i tužiteljice, mogla vršiti telefonske konzultacije s medicinskom sestrom 27. listopada 2014. i 24. veljače 2015. radi nastavka terapije za poviše krvni tlak, kako to proizlazi iz priloženog zdravstvenog kartona.

Sve navedeno nužno je analizirati kad postoje oprečni iskazi svjedoka. Na oprečne iskaze svjedoka ukazao je i vještak Marčinko.

Prvostupanjski se sud nije ni osvrnuo na iskaz tužiteljice prema kojem je, kako tvrdi vještak Marčinko, pok. JH od konca 2014. imao umjerenu do tešku demenciju, a ona nije ništa učila za zbrinjavanje tako bolesnog ujaka. Štovaše, prema iskazu svjedoka EH, kad je on primijetio da je 2016. pok. JH trebao pomoć zbog vidnog pogoršanja zdravstvenog stanja (ostavio plin otvoren, bio neuredan, jeo zašećerenu vodu sa štipalicom) nije došla pobrinuti se za ujaka , iako ju je svjedok zvao i o svemu obavijestio (str. 352. spisa).

16. Konačno je za istaknuti kako prvostupanjski sud u zaključku navodi da su se kod pok. JH 2014. i 2015. pojavila psihička stanja koja da odgovaraju umjerenoj do teškoj deformaciji (navodi se deformacija, ne demencija) koja isključuje mogućnost optimalne sposobnosti potpisivanja bilo kakvog ugovora (odlomak 70. obrazloženja prvostupanjske presude). Takav navod o sposobnosti rasuđivanja, dakle sposobnosti shvaćanja značenja i posljedica ugovora o doživotnom uzdržavanju je nejasan, jer ne sadrži jasnu dijagnozu bolesti zbog koje pok. JH ne bi bio u stanju shvatiti značenje i posljedice ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno nema utvrđenja kako i u kojem obimu određena dijagnoza (deformacija nije dijagnoza) utječe na kognitivne sposobnosti bitne za shvaćanje značenja i posljedica ugovora o doživotnom uzdržavanju.

17. Slijedom navedenog iz obrazloženja pobijane presude ne može se zaključiti koje je to odlučne činjenice za pravnu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utvrđivao. Stoga pobijana presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, na koji je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se povredu tuženik izričito poziva u žalbi.

18. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP -a. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ova j drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić