Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-832/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Ivane Madunić, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Mataiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv prvotuženika VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika ZS iz [adresa], obojica zastupani po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., pisarnica Slavonski Brod, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-224/2020- 64 od 14. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-224/2020-64 od 14. veljače 2025.
i r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-224/2020-64 od 14. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju iznos od 2.389,01 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. studenog 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.860,04 eura sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, za iznos od 187,50 eura, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan (točka II. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke).
1.1. Nadalje, rješenjem prvostupanjskog suda dopuštena je preinaka tužbe tužitelja od 31. kolovoza 2021.
2. Protiv navedene presude i rješenja žale se tuženici, pobijajući iste u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu žalbu uvažiti i preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje na način da isti odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ili djelomično; podredno, predlažući žalbu uvažiti, ukinuti prvostupanjsku presudu i rješenje, te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.2. Na žalbu nije odgovoreno.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete uslijed fizičkog napada od strane tuženika 6. kolovoza 2019. na terasi caffe bara „Beer Academy“ u Zagrebu, naselju Ježdovec.
5. Posebno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka odluke nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima odluke, da odluka uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane odluke je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima odluke. Posebno, razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5.1. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
5.2. Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.
6. Među strankama nije sporno da je da je protiv tuženika vođen i pravomoćno okončan prekršajni postupak zbog predmetnog događaja, kao i da tužitelj zaprimljen na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu Opće bolnice dr. Josip Benčević, [adresa], 6. kolovoza 2019. u 15,40 sati, te da su kod istog pritom utvrđene lake tjelesne ozljede.
6.1. Sporni su u ovoj fazi postupka, osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno postojanje uzročno posljedične veze između opisane štetne radnje i nastale štete.
7. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:
- da je suglasnošću volja stranaka pribavljen spis Policijske uprave Zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, broj: 511-19-32/05-5-380-1/20 u kojem su sadržane izjave osumnjičenika i svjedoka s kojima su policijski službenici obavili razgovor vezano za predmetni štetni događaj, te iz kojeg proizlazi da je Policijska uprava Zagrebačka 21. srpnja 2020. podnijela Općinskom sudu u Novom Zagrebu optužni prijedlog protiv okrivljenika, a ovdje tuženika, zbog prekršaja protiv javnog reda i mira.
- da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Pp J-702/2020, potvrđene presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-6754/2022, proizlazi da su ovdje tuženici proglašeni krivima što su dana 6. kolovoza 2019. prišli tužitelju dok je isti sjedio na terasi caffe bara „Beer Academy“, nakon čega su ga obojica verbalno napala i vrijeđala, a potom mu zadavali više udaraca zatvorenim šakama u predjelu glave, čime su narušavali javni red i mir, te počinili prekršaj opisan i kažnjiv prema čl. 13. Zakona o prekršajima („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), te im je izrečena novčana kazna od po 676,63 kune.
- da iz medicinske dokumentacije Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod proizlazi da je tužitelj pregledan istoga dana nakon opisanog događaja te da su kod njega utvrđeni: natučenje glave s krvnim podljevom donje vjeđe desnog oka, gnječno-sjekotinska rana donje vjeđe i rana sluznice usne šupljine, pri čemu su ozljede okvalificirane kao lake tjelesne ozljede, dok iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Marcela Marcikića od 6. kolovoza 2021. proizlazi da se ozljede utvrđene kod tužitelja mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnim fizičkim napadom, da je liječenje završeno sredinom rujna 2019., te da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta kroz dva dana, srednjeg intenziteta sedam dana i slabog intenziteta trideset dana, kao i primarni jaki strah te sekundarni strah jakog intenziteta do 24 sata nakon događaja, srednjeg intenziteta do 5 dana, te slabog intenziteta do 15 dana. Iz nalaza i mišljenja također proizlazi da kod tužitelja posljedično nije došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti niti mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.
- da je tužitelj podneskom od 31. kolovoza 2021., a nakon što je zaprimio spomenuti nalaz i mišljenje, preinačio tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potraživao ukupan novčani iznos od 18.000,00 kn (dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom isti potraživao iznos od 12.000,000 kn). Navedenoj preinaci tuženici su se protivili, što proizlazi iz zapisnika o održanoj glavnoj raspravi od 21. studenog 2023.
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tog dana došao na sastanak s OS u caffe bar „Beer Academy“ u [adresa], da su mu nedugo nakon dolaska prišli tuženici te ga počeli verbalno napadati i vrijeđati, nakon čega su ga obojica fizički napala zadajući mu udarce rukama u predjelu glave i leđa, uslijed čega je zadobio ozljede ranije opisane ozljede, a koji sukob je prekinuo vlasnik kafića, nakon čega se tužitelj zaputio kući u [adresa], te se po dolasku javio na liječniku. Obrazlažući razloge zbog koji se nije odmah javio u bolnicu u Zagrebu isti navodi da je zbog navedenog događaja bio u stanju šoka, te da su mu dokumenti ostali u automobilu kod kuće u [adresa].
- da iz iskaza prvotuženika VS proizlazi da isti ostaje u cijelosti pri iskazu danom policiji prilikom obavljenog izvida, te osporava da bi došlo do fizičkog sukoba te navodi da se nije obraćao tužitelju niti imao potrebu za sukobom, dok iz iskaza drugotuženika ZS proizlazi da su on i otac navedenog dana sjedili na terasi kafića te da se nisu približavali tužitelju niti bili u bilo kakvom kontaktu s njim.
8. Odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a ta prava obuhvaćaju život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
8.1. Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
8.2. Odredbom članka 1100. stavcima 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud, ako to težina povrede i okolnosti opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, neovisno o imovinskoj šteti. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim a iskaze tuženika proturječnima, te zaključio da su tuženici verbalno i fizički napali tužitelja, uslijed čega je isti zadobio lake tjelesne ozlijede, pa da između njihovog postupanja i nastale štete postoji uzročno posljedična veza. Na temelju navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelju opisanom štetnom radnjom povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa da isti ima pravo na naknadu neimovinske štete od strane tuženika. Odlučujući o visini iznosa pravične novčane naknade, a vodeći se pritom utvrđenjima iz spomenutog nalaza i mišljenja, prvostupanjski je sud, uzimajući obzir sve okolnosti predmetnog štetnog događaja, a osobito činjenicu da je tužitelj napadnut od strane dvije osobe povoda, cijeneći pritom posebice strah koji je isti doživio kako u trenutku samog napada tako i nedvojbeno još izvjesno vrijeme nakon štetnog događaja, tužitelju dosudio iznos od 2.389,01 eura (ranije 18.000,00 kn) na ime naknade neimovinske štete.
9.1. Prvostupanjski je se sud nadalje, obrazlažući rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe, u bitnom naveo da tužitelj prije provedenog vještačenja po vještaku medicinske struke, objektivno nije mogao preinačiti tužbu obzirom da isti nema stručna znanja već da je potrebno stručno znanje vještaka koji će kvalificirati težinu zadobivenih ozljeda, pa da je stoga navedeno bilo svrsishodno za rješavanje odnosa među strankama.
9.2. S navedenim utvrđenjima prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio isključivo na pravomoćnoj prekršajnoj presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pp J-702/2020, već je cijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. ZPP-a.
11. Prvostupanjski sud pravilno je prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv i životan, pri čemu je osnovano cijenio činjenicu da isti tijekom prekršajnog i parničnog postupka u bitnome dosljedno opisuje tijek štetnog događaja, dok su iskazi tuženika međusobno i vremenski proturječni, što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio. Pritom je posebno za istaknuti kako je sukladno izričitoj suglasnosti tuženika pribavljen spis Policijske uprave Zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, broj: 511- 19-32/05-5-380-1/20, te da je prvotuženik VS u svom iskazu na ročištu od 5. srpnja 2021. naveo kako ostaje upravo pri iskazu danom u tom spisu, a iz kojeg proizlazi da isti ranije navodio da mu se ovdje tužitelj spomenutog dana, dok je sa drugotuženikom sjedio na terasi kafića, obratio navodeći da će ih tužiti što su ga istukli i otići u bolnicu u [adresa], nakon čega da će ovdje tuženici vidjeti što ih čeka, a što je u izričitoj suprotnosti s prvotuženikovim daljnjim iskazivanjem na navedenom ročištu, kao i sa iskazivanjem drugotuženika ZS.
12. Neosnovano tuženici dovode u sumnju iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi kako se nakon štetnog događaja uputio iz [adresa] u [adresa], obzirom da je riječ o lakim tjelesnim ozljedama koje nisu zahtijevale hitnu hospitalizaciju, dok je tužitelj u svom iskazu dao valjane razloge zašto nije odmah otišao u bolnicu u Zagrebu, pa nije neživotno i nelogično da se osoba nakon pretrpljenog stresnog događaja odluči vratiti u mjesto prebivališta i ondje zatražiti medicinsku pomoć.
13. Neosnovano tuženici u žalbi osporavaju utvrđenja prvostupanjskog suda o uzročno posljedičnoj vezi između pretrpljenih ozljeda i predmetnog događaja, smatrajući da iz nalaza i mišljenja jedino proizlazi mogućnost a ne i izvjesna povezanost navedenih, obzirom da je takav nalaz i mišljenje prvostupanjski sud doveo u vezu s ostalim provedenim dokazima, slijedom čega je pravilno izveo zaključak o postojanju uzročno posljedične veze. Također, prilikom izrade spomenutog nalaza i mišljenja, vještak Marcel Marciklić je bio upoznat s ranijim zdravstvenim problemima tužitelja, što proizlazi kako iz spomenutog nalaza i mišljenja, tako i iz samog iskaza stalnog sudskog vještaka saslušanog na ročištu održanom 20. siječnja 2025., a na koje stranke nisu imale primjedbi.
14. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava visina dosuđenog iznosa, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a kada je tuženicima naložio isplatiti tužitelju iznos upravo u visini od 2389,01 eura, koji predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti. Naime, prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade prvostupanjski sud je imao u vidu intenzitet i trajanje fizičkih boli i straha koje je tužitelj trpio, ali i sve okolnosti konkretnog slučaja, a osobito činjenicu da je tužitelj bio izložen istodobnom fizičkom napadu od strane dviju osoba, na javnom mjestu i bez neposrednog povoda, što objektivno pojačava osjećaj straha, nesigurnosti i povrede osobnog dostojanstva. Suprotno žalbenim navodima tuženika intenzitet pretrpljenih bolova i straha, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u utvrđenom iznosu, a navedeni iznos je u rasponu i skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su novčani iznosi naznačeni u Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenoga 2002. povećani za 50% Stoga su neosnovani žalbeni navodi da dosuđeni iznos odstupa od spomenutih orijentacijskih kriterija, uzevši pritom u obzir da isti ni ne predstavljaju matematičku formulu, već smjernice koje zahtijevaju individualizaciju svakog konkretnog slučaja.
15. Konačno, tuženici posebno obrazloženo ne osporavaju odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tužitelju pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda tuženika
16. Tuženici žalbu podnose i protiv rješenja kojim se dopušta preinaka tužbe tužitelja od 31. kolovoza 2021., pritom jedino ističući da su se preinaci tijekom prvostupanjskog postupka protivili. Preinaka tužbe regulirana je čl. 190. ZPP-a. Stavkom 1. navedenog članka propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, člankom 191 stavkom 1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom 2. istoga članka propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. U okolnostima konkretnog slučaja nije sporno da je preinaka tužbe izvršena povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine nastale štete, pa kako je preinaka izvršena iz iste činjenične osnove tuženici se takvoj preinaci ne mogu protiviti.
17. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, odnosno temeljem odredbe članka 380. stavka 1. točke 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje pa je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Split, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Mimica