REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2516/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Lin, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-205/2026-3 od 3. veljače 2026. kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci broj P-1878/2023-3 od 3. studenoga 2025., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačeno pravno pitanje.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-205/2026-3 od 3. veljače 2026. kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci broj P-1878/2023-3 od 3. studenoga 2025., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.

4. To stoga jer je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda na kojem je utemeljena pobijana odluka podudarno pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda (zauzetog primjerice u odlukama broj Rev 1282/08-2 od 25. kolovoza 2010., Revr 386/16-2 od 6. travnja 2016. i broj Revt 222/2014-2 od 15. lipnja 2016.) prema kojem se presuda zbog ogluhe temelji na presumpciji da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužitelja. Pritom treba navesti da sadržajem prijedloga navedeno pravno shvaćanje nije dovedeno u sumnju niti su u prijedlogu za dopuštenje revizije navedeni razlozi zbog kojih bi zauzeto pravno shvaćanje trebalo preispitati.

5. Odluke sudova na koje se tuženik poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći ih kao razloge važnosti za postavljeno pravno pitanje, nisu odgovarajući razlozi važnosti za isto jer su donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu.

6. Stoga pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Pozivajući se na čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/01, 5/14, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje.

7.1. Iz spisa proizlazi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

8. Slijedom navedenoga vijeće je ocijenilo da tuženik navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina