Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Delnicama

Poslovni broj: Pp-5681/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Vesni Brbot Košmrlj, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Bolf Briški, više sudske savjetnice, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: EP, zastupan po Snježani Maroševac-Čapko, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22, dalje: ZPJRM-a), za koji se tereti Optužnim prijedlogom Policijska postaja Delnice s ispostavom Čabar, broj 511-09-29-22-1, klase 211-07/22-5/33105 od 04.12.2022., nakon dovršetka glavne rasprave, temeljem članka 183.toč.1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), 3. lipnja 2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenik EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i Ć, rođen dana **.**.1970. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, oženjen, otac troje djece, u mirovini, školska sprema: SSS, imovno stanje: mirovina 820,00 eura, prekršajno nekažnjavan;

k r i v  j e

što je dana 03.12.2022. u 19,35 sati u na prostoru ispred restorana "EVA" u Lokvama, Gorski raj bb, telefonskim putem sa svog mobilnog uređaja, pozivom na broj 192, (operativno-komunikacijski centar policije u Rijeci, ulica Žrtava Fašizma kbr. 4) policijskoj službenici, pomoćnici voditelja smjene-pritvorskoj nadzornici ĆP obratio se pogrdnim riječima: “Poruči ovoj smjeni i UP koji mi se javio na telefon u [adresa] i U u [adresa], ako se ništa ne riješi oko slučaja koji je bio u Delnicama uključujući i ĐP (policijski službenik, načelnika policijske uprave Primorsko-goranska) da ću im jebat mater“; a nakon što je isti upozoren od strane ĆP da prestane sa vrijeđanjem policijskih službenika, EP je nastavio sa vrijeđanjem govoreći “ Ma daj ne seri, ma daj ne seri“; okrivljenik je po pronalasku u 21,20 sati bio u vidno alkoholiziranom stanju (zadah na alkohol, teturanje) te mu je ponuđeno ispitivanje na prisutnost alkohola u organizmu, što je isti odbio;

čime je počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda, jer je omalovažavao odnosno vrijeđao policijsku službenicu prilikom vršenja službe uvredljivim riječima, a kažnjiv po istom članku,

pa se okrivljeniku, temeljem citirane odredbe

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 50,00 eur (pedeset eura).

II Vrijeme koje je okrivljenik bio uhićen u Policijskoj postaji Delnice s ispostavom Čabar od 03.12.2022. u 21,44 sati do 04.12.2022. godine u 01,00 sat, uračunava se u izrečenu novčanu kaznu kao dva dana zatvora odnosno 79,64 eur, te se smatra da je novčana kazna time u cijelosti podmirena.

III Okrivljenik je, temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka i to platiti paušal u iznosu od 30,00 eur (trideset eura), u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, u protivnom, isti će se naplatiti ovrhom putem FINA-e.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Delnice s ispostavom Čabar, broj 511-09-29-22-1, klase 211-07/22-5/33105 od 04.12.2022., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika EP, zbog počinjenog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

1.1. Prvotno je za istaknuti kako je od počinjenja predmetnog prekršaja Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira izmijenjen: Zakonom o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN broj 114/2022), a koji za predmetni prekršaj primjenom članka 17. propisuje novčanu kaznu od 20,00 do 100,00 eur, a što je za predmetni utvrđeni prekršaj niže od ranije propisane kazne, pa je primjenom odredbe članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona sud primijenio taj Zakon prilikom izricanja kazne kao blaži za počinitelja.

2. Na glavnu raspravu zakazanu 21. svibnja 2025. pristupio je uredno pozvani okrivljenik EP, u prisutnosti braniteljice Snježane Maroševac- Čapko, odvjetnice iz Rijeke. Na glavnu raspravu nije pristupio uredno pozvani ovlašteni tužitelj odnosno predstavnik Policijske postaje Delnice s ispostavom Čabar.

2.1.Okrivljenik na glavnoj raspravi nije želio iskazivati.

2.2. U dokaznom postupku na glavnoj raspravi 21. svibnja 2025. godine vršen je uvid u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije, od 30.04.2025., temeljem koje proizlazi da EP nije prekršajno kažnjavan do dana izdavanja iste. Vršen je uvid u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu Arsena EP, list 5 spisa, temeljem kojega proizlazi da isti je odbio ispitivanje, te je odbio i stručni pregled-uzimanja krvi i urina radi analize, a isti Zapisnik je odbio potpisati, a na koje dokaze prisutni okrivljenik i braniteljica nisu imali primjedbe.

2.3. Braniteljica okrivljenika je predložila da se u odnosu na utvrđeni prekršaj sasluša djelatnica Operativno komunikacijskog centra policije u Rijeci, ĆP, na okolnosti utvrđenog prekršaja.

3. Na glavnu raspravu zakazanu 20. svibnja 2026. pristupio je uredno pozvani okrivljenik EP, u prisutnosti uredno pozvane braniteljice Snježane Maroševac-Čapko, odvjetnice iz Rijeke, dok nije pristupio uredno pozvani ovlašteni tužitelj odnosno predstavnik Policijske postaje Delnice s ispostavom Čabar.

3.1. Okrivljenik je u svoju obranu, vezano uz optužbu, naveo da za sada i dalje ne želi iskazivati..

3.2. U nastavku dokaznog postupka na glavnoj raspravi 20. svibnja 2026. vršio se uvid u novu Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 30.04.2026., temeljem koje proizlazi da ovdje okrivljenik EP nije prekršajno kažnjavan do dana izdavanja iste. Vršen je uvid u medicinsku dokumentaciju Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije, list 23-26 spisa, i to Obrazac o pacijentu brojevi nalaza 28252 i 28261, oboje od 03.12.2022., a na koje dokaze braniteljica i okrivljenik nisu imali primjedbi.

3.3. Na ročištu se preslušavao audio zapis pohranjen na CD mediju sa dva zvučna zapisa telefonskih poziva s broja [broj telefona], dostavljen od strane ovlaštenog tužitelja, a koji pozivi su zaprimljeni u Operativno komunikacijskom centru policije u Rijeci, od 03.12.2022. Braniteljica okrivljenika nije imala primjedbi na izvedeni dokaz osim napomene da se čuje da je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola i da je po njenoj procjeni bio rastresen.

3.4. Obzirom na pribavljeni audio zapis, Sud je odbio dokazni prijedlog braniteljice, za saslušanje djelatnice Operativno komunikacijskog centra policije u Rijeci, ĆP, kao suvišan, a braniteljica se složila sa odbijenim dokaznim prijedlogom.

3.5. Braniteljica okrivljenika je imala daljnji dokazni prijedlog, da se provede psihijatrijsko vještačenje u odnosu na ubrojivost okrivljenika "tempore criminis", odnosno u vrijeme počinjenja prekršaja s obzirom da se okrivljenik već liječi 10 godina od PTSP-a, a situacija koja je prethodila zvanju operativno-komunikacijskog centra od strane okrivljenika je situacija u kojoj je jedno vozilo pregazilo prazna dječja kolica njegova unuka nekoliko sati ranije, povodom čega je okrivljenik kontaktirao policiju da se nađe počinitelj koji je pobjegao s mjesta događaja, a zbog čega je bio pod velikim stresom i strahom za život svoga unuka, a koji osjećaj je pojačala upravo sama bolest PTSP-a. U odnosu na isto braniteljica je uložila u spis otpusno pismo KBC-a Rijeka sa datumom otpusta pacijenta 29.01.2026. godine, te se vršio uvid u isti i uložio u spis.

3.6. Sud je na glavnoj raspravi , a obzirom na navode braniteljice pod točkom

3.5. ovog obrazloženja, donio rješenje kojim obvezuje okrivljenika, odnosno branitelja, da u roku od 5 dana ulože u spis svježiju medicinsku dokumentaciju u vrijeme počinjenja prekršaja, iz 2022., o liječenju okrivljenika sa dijagnozom PTSP-a, pa će se o dokaznom prijedlogu odlučiti na slijedećoj glavnoj raspravi, a povodom dostavljene dokumentacije i razmatranja spisa, a koja rasprava se zakazala za 03. lipnja 2026. godine.

4. Na zakazanu glavnu raspravu 3. lipnja 2026. godine pristupio je okrivljenik EP, uz prisustvo braniteljica Snježane Maroševac-Čapko. Na glavnu raspravu nije pristupio uredno pozvani ovlašteni tužitelj odnosno predstavnik Policijske postaje Delnice s ispostavom Čabar.

4.1. U nastavku dokaznog postupka vršen je uvid od strane branitelja okrivljenika u spis uložene medicinske dokumentacije, u svezi okrivljenikovog liječenja od PTSP-a, a dostavljena na traženje suda u eventualnu svrhu razmatranja provođenja psihijatrijskog vještačenja odnosno ubrojivosti okrivljenika u vrijeme utvrđenja prekršaja, list 29-70 spisa.

4.2.Braniteljica je inzistirala ipak da se provede psihijatrijsko vještačenje iz razloga što iz medicinske dokumentacije proizlazi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja već imao dijagnozu PTSP-a, da se isti u to vrijeme i liječio, a bio je i hospitaliziran zbog istih razloga, osim toga u vrijeme počinjenja prekršaja isti je bio i odvezen u bolnicu radi liječenja, tako da je i to jedan od razloga iz kojih bi trebalo ispitati da li je okrivljenik bio ubrojiv u vrijeme počinjenja prekršaja, temeljem čega braniteljica smatra i inzistira na psihijatrijskom vještačenju ubrojivosti.

4.3. Okrivljenik je u svoju obranu na ročištu 3. lipnja 2026. iskazao, da je cijeli događaj mu bio istraumatiziran događajem na proslavi u Lokvama, gdje mu je nepoznati počinitelj pregazio prazna kolica od unuka, što je prijavljeno policiji. Naime, događaj gaženja kolica desio se neposredno nakon što je njegov sin iz kolica izvadio unuka i stavio ga u sjedalicu u vozilu. On se interesirao kod policije o poduzetim izvidnim radnjama radi pronalaska počinitelja koji je pobjegao sa mjesta događaja, osobno je prijavio događaj telefonskim putem u Policijsku postaju Delnice, a kako je kontaktirao policiju, ništa nije poduzeto, počinitelj nije pronađen u roku od cca 2 sata, pa je bio uznemiren zbog toga, zaštitnički se ponašajući prema obitelji, te kada je zaustavljen pred svojom zgradom u prometu, kada mu je ukazano da će ga sprovesti u Policijsku postaju, odnosno da će biti uhićen, jednostavno se prisjetio događaja iz rata kada je bio u specijalnoj policijskoj postrojni MUP-a gdje su na terenu doživljavali traumatske događaje, gdje je imao potrebu kada mu je rečeno da ide u zatvor, pobjeći, što je i učinio. U jednoj situaciji u ratu 1994., bio je sa kolegama u uskom okruženju od neprijatelja gdje je bilo četvero njegovih kolega i ranjeno, što mu se sve vraća u mislima iz vremena na vrijeme. Na upit suda da li je u vrijeme rata ili ikada prije bio pritvaran, zarobljen od neprijatelja, iskazuje da nije. Na upit suda da li je konzumirao alkohol na dan utvrđenja prekršaja, priznaje da je, popio je 4 ili 5 gemišta, jednostavno se opustio toga dana zbog proslave unukova krštenja, inače do tada nije konzumirao alkohol, no od toga događaja je počeo pušiti i konzumirati intenzivno alkohol, zbog čega se sada isto liječi u psihijatrijskoj klinici. Želi istaknuti da se samoga događaja koji mu se stavlja na teret, odnosno zvanja putem njegova mobilnog uređaja Operativno- komunikacijskog centra policije u Rijeci, ne sjeća, jer je više puta zvao policiju i sve mu se to sada pomješalo. Kada mu je ukazano od strane policije za taj događaj koji mu se sada stavlja na teret, osobno se pobrinuo i neposrednim putem se ispričao nadzornici ĆP i ĐP, a nakon što je upoznat u PP što mu se stavlja na teret. Inače je povodom predmetnog gaženja kolica zvao policiju očekujući pomoć od ĐP koji je bio njegov ratni zapovjednik u vrijeme Domovinskog rata, zato je njega spominjao u ovom razgovoru sa ĆP, jer je inače s njim uobičajeno komunicirao za vrijeme rata, kao sa neposrednim višim zapovjednikom koji je pomagao u kriznim situacijama.

4.4. Na upit braniteljice kako je događaj gaženja kolica doživio, iskazuje da je bio izuzetno razočaran postupanjem policijskih službenika koji su došli na očevid, koji su po njemu vrlo loše obavili očevid, odnosno nisu ga ni obavili, saslušali su ga što je vidio i napravili vizualni pregled mjesta bez potrebnih stručnih očevidnih radnji. Bio je razočaran situacijom da traži pomoć a ne može je dobiti od policije. Naime, tek kasnije ga je je policija zaustavljala, kada je i zaustavljen pred zgradom i došlo je do ovoga događaja, kada su htjeli izvršiti očevid na kolicima koje je stavio u bunker vozila kojim je upravljao. Na upit braniteljice da li je vozač koji je pregazio kolica unuka do danas pronađen, iskazuje da nije pronađen. Na upit braniteljice kako je doživio cijelu situaciju sa tim gaženjem dječjih kolica i postupanjem MUP-a, iskazuje da je imao dojam da policija samo njemu želi uzeti vozačku, da je to jedino bitno, a ne da se nađe vozač gaženja kolica, fokus je bio na njemu, a ne na dječjim kolicima.

4.5. Braniteljica je inzistirala da se u zapisnik unese da je tijekom iznošenja obrane okrivljenik bio emotivan, te je u jednom trenutku brisao suze s očiju, odnosno da je ova cijela situacija provođenja postupka stresna za njega, odnosno prisjećanje na cijeli taj događaj.

4.6. U završnoj riječi na glavnoj raspravi 3. lipnja 2026. braniteljica je iskazala, u odnosu na prekršaj koji se stavlja okrivljeniku na teret, potrebno je istači da je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršajnog djela bio smanjeno ubrojiv a za što je trebalo utvrditi psihijatrijskim vještačenjem da li je to bilo tako ili ne. Međutim, s obzirom na medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu je razvidno da je okrivljenik toga dana bio odveden u bolnicu radi pružanja medicinske pomoći i to kod psihijatra, a da je i prije i nakon samoga događaja isti bio i hospitaliziran radi dijagnoze PTSP-a s obzirom da je okrivljeni bio aktivni sudionik Domovinskog rata i da je od samoga početka rata 1991. isti sudjelovao kao pripadnik specijalne jedinice MUP-a, bio u prvim redovima obrane integriteta RH te sudjelovao u vrlo zahtjevnim i opasnim ratnima operacijama, a kojom prigodom je isti bio i 5 dana u neprijateljskom okruženju, bez mogućnosti izlaska iz tog okruženja, te su tom prigodom bili ranjena i 4 suborca, a što je sve na njega ostavilo jako dubok trag. Slijedom svega smatraju da je u odnosu na okrivljenika trebalo biti provedeno psihijatrijsko vještačenje jer bi s obzirom na medicinsku dokumentaciju bilo logično a na taj način i pravedno, a što bi ukazivalo na to da li je okrivljeni u vrijeme počinjenja prekršaja bio sposoban shvatiti svoj čin i posljedicu čina, odnosno da li je bio sposoban upravljati svojom voljom. Zbog svega navedenog, predlaže da se u odnosu na okrivljenika donese oslobađajuća presuda, odnosno da se uzmu u obzir olakotne okolnosti u slučaju osuđujuće presude te da se istome izrekne što blaža kazna. U odnosu na konkretni činjenični opis prekršaja koji mu se stavlja na teret dodaje da je okrivljenik iskazao da se tog konkretnog događaja ne sjeća jer je taj dan obavio više telefonskih poziva prema 192 i da je bio jako uzbuđen s time da se ništa nije poduzelo kako bi se napravio očevid i utvrdio počinitelj gaženja dječjih kolica ali kada je isti bio upoznat sa svojim djelom, od strane policijskih službenika prilikom uhićenja, išao se osobno ispričati ĆP i ĐP kao i GP.

4.7. Okrivljenik EP pridružio se završnoj riječi braniteljice.

5. Razmatrajući provedeni dokazni postupak i obranu okrivljenika, Sud nalazi nedvojbeno dokazanim prekršaj iz odredbe članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjen od strane ovdje okrivljenika EP, a sve obzirom da je isti prekršaj utvrđen i potvrđen audio zapisom telefonskog poziva koji se odnosi na predmetnu optužbu, a dostavljenu od strane tužitelja, i reproduciranu kao dokaz u dokaznom postupku na glavnoj raspravi. Time su potvrđeni svi relevantni navodi predmetne optužbe, a da bi ovdje okrivljenik prilikom vršenja službe policijske službenice ĆP koja se javila na telefon po pozivu okrivljenika, a pozivom na broj 192, (operativno-komunikacijski centar policije u Rijeci) omalovažavao istu izgovarajući uvredljive riječi istoj službenici na način da nakon što je isti upozoren od strane ĆP da prestane sa vrijeđanjem policijskih službenika koje je spominjao u telefonskom pozivu, EP je nastavio sa vrijeđanjem službenice govoreći “ Ma daj ne seri, ma daj ne seri“, a koje riječi su nedvojbeno uobičajeno uvredljivog sadržaja, a u predmetnom su se odnosile na konkretnu policijsku službenicu ĆP prilikom obavljanja njezine službe.

5.1. Temeljem gore navedenoga, Sud smatra da se temeljem tako provedenog dokaznog postupka može donijeti odluka o krivnji okrivljenika, odnosno da je nesporno utvrđeno činjenično stanje i dokazano djelo prekršaja iz odredbe članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a za koje se okrivljenik tereti kao u izreci.

6. Okrivljenik u svojoj obrani navodi da je razlog njegova poziva operativno- komunikacijski centar policije u Rijeci, ulica Žrtava Fašizma kbr. 4, bio događaj u kojem je nepoznati počinitelj na parkiralištu ugostiteljskog objekta oštetio kolica njegova unuka. Ističe da ga je navedeni događaj iznimno uznemirio te, prema njegovim navodima, produbio simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, zbog čega problematizira pitanje svoje ubrojivosti u vrijeme počinjenja prekršaja.

6.1.Sud takvu obranu nije prihvatio jer je, na temelju provedenih dokaza i medicinske dokumentacije, utvrdio da ne postoji osnova za zaključak da je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja bio neubrojiv ili da nije mogao vladati svojom voljom, već da se prethodno svjesno doveo u stanje akutne alkoholne intoksikacije konzumacijom alkohola. Temeljem navedenog, sud nije našao nužnim provesti psihijatrijsko vještačenje okrivljenika, jer iz izvedenih dokaza ne postoji konkretna i ozbiljna sumnja u ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja prekršaja.

7. Naime, iz medicinske dokumentacije na listu 58 spisa, iz Otpusnog pisma proizlazi da je okrivljenik 4. prosinca 2022. primljen u KBC Rijeka, Kliniku za psihijatriju. Prilikom prijema navedene su dijagnoze akutne intoksikacije i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), uz podatak da je priveden zbog upravljanja vozilom u alkoholiziranom stanju. Međutim, iz otpusnog pisma proizlazi da je kao jedina otpusna dijagnoza navedena akutna intoksikacija, dok se PTSP ne navodi. Stoga navedena medicinska dokumentacija sama za sebe ne potvrđuje obranu okrivljenika da bi se zbog stresa toga dana aktivirao njegov PTSP, niti iz nje proizlazi uzročno-posljedična veza između njegovog zdravstvenog stanja i ponašanja koje mu se stavlja na teret. Zaključak je suda da iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi kako se okrivljenik od ožujka 2017. godine liječi pod dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja. Međutim, dostavljena medicinska dokumentacija ne upućuje na to da je u vrijeme počinjenja prekršaja bolovao od takvog psihičkog poremećaja koji bi ga činio neubrojivim ili bitno smanjeno ubrojivim, odnosno da zbog svog psihičkog stanja nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili vladati svojom voljom. Naprotiv, iz provedenih dokaza proizlazi da se okrivljenik svjesno doveo u stanje akutne alkoholne intoksikacije konzumacijom alkohola, iako je bio upoznat sa svojom dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja te terapijom koju uzima. Stoga se radi o samoskrivljenom stanju izazvanom konzumacijom alkohola, zbog čega se njegovo ponašanje ne može opravdavati posttraumatskim stresnim poremećajem niti ono predstavlja razlog za oslobođenje od odgovornosti za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

8. Zaključak je stoga suda da nema medicinske dokumentacije iz koje proizlazi dokazano kako je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja bio neubrojiv ili bitno smanjeno ubrojiv, a sama činjenica liječenja od PTSP-a nije dovoljna za zaključak o neubrojivosti niti opravdava provođenje psihijatrijskog vještačenja u nedostatku drugih dokaza koji bi pobudili sumnju u njegovu ubrojivost. Naposljetku, sam okrivljenik u svom iskazu priznaje da je konzumirao alkohol, a sud nije našao druge okolnosti koje bi upućivale na neubrojivost.

9. Slijedom navedenog, okrivljenik je proglašen krivim te mu je izrečena puna novčana kazna u granici zakonski propisanog raspona novčane kazne (koja je novčana kazna primijenjena prema okrivljeniku po blažem zakonu, a propisana je u iznosu od 20,00 do 100,00 eur ili kazna zatvora do 30 dana), sve primjereno stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, razmatrajući pritom ima li okolnosti iz odredbe čl. 36. Prekršajnog zakona koje utječu na vrstu i visinu kazne, smatrajući da je svrsi kažnjavanja iz odredbe čl. 32. Prekršajnog zakona u potpunosti udovoljeno, naročito u smislu specijalne prevencije.

10. Olakotnim kod okrivljenika sud nalazi da okrivljenik do sada nije kažnjavan za isti ili bilo kakav drugi prekršaj iz područja narušavanja javnog reda i mira odnosno uopće, okolnost da ima mala mjesečna primanja kao umirovljenik te da se liječi od bolesti posttraumatskog stresnog poremećaja sa popratnim dijagnozama. Otegotnih okolnosti kod okrivljenika sud ne nalazi.

11. Odluka o uračunavanju vremena zadržavanja okrivljenika u izrečenu novčanu kaznu donijeta je u smislu odredbe čl. 40. Prekršajnog zakona.

12. Odluka o trošku prekršajnog postupka donijeta je u smislu odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, sve obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te materijalne prilike okrivljenika, a na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj: 18/2013), kojim je propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 13,27 do 665,61 eur.

Delnice, 3. lipnja 2026.

Viša sudska savjetnica

Sutkinja

Ivana Bolf Briški, v.r.

Vesna Brbot Košmrlj, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe iz čl. 192. Prekršajnog zakona mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, kao sud drugog stupnja.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. Braniteljici okrivljenika,

3. Ovlaštenom tužitelju,

4. U spis.