REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2398/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari podnositeljice zahtjeva AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o prijedlogu podnositeljice zahtjeva za dopuštenje revizije protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gžzp- 186/2025-3 od 18. ožujka 2026., kojim je potvrđeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-Gzp 28/2025-6 od 17. ožujka 2025., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Podnositeljica zahtjeva AA podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja ovog suda broj Gžzp-186/2025-3 od 18. ožujka 2026.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda u kojem je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. st. 2. ZPP), dok prema stavku 2. navedene zakonske odredbe u postupku u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude.
5. U ovoj pravnoj stvari postupak je započet podnošenjem zahtjeva AA Vrhovnom sudu Republike Hrvatske za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku sukladno odredbi čl. 63. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 35/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24 i 136/25 – dalje: ZS).
6. Povodom tog zahtjeva rješenjem broj Su-Gzp-28/2025-6 od 17. ožujka 2025. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odbio zahtjev za suđenje u razumnom roku.
7. Prema odredbi čl. 63. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo ima pravo na sudsku zaštitu sukladno odredbama ovog Zakona, dok prema odredbi čl. 64. ZS postupak odlučivanja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku provodi se uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku, u pravilu bez održavanja ročišta.
8. Prema odredbi čl. 17. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", broj 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23, 55/24 i 136/24 – dalje: SP) u Uredu predsjednika suda obavljaju se poslovi postupanja po zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a prema čl. 90. st. 1. SP postupak povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku provodi se u spisu sudske uprave.
9. Iz naprijed navedenih odredbi proizlazi da se u postupku zahtjeva za suđenje u razumnom roku provodi poseban postupak unutar poslova sudske uprave.
10. Dakle, Zakon o sudovima uređuje zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, određuje da je to posao sudske uprave uz primjenu pravila o izvanparničnom postupku, određuje nadležnost, vrste odluka, pravni lijek, isplatu naknade i druga postupanja, ali u tom Zakonu nije propisana mogućnost izjavljivanja revizije u postupku po tom zahtjevu.
11. U ovoj vrsti predmeta sudska zaštita je osigurana, ali se radi o specifičnoj sudskoj zaštiti unutar poslova sudske uprave (koja se ostvaruje obraćanjem nadležnom predsjedniku suda), uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku. To što sada po žalbi odlučuje vijeće sastavljeno od sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne znači da odluka po žalbi nije donesena u okviru poslova sudske uprave. Za odluke unutar poslova sudske uprave nema mjesta izvanrednom pravnom lijeku – reviziji, pa time niti prijedlogu za dopuštenje revizije.
12. U tom smislu upućuje se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I- 1553/2013 i dr. od 6. listopada 2018.:
"8.3. Predlagatelji zanemaruju i činjenicu da se prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava, odnosno člancima 6. stavkom 1. i 13. Konvencije (na pristup sudu, na neovisni i nepristrani sud, na pravično suđenje i na učinkovitu žalbu) odnose prvenstveno i u punom opsegu na sudski postupak o glavnoj stvari, to jest o meritumu spora kojeg su stranke iznijele pred sud. To ne znači da postupci u povodu zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ne moraju biti provedeni pravično i u razumnom roku (pa su tako i uređeni ZoSud-om), međutim, ti postupci nisu sudski postupci, već je riječ o postupcima koje vode tijela sudske uprave (kako to pravilno naznačuje jedan od predlagatelja).
Sudska odnosno pravosudna uprava (predsjednici sudova odnosno Ministarstvo pravosuđa) odgovorne su za brzinu i učinkovitost rada sudova te su dužne, u skladu s mjerodavnim zakonom, voditi računa o trajanju sudskih postupaka i učinkovitosti rada sudova i neovisno o pojedinačnim inicijativama stranaka. Slijedom navedenog, sudska i pravosudna uprava (a ne samo stranke) zainteresirane su za ubrzavanje i učinkovito okončavanje sudskih postupaka.
Predsjednik suda, kao tijelo sudske uprave, i predsjednik višeg suda, koji je također tijelo sudske uprave, mogu zbog toga odlučivati o zahtjevima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, i to u odnosu na rad vlastitog suda. Mogućnost podnošenja žalbe protiv odluke predsjednika suda zbog toga je (opravdano) podvrgnuta određenim ograničenjima, a praksa odlučivanja o žalbama ne služi primarno »ujednačavanju sudske prakse« u smislu članka 116. stavka 1. Ustava (na što upućuje jedan od podnesenih prijedloga), pa ni onda kada o žalbi ili o zahtjevu odlučuje predsjednik Vrhovnog suda. Članak 116. stavak 1. Ustava odnosi se na ulogu Vrhovnog suda u osiguravanju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u sudskim postupcima.".
13. Tako i ovaj sud u Revd 670/2025-2 od 11. ožujka 2025.
14. Zbog svega navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
