Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-180/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3239/2023-8 od 2. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3239/2023-8 od 2. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: P-3239/2023-8 od 2. listopada 2024. kojom je presudio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 6.318,31 eura (šesttisućatristoosamnaest eura i tridesetjedan cent) sa zateznim kamatama počev od 16. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, u iznosu od 750,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 2. listopada 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja kao osnovan, odnosno podredno da ju ukine i predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja HL u razdoblju od 1. listopada 2021. do 30. prosinca 2022. u ukupnom iznosu od 6.318,31 eura.

6. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da se u predmetnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZMO, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje ZOOP) kojeg je primijenio prvostupanjski sud te predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtijeva.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je osiguranik tužitelja, FL stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 27. ožujka 2010. u Đurđevcu,

- da je predmetnu prometnu nezgodu skrivila je NL, supruga osiguranika tuženika NL H, upravljajući vozilom marke Opel Astra, reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj: 7 K-236/10-4 od 6. srpnja 2010. utvrđeno da je NL kriva za predmetnu prometnu nesreću,

- da je zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi osiguranik tužitelja pokrenuo zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu,

- da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Bjelovaru rješenjem br. 118054 od 18. kolovoza 2011. priznao je pravo na invalidsku mirovinu FL, zbog opće sposobnosti za rad počevši od 12. travnja 2011.,

- da se osiguraniku tužitelja FL invalidska mirovina isplaćuje od 12. travnja 2011.,

- da utužena tražbina u ukupnom iznosu od 6.318,31 eura predstavlja isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja zbog opće nesposobnosti za rad nastale kao posljedica ozljede izvan rada (prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika) u razdoblju od 1. listopada 2021. do 30. prosinca 2022.,

- da tužitelj nije dokazao postojanje razlike između iznosa isplaćene invalidske mirovine i mirovine koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari isplaćivao svom osiguraniku, niti je predložio izvođenje dokaza na tu okolnost.

9. Slijedom ovako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio kako se u predmetnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje ZOOP) a koji Zakon da se ima primijeniti kao lex specialis u odnosu na odredbu članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj:

157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZMO). S obzirom da je tužitelj utuženu tražbinu obračunao u skladu s odredbom članka 161. ZMO-a tako da utužena tražbina predstavlja isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja zbog opće nesposobnosti za rad nastale kao posljedica ozljede izvan rada (prometne nezgode koju je prouzročila supruga osiguranika tuženika upravljajući osobnim vozilom osiguranim kod tuženika), prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

11. Odredbama ZMO-a na primjenu kojih se pozivao tužitelj, propisano je:

- u članku 161. stavak 1. i stavak 2. točka 1., da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju; da naknada stvarne štete, koju HZMO ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, među kojima su i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu;

-u članku 162. stavak 1., da HZMO ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe;

-u članku 164. stavak 1. i 5., da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete); i da su za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne odredbe tog zakona.

12. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:

-u stavku 1. da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju;

-u stavku 2. da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji; i

-u stavku 3. da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem H.-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Polazeći od činjenica na kojima je tužitelj utemeljio postavljeni tužbeni zahtjev, koje između stranaka nisu sporne, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u predmetnom slučaju o opsegu odgovornosti tuženika valjalo je odlučiti primjenom članka 27. ZOOP-a, kako je to pravilno učinio sud prvog stupnja, a ne primjenom odredbi ZMO-a. Stoga je na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

Takav pravni stav u skladu je i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u većem broju odluka (Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev- 1067/2012 od 05. prosinca 2017., Revx-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-90/2023 od 4. travnja 2023.), koje su donesene u činjenično i pravno identičnim predmetima koje je pokrenuo HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova invalidske mirovine, prema kojem shvaćanju su za rješenje spora između stranaka mjerodavne odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Za istaknuti je i to da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U- I/856/2016 od 7. veljače 2017. ne utječe na pravilnost i zakonitost primjene materijalnog prava u ovom predmetu budući da je tom odlukom samo utvrđeno da odredbom članak 161. stavak 2. ZMO-a nije povrijeđeno načelo vladavine prava i ona određuje što sve obuhvaća naknada stvarne štete na koju HZMO ima pravo dok Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati međusobnu usklađenost dva zakona, što je u nadležnosti redovnih sudova koji će zakon primijeniti kao mjerodavan u konkretnom slučaju.

14. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika, ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam štetnik. U situaciji kada se šteta iz članka 161. stavak 1. ZMO-a ne potražuje od samog štetnika, odnosno osobe koja je u konkretnom slučaju prouzročila prometnu nesreću, već od osiguratelja štetnika, tada treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i to u skladu s odredbama ZOOP- a. U konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena odredbama ZOOP-a. Stoga je upravo taj zakon za navedenu materiju lex specialis, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja štetnika u pogledu utvrđivanja opsega obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, a to su odredbe ZOOP-a.

15. Dakle, obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi toga zakona i u skladu s njim preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto štetnika (osiguranika tuženika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen upravo navedenim specijalnim zakonskim propisom.

16. Odredbom članka 8. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom zakonu i uvjetima za osiguranje. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a odredbama kojeg zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i obračunava premija osiguranja. Upravo zbog naprijed navedenog, o opsegu tuženikove odgovornosti valjalo je odlučiti primjenom odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a, pa je neosnovana žalbena tvrdnja tužitelja da bi odredbe ZMO -a trebalo primijeniti primjenom načela "lex posterior derogat legi priori" (kasniji zakon derogira raniji).

17. Odredbom članka 27. ZOOP-a uređeno je pitanje subrogacijskih zahtjeva nositelja socijalnog osiguranje. Prema odredbi stavka 2. navedenog članka, tužitelju bi pripadalo pravo na naplatu od tuženika, koji nije štetnik već njegov osiguratelj, ne cijelog iznosa isplaćene invalidske mirovine već njezinog razmjernog dijela. Prema članku 27. stavak 3. ZOOP-a taj razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, u skladu s navedenom odredbom tužitelju bi pripadalo pravo potraživati od tuženika samo onaj iznos za koji bi isplaćena invalidska mirovina bila veća od invalidske mirovine koja bi bila posljedica ozljede na radu.

18. Tužitelj u predmetnoj parnici postavljenim tužbenim zahtjevom nije zatražio naplatu one tražbine na koju bi imao pravo u skladu s naprijed navedenim odredbama članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, već je zatražio iznos invalidske mirovine koju je svom osiguraniku isplatio u opsegu u kojem je profesionalna nesposobnost za rad uzrokovana ozljedom izvan rada, dakle zatražio je isplatu tražbine pozivom na odredbu članka 161. stavak 1. ZMO-a, a ne one tražbine o kojoj govori naprijed navedena odredba članka 27. stavak 3. ZOOP-a, a tužbeni zahtjev u skladu s navedenim odredbama ZOOP-a nije niti činjenično obrazložio, niti je za postojanje takve tražbine predočio sudu odgovarajuće dokaze. S obzirom da tužitelj postavlja zahtjev za isplatu one tražbine na koju primjenom relevantnih materijalnopravnih normi nema pravo, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je njegov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao visinu onog potraživanja na koju ima pravo.

19. Neosnovana je žalbena tvrdnja tužitelja da je sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, jer je upravo na tužitelju teret dokaza postojanja i visine štete koju potražuje, a ne na tuženiku kako se to iznosi u žalbi. S obzirom da tužitelj nije niti zatražio isplatu one tražbine na koju bi imao pravo, a to je ona tražbina o kojoj govori odredba članka 27. stavak 3. ZOOP-a, tada je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao postojanje one štete na koju bi mu pripadalo pravo, slijedom čega je pravilno postupio kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev.

20. Odredbom članka 352. stavak 1. ZPP-a propisano je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Sukladno citiranoj odredbi tuženikovo predlaganje financijskog vještačenja tek u ža lbi je bespredmetno.

21. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP - a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić