REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2461/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BCN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ćamil Salahović i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1892/2021-9 od 5. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4829/06-238 od 28. svibnja 2021., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1892/2021-9 od 5. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4829/06-238 od 28. svibnja 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je navela da ga podnosi na temelju odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, koja glase:

„1. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi sa člankom 375. stavkom 1. ZPP, ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?

2. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kada postupajući po ovlaštenju iz čl. 373.a ZPP, utvrdivši bitne činjenice različito od prvostupanjskog suda, preinači prvostupanjsku presudu, a da pritom nije ocijenio sve izvedene dokaze, niti je obrazložio zbog čega pojedine dokaze prihvaćene po prvostupanjskom sudu ne prihvaća? Je li drugostupanjski sud, prilikom preinake prvostupanjske presude, dužan voditi računa o svim izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama?

3. Je li sud kod odmjeravanja pravične novčane naknade neimovinske štete iz čl. 1101. ZOO dužan voditi računa o iznosima naknade koji se u sličnim situacijama dosuđuju u sudskoj praksi i je li u slučaju da svojom odlukom odstupa od iste, u najmanju ruku dužan dati valjane razloge za takvo postupanje, odnosno za takvu odluku?

4. Može li se pješak smatrati ravnopravnom stranom u prometu u odnosu na vozača, pogotovo u okolnostima kada je vozač prekoračio maksimalnu dopuštenu brzinu kretanja koja je dozvoljena na prometnici?

5. Može li se pješaka koji prelazi kolnik nekoliko metara udaljen od pješačkog prijelaza, u pogledu odgovornosti za nastanak prometne nezgode, izjednačiti s ponašanjem vozača koji je prekoračio maksimalnu dopuštenu brzinu kretanja koja je dozvoljena na prometnici?

6. Može li sud u slučaju nesporne odgovornosti vozača za nastanak prometne nesreće u kojoj oštećenik sudjeluje kao pješak, a za čiji nastanak ne postoji odgovornost oštećenika, odbiti ili djelomično odbiti tužbeni zahtjev temeljem utvrđenja da prometna nesreća sama po sebi ne bi uzrokovala ozljede oštećenika da nije bilo njegovog propusta, dakle ako nije utvrđeno da bi do stradavanja došlo i da nije bilo prometne nesreće?

7. Da li protupravnu radnju oštećenog valja razmotriti u svjetlu postojanja uzročno-posljedične veze između te radnje i nastanka štetnog događaja ili u svjetlu postojanja uzročno-posljedične veze te radnje i nastale štete?

8. Ako je jedan dionik štetnog događaja - prometne nesreće motornih vozila pravomoćno osuđen u kaznenom postupku, može li se u parničnom postupku dokazivati doprinos drugog dionika istog štetnog događaja prometnoj nesreći, odnosno moraju li se sudovi očitovati na prigovor doprinosa oštećenika šteti ako je dokazan relevantan stupanj vjerojatnosti osnovanosti tog prigovora? Je li sud u pogledu visine eventualne suodgovornosti oštećenika dužan uzeti u obzir stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeta u pogledu suodgovornosti zbog prelaska pješaka izvan obilježenog pješačkog prijelaza?

9. Je li u parničnom postupku koji se vodi radi naknade štete, parnični sud u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP, vezan osuđujućom kaznenom presudom samo glede činjenica koje se odnose na postojanje kaznenog djela, odnosno onih koje se odnose na bitna obilježja počinjenja kaznenog djela ili i onima koje se odnose na postupanje oštećenika?

10. Je li u parničnom postupku, u pogledu ocijene doprinosa oštećenika nastanku štetnog događaja, u situaciji kada je štetnik zbog prouzročenja tog istog štetnog događaja pravomoćno osuđen u kaznenom postupku, sud vezan činjeničnim opisom tog kaznenog djela?

11. Treba li sud, prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, uzeti u obzir inflatorne učinke nastale nakon posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-47/2020-5), a prije donošenja presude, kako bi dosuđena naknada zadržala realnu vrijednost i ispunila svoju svrhu pravične satisfakcije?

12. Treba li sud, prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, uzeti u obzir inflatorne učinke nastale nakon posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-47/2020-5), a prije donošenja presude, kako bi dosuđena naknada zadržala realnu vrijednost i ispunila svoju svrhu pravične satisfakcije?“.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Prvo pitanje koje je tužiteljica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije je procesnopravne naravi te se svodi na to je li u konkretnom slučaju drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP. Tako postavljeno pitanje je općenito i nije u dovoljnoj mjeri određeno da bi se radilo o pitanju o kojem ovisi odluka u sporu. Također valja reći da je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne žalbene navode tuž iteljice te je iznio jasne i neproturječne razloge u odnosu na zaključak o doprinosu tužiteljice nastanku štete, kao i u odnosu na kriterije na temelju kojih je tužiteljici dosuđena naknada nematerijalne štete, sukladno odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 59/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), koji zakon se primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/111, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO/05).

6. Drugo pitanje polazi od toga da je u postupku pred drugostupanjskim sudom došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, odnosno čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbama čl. 373.a ZPP i čl. 8. ZPP. Pritom se tužiteljica poziva na odluku ovog suda broj Rev-493/2021 od 4. svibnja 2021., koja je donesena u procesnopravnoj situaciji koja nije podudarna ovom konkretnom predmetu, radi čega postavljeno pravno pitanje nije važno jer nema potrebe za intervencijom revizijskog suda u smislu ujednačavanja sudske prakse.

7. Treće pitanje, koje se odnosi na visinu dosuđene pravične novčane naknade, povezano je sa okolnostima svakog konkretnog slučaja te se ne može promatrati univerzalno i cijeniti strogo vezano s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje predlagateljica upire, niti okolnostima nekog drugog predmeta. Zbog toga ovo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti je sudska praksa koju tužiteljica dostavlja u odnosu na to pitanje od utjecaja na odluku u ovom postupku.

8. Četvrto, peto i šesto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije polaze od činjeničnih tvrdnji i zaključaka predlagateljice na kojima nije utemeljena pobijana drugostupanjska presuda, radi čega ta pitanja nisu važna za odluku u sporu.

9. Sedmo i osmo pravno pitanje također se ne mogu smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, sudovi su po prigovoru tuženika odlučili o doprinosu tužiteljice nastaloj šteti uzimajući u obzir provedene dokaze i okolnosti konkretnog slučaja, čemu nije zapreka činjenica da je osiguranik tuženika osuđen u kaznenom postupku za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće niti su sudovi (suprotno tvrdnjama predlagateljice) zaključili da je njezino ponašanje isključivi uzrok štete. Stoga brojne dostavljene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se je predlagateljica pozvala, koje se temelje na činjeničnim utvrđenjima svakog pojedinačnog slučaja, različitima od onih na kojima se temelji pobijana odluka, ne predstavljaju adekvatne razloge zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava u sudskoj praksi.

10. Deveto i deseto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije se ne mogu smatrati važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer u konkretnom slučaju sudovi nisu postupili suprotno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP. Isto tako, ocjena ovog suda je da pobijanom odlukom nije odstupljeno od pravnih shvaćanja iznesenih u odlukama ovog suda broj Rev-813/2021 od 26. siječnja 2022., Rev-53/2023 od 20. prosinca 2023. i Rev-258/2023 od 2. travnja 2024. na koje se je predlagateljica pozvala.

11. U odnosu na jedanaesto pravno pitanje navedeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, valja reći da je odluka o visini pravične novčane naknade donesena na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, imajući na umu da se ista ne može strogo vezati isključivo uz primjenu Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Zato se niti ovo postavljeno pravno pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

12. Dvanaesto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije se ne može smatrati važnim jer je odluka drugostupanjskog suda suglasna pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci broj Rev-1342/1992 od 30. rujna 1992., prema kojoj okolnost da je oštećeni zbog štetnog događaja kasnije završio studij sama po sebi ne daje osnova za naknadu nematerijalne štete na temelju čl. 200. ZOO.

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

14. Tužiteljica je istaknula da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) te pravo na obrazloženu sudsku odluku.

15. Glede navoda tužiteljice da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

16. Ovaj sud je zaključio da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje ili da bi bilo povrijeđeno njeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

17. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina