Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1733/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima u ZOU „Ţeljko Ţivković i Josipa Simsig Zorić“ u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 19, protiv tuženika 1 . VH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao pravnog slijednika ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3 JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženici 2 i 3 zastupani po Jasminki Perković odvjetnici u Šibeniku, Stjepana Radića 42A, radi utvrđenja, rješavajući žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj XIV P-1879/2021 od 05. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 03. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj XIV P-1879/2021 od 05. svibnja 2023.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđeno je da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbom prava vlasništva na kat. čest. broj [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i da se isti ovlašćuje ishoditi uknjižbu navedenog prava na svoje ime uz istodoban izbris dosadašnjeg upisa toga prava s imena tuženika. Točkom II izreke naloženo je tuženicima platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.837,58 eura.

2. Protiv te presude odvojene žalbe podnio je prvotuženik te zajedničku žalbu tuženici pod 2. i 3. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 : dalje-ZPP).

3. Prvotuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te da je pogrešno analizirao provedene dokaze. Tvrdi da tužitelj nema saznanja od koga je njegov otac BH kupio predmetu nekretninu i je li ušao u posjed nakon kupnje, osim toga iz iskaza svjedoka UH i ŽH proizlazi da je kupac nekretnine MH. Nastavno tvrdi i da sud prvog stupnja nije utvrdio koji realan dio nekretnine, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], je prednik tužitelja BH kupio i držao u posjedu jer da na spornom dijelu ne postoje znakovi posjedovanja već je nekretnina zapuštena. Smatra bitnim i to što prednik tužitelja 37 god. nije zahtijevao uknjižbu. Tvrdi i da prednik tužitelja nije isplatio pok. AH kupoprodajnu cijenu.

4. Drugo i treće tuženice u bitnome ponavljaju navode iz žalbe prvotuženika s time što nadodaju da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da bi drugo i treće tuženici prilikom sklapanja ugovora s PH imali bilo kakva saznanja o otuđenju predmetne nekretnine. Iskazivanjem drugotuženika kao svjedoka u predmetu suda prvog stupnja posl. br. P-1722/14 da nije dokazana njegova nesavjesnost jer isti nije imao saznanja o rezultatima tog postupka.

5. Predlažu uvaženje žalbi.

6. Odgovor na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je kod suda prvog stupnja pod posl. br. P-1722/14 po tužbi tužitelja BH, oca ovdje tužitelja, protiv tuženika PH prednice drugo i treće tuženika te ŠH i UH, donesena presuda 11. veljače 2015. godine kojom je BH utvrđen, osnovom kupoprodaje od ĆH udove M, vlasnikom posebnog realnog dijela nekretnine, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazanog na nacrtu društva Geomapa d.o.o. Drniš od 25. rujna 2014. u površini od 600,00 m2 koji je darovao ovdje tužitelju,

- da je 02. travnja 2009. godine cijepana kat. čest. broj [katastarska čestica], površine 4542,00 m2, k. o. [katastarska općina] na kat. čest. [katastarska čestica] površine 1077,00 m2 i kat. čest. broj [katastarska čestica] put površine 143,00 m2, da bi na temelju prijavnog lista od dana 12. siječnja 2021. godine čest. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bila parcelirana na kat. čest. broj [katastarska čestica] od 477,00 m2 i kat. čest. broj [katastarska čestica] od 600,00 m2 te da je kat. čest. [katastarska čestica], površine 600,00 m2 upisana u [broj] k. o. [katastarska općina] na ime ČH, OH i PH, svake za po 1/3 dijela,

- da je iskazima svjedoka UH i ŽH s prednikom tužitelja potvrđen položaj utužene nekretnine i činjenica kupnje od ĆH,

-da PH, pravna prednica drugo i treće tuženika te ŠH u predmetukoji9 se vodio kod suda prvog stupnja pod posl. br. P-1722/2014 nisu poricale vjerodostojnost kupoprodajnog ugovora kojeg je pravni prednik tužitelja, otac istog, BH, zaključio sa ĆH i da je ĆH istim ugovorom potvrdila primitak kupovine i predaju danas kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tom presudom da je dokazano izvanknjižno vlasništvo prednika tužitelja BH dok je ovdje tužitelj osobnim posjedom i posjedom prednika od 1984. po proteku roka od 20 godina dosjelošću stekao pravo vlasništva u smislu odredbe čl. 159. ZV -a,

-da prvotuženica ni drugotuženik sudionici predmetne parnice (stranka i svjedok) pod poslovnim brojem P-1722/2014, nisu bili pošteni stjecatelji jer im nije moglo ostati nepoznato da je ĆH prodala (površinom) utuženu nekretninu pravnom predniku tužitelja, ocu istog, BH,

-da PH i ŠH nisu mogle tuženicima po osnovi ugovora o uzdržavanju ustupiti ono pravo koje nisu imale jer da nakon raspoložbe njihove majke ĆH više nisu bile suvlasnice predmetne nekretnine,

-da činjenica što je pravni prednik tužitelja BH kupoprodajni ugovor sa ĆH zaključio u vrijeme kada je utužena nekretnina kao sastavnica matične čest. broj [katastarska čestica], bila društveno vlasništvo nije odlučna jer da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije dana 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst: dalje-ZV), nego na temelju drugih odredbi navedenog Zakona.

9. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 2. točka 2., 4., 9., 13 i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije povrijedio ni odredbu čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se pozivaju tuženici jer je pobijana presuda razumljiva i neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

10. Pravilno je sud prvog stupnja, analizom svih provedenih dokaza primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

11. Budući da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja posl. br. P- 1722/14 od 11. veljače 2015. u parnici koja je vođena između ostalog i protiv ovdje tuženice ŠH, te PH, pravne prednice ovdje tuženika NH i JH, utvrđeno da je prednik tužitelja BH temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog **.**.1984. sa pok. ĆH , udovom M, stekao pravo vlasništva na opisno navedenom realnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 600 m2 neodlučne su žalbene tvrdnje kojima se osporava izvršenje predmetnog kupoprodajnog ugovora i tvrdi da kupac, prednik tužitelja, nije isplatio prodavateljici AH kupoprodajnu cijenu kao i tvrdnja da nije ušao u posjed predmetne nekretnine jer je tom presudom dokazano pravo vlasništva prednika tužitelja po osnovi kupoprodaje.

12. Nastavno treba kazati da je pravilno sud prvog stupnja, analizom provedenih dokaza, iskaza stranaka i svjedoka te vještačenjem utvrdio da upravo kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica] od 600 m2 k. o. [katastarska općina] koja je bila predmetom kupoprodaje i na kojoj je prednik tužitelja naprijed navedenom presudom utvrđen vlasnikom.

13. Osnovano je sud prvog stupnja prihvatio istinitim iskaze saslušanih svjedoka ŽH i UH koji su imali određena saznanja o predmetu kupoprodaje, položaju kat. čest. u vlasništvu prednika tužitelja. Stoga iako su navedeni svjedoci u svom iskazu zabunom govorili da je tužitelj (ne navodeći ime), a ne prednik tužitelja kupio predmetnu nekretninu očito je da su mislili na prednika tužitelja jer su govori o razdoblju kupnje realizirane prije 40 godina (cca 1983.) iz vremena kada je tužitelj bio maloljetan i imao je svega 15 god.

14. Za istaknuti je i da prvotuženicu koja je bila strankom parničnog postupka u predmetu suda prvog stupnja posl. br. P-1722/14 od 11. veljače 2015. obvezuje sadržaj te presude.

15. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio drugo i treće tuženike, supružnike NH i JH koji su uknjižili svoje pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini po osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa pok. SH dana 29. rujna 2014., nesavjesnim stjecateljima predmetne nekretnine. Naime, drugotuženik i trečetuženica su 2014. sa PH sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju predmetom kojega je bila i ovdje sporna nekretnina i te iste godine prednik tužitelja vodio je između ostaloga i protiv PH parnični postupak kod suda prvog stupnja pod posl. br. P-1722/14 radi utvrđenja prava vlasništva na toj nekretnini. Kako je drugotuženik nesporno saslušan kao svjedok u tom predmetu zasigurno su on i njegova supruga kao zainteresirana osoba koje su uzdržavale PH znale za vođenje postupka i njegov ishod te pravo prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini.

16. Budući da se dobra vjera, u smislu odredbe čl. 122. stavak 2. ZV-a, prosuđuje prema stanju u vrijeme stjecanja i uknjižbe te da su drugi i treće tuženici tek smrću primateljice uzdržavanja, a ista je umrla **.**.2016., ostvarili pravo na uknjižbu zasigurno su u vrijeme uknjižbe, a koja je izvršena nakon donošenja predmetne presude znali da predmetna nekretnina nije u vlasništvu njihove prednice već da je u vlasništvu prednika tužitelja.

17. Kako se u smislu odredbe čl. 115 st. 2. ZV-a na temelju pravnog posla ne može steći pravo vlasništva preko granica otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvari drugo i treće tuženica ne mogu se pozivati na svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini jer nisu bili pošteni stjecatelji.

18. Naprotiv, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je prednik tužitelja izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine , a kako nije sporno da je tužitelj sklopio darovni ugovor sa svojim ocem kao izvanknjižnim vlasnikom o prijenosu prava vlasništva te nekretnine i da ga je tim ugovorom darovatelj ovlastio na uknjižbu, tuženik po osnovi utvrđenja iz predmetne presude o vlasništvu prednika i darovnog ugovora kao valjane pravne osnove za uknjižbu prava vlasništva ostvaruje pravo na uknjižbu svog prava vlasništva, u smislu odredbe čl. 119. ZV-a pa je osnovano sud prvog stupnja udovoljio tom tužbenom zahtjevu.

19. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tuž itelju troškove postupka, primjenom odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a i pravilno je utvrdio visinu troškova postupka i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

20. Slijedom svega navedenog, neosnovane su sve žalbene tvrdnje te je na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke.

21. Odbijeni su zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženici nisu uspjeli sa žalbama (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer taj trošak nije opravdan, te je odlučeno kao u točki 2. izreke.

U Rijeci, 03. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić