REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1646/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Tvrtkova 5, radi zabrane mobinga i diskriminacije te naknade štete, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-404/2025-3 od 19. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6743/2020-65 od 28. listopada 2025., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-404/2025-3 od 19. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6743/2020-65 od 28. listopada 2025., s time da je u prijedlogu naznačila pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1. Predstavlja li kontinuirano i kumulativno postupanje poslodavca povredu osobnosti i dostojanstva radnika odnosno uznemiravanje (mobing) u smislu odredbi Zakona o radu, čak i u situaciji kada sud svaku od tih radnji pojedinačno ocjenjuje kao zakonito organizacijsko pravo poslodavca?

2. Je li pravo poslodavca na organizaciju rada ograničeno obvezom zaštite dostojanstva i osobnosti radnika, posebno u situaciji kada se radnje poduzimaju bez prethodne najave i na način koji izolira radnika?

3. Je li u radnom sporu, koji je po svojoj naravi hitan i složen, donošenje drugostupanjske odluke u roku od 3 dana od dana zaprimanja spisa na Županijskom sudu, u okolnostima opsežne dokumentacije, u suprotnosti s pravom na pristup sudu i pravom na pravično suđenje, odnosno predstavlja li takvo postupanje arbitrarnost koja onemogućava stvarnu kontrolu zakonitosti pobijane odluke s obzirom na to da je u tako kratkom vremenskom intervalu objektivno nemoguće savjesno proučiti cjelokupno činjenično stanje i odgovoriti na sve žalbene navode?".

2. Nadalje, tužiteljica ukazuje da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pristup sudu iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržano i u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi. To iz razloga jer je tužiteljica propustila, u skladu s odredbom čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, naznačiti razloge zbog kojih smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, a što je bila dužna učiniti. Pritom navod tužiteljice da je riječ o pravnim pitanjima u kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao takav i sam za sebe, ne predstavlja jasno naznačen razlog u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.

5. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći da je ovaj sud stava da je tužiteljici u postupku pred nižim sudovima bilo omogućeno da iznosi sve činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne navode tužiteljice, presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravo na pristup sudu odnosno da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Stoga, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP), nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.

6. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa