Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1167/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j. t. d. iz Varaždina, protiv tuženika 1. ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Ivanu Zubiću, odvjetniku iz Krapine, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj 13 P-220/2022-21. od 06. studenoga 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 03. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj 13 P-220/2022-21. od 06. studenoga 2023. godine.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Tuženima ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IT, oboje iz [adresa], nalaže se da prestanu sa uznemiravanjem vlasništva tužiteljice VT iz [adresa] na čest. kat. broj [adresa] sa 2874 m[2] , upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da na bilo kojem dijelu te nekretnine vrše košnju, kopanja, prskaju otrov za suzbijanje korova (herbicid) i slično, te im se ubuduće zabranjuje da na bilo koji način uznemiravaju tužiteljicu u vlasništvu i posjedu te nekretnine, a sve to pod prijetnjom ovrhe.
Tuženi su dužni naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe“.
2. U točki II. izreke naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženicima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 923,81 eura/6.960,46 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. studenoga 2023. godine, sve pobliže naznačeno u izreci.
3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uviđaja na licu mjesta, nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Tihane Artič, iskaza svjedoka GT, BT, KT, LT i ĐT, kao i iskaza tužiteljice i tuženika, uvida u spise tog suda poslovni broj Psp -18/2015 i Psp-4/2016, kao i uvida u spis Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K -392/2013, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. kat. broj [adresa] sa 2874 m[2] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve pobliže naznačeno u točki I. izreke pobijane presude.
7. U vezi toga utvrđuje da je tužiteljica vlasnica i posjednica naznačene (predmetne) nekretnine, te da se na spornom dijelu te nekretnine nalazi trava koja je na pojedinim dijelovima malo slabija, dok je na drugim dijelovima prijeporne nekretnine trava gušća, pri čemu utvrđuje kako se uz prijepornu nekretninu nalazi ograda tuženika koja u naravi predstavlja betonirani parapet, te da su na isto postavljeni betonski stupovi i ograda od žičanog pletiva.
8. Nadalje utvrđuje da je rješenjem tog suda poslovni broj Psp -18/2015 od 22. svibnja 2015. godine utvrđeno da su ovdje tuženici smetali ovdje tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine ležeće u [adresa] koja u naravi predstavlja livadu zvanu [adresa], na način da su u ožujku 2013. godine nasuli pijesak na navedenu livadu u dužini od cca 40 metara i širini 30 cm, a da je rješenjem na temelju priznanja koje je sud prvog stupnja dana 07. prosinca 2016. godine donio u predmetu poslovni broj Psp-4/2016 utvrđeno da su ovdje tuženici smetali ovdje tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu potonje nekretnine na način da su u vremenskom razdoblju od 09. do 12. lipnja 2014. godine uz žičanu ogradu iskopali površinu u dužini cca 40 metara i širini 30 cm.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje kako iz provedenih dokaza, pa tako i iskaza saslušanih svjedoka, ne proizlazi da su tuženici uznemiravali tužiteljicu u pravu vlasništva predmetne nekretnine, jer da to nitko od saslušanih svjedoka nije vidio, pri čemu ne prihvaća iskaz svjedoka ĐT u dijelu u kojem je iskazao kako je primijetio da je dio tužiteljičine nekretnine uz među sa tuženicima bio tretiran otrovima (herbicidom), jer utvrđuje da svjedok nije stručna osoba za takvu procjenu, te da za takvo utvrđenje treba provesti vještačenje i uzeti uzorak, u vezi čega odbija prijedlog tužiteljice da se u predmetnom postupku koristi kao dokaz nalaz i mišljenje vještaka (svjedoka) GT od 11. listopada 2021. godine, jer utvrđuje da su isti sačinjeni po nalogu tužiteljice, a ne tog suda.
10. Stoga utvrđuje da tužiteljica nije dokazala sve pretpostavke za pružanje vlasničkopravne zaštite od uznemiravanja u odnosu na predmetnu nekretninu, propisane odredbom članka 167. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV), te da osim toga nije u tužbenom zahtjevu točno odredila položaj, tj. širinu i dužinu uznemiravanja, u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke, pa da postavljenom tužbenom zahtjevu ionako ne bi bilo moguće udovoljiti, jer da isti u slučaju kada bi bio prihvaćen ne bi bio podoban za ovrhu.
11. Iz navedenih razloga odbija tužbeni zahtjev, dok odluku o troškovima predmetnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a.
12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.
13. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP -a, u vezi s odredbom članka 220.a ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje tužiteljica, jer je sud prvog stupnja pravilno otklonio dokaznu snagu nalazu i mišljenju vještaka (svjedoka) GT od 11. listopada 2021. godine, a to stoga jer su taj nalaz i mišljenje sačinjeni isključivo po nalogu tužiteljice prije pokretanja predmetne parnice, a tuženici se nisu suglasili da se isti koriste kao dokaz u ovom postupku, pri čemu se prvostupanjski sud nije pozvao na potonju odredbu ZPP-a.
13.1. Naime, u vezi toga valja navesti kako je odredbom članka 250. ZPP-a propisano da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, pri čemu je u članku 249. stavak 1. ZPP-a određeno da sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem, iz čega proizlazi da dokaznu snagu može imati samo onaj nalaz i mišljenje koji je u određenoj parnici sačinjen po nalogu suda, osim ako se sve stranke suglase da se kao dokaz koristi onaj nalaz i mišljenje koji je izrađen na zahtjev jedne od stranaka prije početka te parnice, a o kojoj situaciji se ovdje ne radi.
13.2. U vezi toga na navode tužiteljice kako je zbog postupanja suda bila onemogućena da potonji nalaz i mišljenje prezentira svjedoku GT, koji je sačinio navedeni nalaz i mišljenje, te da isti koristi u postupku kao dokaz i kod saslušanja ostalih svjedoka, valja odgovoriti kako iz sadržaja prvostupanjskog spisa ne proizlazi da bi tužiteljica pokušala koristiti navedeni nalaz i mišljenje prilikom saslušanja svjedoka, pa da bi sud prvog stupnja to onemogućio. Osim toga, samo usput valja navesti kako navedeni nalaz i mišljenje (list 9-21 spisa), sve kada bi i imao dokaznu snagu, ne predstavlja dokaz da je prijeporna nekretnina tretirana sa kontaktnim herbicidom, niti da bi to učinili upravo tuženici, jer je vještak (svjedok) GT takav zaključak u spomenutom pisanom nalazu i mišljenju utemeljio jedino na vizualnom pregledu predmetne nekretnine, a iz njegovog iskaza sa ročišta od 01. ožujka 2023. godine (list 70-72 spisa) proizlazi kako se o tome da li je nešto tretirano otrovima može točno zaključiti samo tako da se uzorak pošalje na vještačenje.
14. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza, te cijeneći iste na način propisan odredbom članka 8. ZPP-a, utvrdio kako tužiteljica nije u skladu s odredbom članka 167. stavak 2. ZV-a dokazala da bi je tuženici uznemiravali u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu predmetne nekretnine, pa je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev, a pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP -a odlučio o troškovima parničnog postupka.
15. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjski sud je naveo jasne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se upućuje tužiteljica, pa su slijedom toga neosnovani svi oni žalbeni navodi te stranke kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog prava, jer su izraz i posljedica subjektivne ocjene provedenih dokaza.
15.1. U tom pogledu neosnovano žaliteljica ukazuje i na iskaz svjedoka ĐT koji je održavao predmetnu nekretninu za tužiteljicu, jer iz njegovog iskaza sa ročišta od 27. rujna 2023. godine (list 80-83 spisa) ne proizlazi da bi tuženica ST time što je po navodima ovog svjedoka znala na njega „kričati“ kada je vršio košnju na nekretnini tužiteljice poduzela takvu radnju koja bi sama po sebi imala karakter verbalnog uznemiranja prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini, jer je svjedok ĐT iskazao da je ova tuženica kada je vikala bila preko ograde, te da se on nije bojao iste kada je vršio košnju.
16. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.
17. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci, 03. lipnja 2026. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar
