REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-519/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6795/2018-2 od 13. studenoga 2020., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2265/2015 od 22. listopada 2018., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6795/2018-2 od 13. studenoga 2020. i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6795/2018-2 od 13. studenoga 2020. u dijelu pod toč. I. izreke, te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2265/2015 od 22. listopada 2018. u dijelu pod toč. I. izreke i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2265/2015 od 22. listopada 2018. u dijelu pod toč. III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 55.843,52 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2015. do isplate (toč. I. izreke), te je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatražena isplata iznosa od 2.489,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2015. do isplate (toč. II. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba djelomično povučena za iznos od 52.113,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke), dopuštena je objektivna preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 2.489,36 kn (toč. II. izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.000,00 kn (toč. III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke, dok je rješenjem suda drugog stupnja odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod toč. III. izreke (toč. I. izreke), dok je ujedno odbačena kao nedopuštena žalba tuženika podnesena protiv toč. II. izreke presude suda prvog stupnja i toč. I. i II. izreke rješenja suda prvog stupnja (toč. II. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1431/2021-2 od 15. veljače 2022. tuženiku je dopuštena revizija protiv presude suda drugog stupnja zbog pravnih pitanja:
„1. Je li stav po kojem se visina štete izmakle koristi i zastoja u prometu osnovanu utvrđuje temeljem Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu (NN 64/09) protivna sa pravnim shvaćanje revizijskog suda izražen u odlukama Rev x 750/13-2 od 26.02.2014., Rev 1222/2008-2 od 10.04.2009., Rev 641/10-2 od 14. veljače 2011., Revd 2813/2020 od 25. studenog 2020.?
2. Može li se radi utvrđivanja osnova i visine izmakle koristi zbog neupotrebe lokomotive te zastoja u prometu utvrđivati jedino temeljem Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu (NN 64/09) i vještačenjem koje je napravljeno sukladno istom Pravilniku?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, uz prijedlog preinačiti pobijanu presudu suda drugog stupnja, podredno ukinuti istu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju tuženika i potvrditi pobijanu presudu suda drugog stupnja.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno je li stav po kojem se visina štete izmakle koristi i zastoja u prometu osnovanu utvrđuje temeljem Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 64/09 - dalje: Pravilnik) protivna sa pravnim shvaćanjem zauzetim u ustaljenoj praksi revizijskog suda, te može li se radi utvrđivanja osnova i visine izmakle koristi zbog neupotrebe lokomotive i zastoja u prometu utvrđivati jedino temeljem Pravilnika i vještačenjem koje je napravljeno sukladno istom Pravilniku.
9. Predmet spora je zahtjev radi naknade imovinske štete nastale kao posljedice štetnog događaja od 19. rujna 2012., kada je lokomotiva prednika tužitelja oštećena uslijed naleta na vozilo osiguranika tuženika. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao naknadu štete zbog kašnjenja vlaka 521 i vlaka 524 u ukupnom iznosu od 2.489,36 kn, te štetu po osnovi izmakle koristi zbog neuporabe vučnog vozila u iznosu od 55.843,52 kn, budući da je oštećena lokomotiva zbog popravka bila izvan pogona više od 48 sati.
10. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 55.843,52 kn koji se odnosi na štetu po osnovi izmakle koristi zbog neuporabe vučnog vozila, dok je zahtjev radi isplate iznosa naknade štete zbog kašnjenja vlaka u iznosu od 2.489,36 kn odbio, ocjenjujući kako je za navedeno potraživanje osnovan prigovor zastare. U obrazloženju svoje odluke, prvostupanjski sud naveo je kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete po osnovi izmakle koristi zbog neuporabe vučnog vozila prema odredbama Pravilnika, koji predstavlja podzakonski akt koji se primjenjivao u vrijeme predmetnog štetnog događaja, te prema kojem se utvrđuje osnovanost i visina sporne štete.
11. Drugostupanjski sud je prihvatio pravno shvaćanje suda prvog stupnja, ocjenjujući kako se odredbe Pravilnika kao javno objavljenog podzakonskog propisa primjenjuju prema svima, te ukazujući kako je odredbom čl. 12. st. 6. toč. b podtoč. 1. Pravilnika propisana šteta na ime izmakle koristi za vučna vozila, kao i način obračuna visine takve štete.
12. Međutim, shvaćanje drugostupanjskog suda glede utvrđivanja osnove i visine štete po osnovi izmakle koristi zbog neuporabe vučnog vozila nepodudarno je sa shvaćanjem ovog suda izraženog, primjerice, u odlukama broj Rev-3464/2019-2 od 22. studenog 2022., broj Rev-567/2023-2 od 10. listopada 2023. i broj Rev-636/2021- 2 od 14. svibnja 2024., a koje glasi:
„12. No osnovano revident prigovara pogrešnom pravnom pristupu jer je moguće naložiti popravljanje samo one štete koja je stvarno i nastala, kako u pogledu onoga u čemu se ista sastoji tako i u pogledu visine u kojoj je ona nastala. Neovisno što je citirani Pravilnik objavljen u službenom listu Republike Hrvatske i neovisno o sadržaju njegove odredbe čl. 1., pitanje nastanka štete uslijed zastoja u prometu i izmakle koristi ne može se u odnosu na štetnika, kao treće osobe, izračunavati u pogledu osnove i visine na temelju Pravilnika, već se izračun može temeljiti na stvarno pretrpljenoj šteti, na temelju valjanih dokaza o postojanju i visini štete, koju je on onda dužan nadoknaditi.“.
13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, proizlazi da, suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, osnovu i visinu zahtjeva na ime izmakle koristi zbog neuporabe vučnog vozila nije moguće utvrđivati isključivo na temelju odredbi Pravilnika. Stoga je prilikom ocjene osnovanosti navedenog zahtjeva potrebno primijeniti odredbu čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), prema kojoj oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, kao i odredbu čl. 1089. st. 3. ZOO, kojom je propisano kako se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
14. Slijedom navedenog, s obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice vezane za osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo je ukinuti presudu i rješenje suda drugog stupnja u pobijanom dijelu, kao i presudu i rješenje suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će postupku sud prvog stupnja donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku uvažavajući pravno shvaćanje na koje je ukazano u ovoj odluci (st. I. izreke).
15. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
