REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Posl.br.Pp-1120/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Veneri Matić, uz sudjelovanje Egidije Mijoč, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika IŽ, zbog dva prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković Klasa: 211-07/24-5/24716, Urbroj: 511-03-12-24-1 od 9. rujna 2024. godine, nakon glavne rasprave koja je provedena 19. svibnja i 2. lipnja. 2026. godine, u nazočnosti okrivljenika, a u odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 3. lipnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 182. toč.3. Prekršajnog zakona ("NN" br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - dalje PZ),

OKRIVLJENIK: KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I, rođen 3.

kolovoza 1985. godine u Metkoviću, s prebivalištem u

[adresa], SSS, kuhar, razveden,

otac jednog malodobnog djeteta, zaposlen u Hotelima "Jadran"

Trpanj, državljanin RH,

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

II. da bi dana 31.08.2024. u 19,00 sati u gradu Metkoviću, ispred svoje obiteljske kuće koja se nalazi na adresi u [adresa], okrivljenik KŽ, u prisutnosti svjedoka JŽ i bivše supruge ŠŽ koji su u osobnom automobilu došli do okrivljenikove kuće po dijete, najprije počinio psihičko nasilje nad svojim djetetom svjedokom FŽ (2015), koje je trebalo poći od kuće i boraviti s majkom svjedokinjom ŠŽ, na način da se derao na dijete, koje je izašlo s njim ispred kuće i od njega prethodno tražio stari mobilni telefon, vičući na njega riječima “da ne može dobiti stari mobitel i da se odmah vrati u kuću“, nakon čega je uplakano i poniženo dijete u strahu od oca okrivljenika sa osjećajem uznemirenosti i povrede dostojanstva odustalo poći s majkom svjedokinjom te da je okrivljenik zatim ustrajući počinio psihičko nasilje u obitelji i nad bivšom

suprugom svjedokinjom ŠŽ na način da joj je pred prisutnim djetetom FŽ i svjedokom vozačem CŽ uvredljivo pokazao “srednji prst“, izazivajući opisanim nasiljem kod bivše supruge svjedokinje osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva, a zatim je pješice od kuće krenuo prema njihovom vozilu, međutim svjedok JŽ i svjedokinja ŠŽ vozilom su napustili mjesto događaja, dok je uplakano dijete ušlo u kuću i okrivljenik je nakon toga prestao s nasiljem u obitelji,

čime bi počinio dva prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiva po čl. 22. st. 5. i čl. 22. st. 3. istog Zakona.

III. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Metković, podnijela je optužni prijedlog Klasa: 211-07/24-5/24716, Urbroj: 511-03-12-24-1 od 9. rujna 2024. godine, protiv okrivljenika IŽ, zbog dva prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiva po čl. 22. st. 5. i čl. 22. st. 3. istog Zakona.

2. Iznoseći svoju obranu na glavnoj raspravi, okrivljenik je izjavio da je sa ŠŽ bio u braku od 2011. godine i imaju sina FŽ (2015.), koji je u vrijeme predmetnog događaja pohađao 2. razred osnovne škole. Zbog narušenih bračnih odnosa bračna zajednica je prestala postojati godinu i pol prije ovog događaja, a ŠŽ je od tada nastavila živjeti u izvanbračnoj zajednici sa JŽ u [adresa]. Sin je ostao s njim, a ona ga je viđala povremeno otprilike svako 15 dana i bio bi s njom preko vikenda. Ona je sinu kupila mobitel kako bi mogla izravno kontaktirati s njim, a ne preko njegovog telefona. Budući da je ona putem telefona koji je dala sinu imala obiteljsku zaštitu sa lokacijom kretanja, što znači da je u svakom trenutku mogla vidjeti, gdje se on nalazi jer je sin stalno bio s njim, što mu je stvaralo problem, on je na savjet suca u Dubrovniku sinu kupio novi telefon, a drugi ugasio i ŠŽ se tome nije protivila.

U vrijeme iz optužnog prijedloga ŠŽ se javila da će doći po sina i došla je zajedno sa JŽ vozilom. Zaustavili su se oko 50 metara prije njegove kuće. On se sa sinom pozdravio i sin je krenuo prema vozilu. Ubrzo je dotrčao k njemu sav uplakan, govoreći da neće ići s majkom jer ga strogo gleda, da ona ima strog izraz lica i strogo mu radi. Uzeo ga je u naručje i krenuo prema njima da vidi što se dogodilo, a oni su se odmah odvezli. On se vratio sa sinom kući, a sin je stalno plakao i govorio: „tata zaključaj vrata“. Kad su bili u kući ŠŽ je nazvala sina da donese onaj njezin telefon i rekla mu je da će on raditi ono što mu ona kaže. Sin je plakao i vikao da neće ići s njom i tražio je od njega da zaključa vrata. On je s djetetom otišao na policiju i prijavio ovaj događaj jer ona psihički zlostavlja dijete. Nakon ovog događaja ona je dolazila po sina i on je boravio kod nje, ali ga on svaki put mora nagovarati da bude s njom. Dakle, nije istina da je on vikao na sina da ne može dobiti svoj stari mobitel i da se odmah vrati u kuću. Isto tako nije istina da je ŠŽ pokazivao srednji prst.

U međuvremenu je došlo do razvoda braka između njega i ŠŽ, te je Općinski sud u Dubrovniku donio rješenje R1 Ob-88/25 od 24. ožujka 2025. kojim je određena privremena mjera kojom se određuje da će njihov zajednički sin ZŽ stanovati sa njim, a da će oni kao roditelji zajednički ostvarivati pravo na roditeljsku skrb, te da će se osobni odnosi između majke i djeteta ostvarivati pod nadzorom stručne osobe Centra za socijalnu skrb te je priložio navedeno rješenje za spis s prijedlogom da se izvrši uvid u isto.

2.1. Na poseban upit sutkinje, okrivljenik je izjavio da je navedene prilike on sa sinom FŽ izišao ispred svoje kuće da isprati FŽ te se ZŽ uputio prema vozilu u kojem se nalazila njegova majka ŠŽ i JŽ u parkiranom vozilu te je on ušao u unutrašnjost kuće, a nakon vrlo kratkog vremena ZŽ je utrčao u kuću plačući govoreći riječi koje je prethodno naveo u svom iskazu te da ne želi ići s majkom i da zaključa vrata te je on tada FŽ uzeo u naručje i izišao iz kuće i pošao prema parkiranom vozilu u kojem se nalazila ŠŽ i JŽ u unutrašnjosti vozila s namjerom da ih pita što se dogodilo i zašto ZŽ plače, ali su se oni jednostavno odvezli prije nego što je došao do njihovog vozila, a te prilike se on približio vozilu u kojem su se oni nalazili na nekih 30-tak metara, a za to vrijeme je držao FŽ u naručju te se tako sa sinom vratio u kuću, a odmah po ulasku u kuću ŠŽ je nazvala FŽ na njegov novi telefon koji mu je on kupio te je između njih došlo do razgovora koji je prethodno opisao.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao u svojstvu svjedoka oštećenu-žrtvu ŠŽ i svjedoka JŽ te su pročitani i pregledani: optužni prijedlog Policijske postaje Metković, Klasa: 211-07/24-5/24716 Urbroj: 511-03-12-24-1 od 9. rujna 2024. godine (list 1-5), naredba o određivanju mjere opreza PP Metković od 3. rujna 2024. (list 13), službena zabilješka PP Metković od 2. rujna 2024. (list 17), službena zabilješka PP Metković od 5. rujna 2024. (list 18), obavijest (list 19) i potvrda iz prekršajne evidencije.

4. Na temelju ovako provedenog postupka, po ocjeni ovog suda nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret.

5. Oštećena-žrtva ŠŽ je u svom svjedočkom iskazu na raspravi izjavila da se ne sjeća točnog datuma u ljeto 2024. godine u večernjim satima kada je ona trebala preuzeti dijete, odnosno svog sina FŽ rođenog 2015., od bivšeg supruga IŽ jer je dijete trebalo provesti vikend s njom. Tada je došla vozilom kojim je upravljao njen prijatelj JŽ jer je uvijek bila s nekim budući da je od bivšeg supruga ranije doživljavala uvijek neke probleme. Tada su parkirali vozilo na udaljenosti od oko 50 m od kuće bivšeg supruga IŽ. ZŽ je došao do vozila u kojem su se nalazili i ona mu je rekla: " K, možeš li donijeti drugi telefon", misleći na telefon koji mu je ona ranije dala, a on je te prilike došao sa novim mobitelom koji mu je dao otac. Tada se ZŽ vratio prema kući i došao do ulaza u kuću gdje se nalazio njegov otac KŽ ispred kuće i tada je KŽ počeo nešto galamiti, ne zna što je govorio, ali se čula vika i ZŽ je počeo plakati, a KŽ je tada prema njima pokazao srednji prst, nešto galameći i onda je KŽ pošao prema njihovom vozilu, a misli da je ZŽ tada bio ušao u kuću, te kada se KŽ počeo približavati prema njihovom vozilu, oni su se udaljili vozilom bojeći se šta bi KŽ mogao napraviti.

Nakon 3 - 4 minute ona je nazvala FŽ na telefon i pričala je s njim i pitala je ga hoće li ići sa njom, a on joj je rekao da neće te se ne može sjetiti je li išta više s FŽ te prilike pričala. Nakon toga je ona otišla kući i te prilike se više ništa nije dogodilo.

5.1. Nakon toga, sutkinja je u smislu čl. 426. ZKP/08 upozorila svjedokinju na razlike u odnosu na iskaz dan pred policijom 2. rujna 2024. u dijelu gdje je ranije navela da je čula da KŽ viče na FŽ govoreći mu da ne može dobiti stari mobitel, a na raspravi je izjavila da nije čula riječi koje je govorio KŽ, već je samo čula da viče, te nakon čitanja navedenog iskaza pozvana da objasni navedene razlike, svjedokinja je izjavila da je prošlo puno vremena od navedenog događaja, da se sada ne sjeća svih detalja te da je točno ono što je izjavila pred policijom.

5.2. Odgovarajući na posebna pitanja sutkinje, svjedokinja je izjavila da se ona sada ne može sjetiti je li ona navedene prilike izlazila iz unutrašnjosti vozila kada je čekala FŽ, da JŽ nije sigurno izlazio iz vozila, a kada je KŽ pokazao srednji prst u njihovom pravcu sigurno se nalazila u unutrašnjosti vozila te da je to na nju djelovalo uznemirujuće i ponižavajuće, a kada se KŽ počeo približavati vozilu nešto galameći prepala je se zbog čega se sa prijateljem udaljila navedenim vozilom. Izjavila je da je sutra ili prekosutra nakon ovog događaja ona išla u policiju da prijavi IŽ za nasilje u obitelji zbog ovog događaja. Izjavila je da je ZŽ kada je KŽ pokazao srednji prst u njihovom pravcu, koliko se sjeća, bio kraj njega i to je vidio, a onda je išao prema kući. Kada je kasnije nazvala FŽ i pitala ga hoće li ići s njom i kada je on odgovorio da neće, s njime je još nešto pričala, ali se ne sjeća točno što te se ne sjeća je li ga pitala zašto neće ići s njom, ali se sjeća da je ZŽ tada bio uznemiren s tim što se ne sjeća je li plakao.

6. Svjedok JŽ je izjavio da se sjeća jednog događaja u ljeto 2024. godine kada je on sa svojom partnericom ŠŽ došao u blizinu kuće njenog bivšeg supruga IŽ jer je ona trebala preuzeti svoje malodobno dijete ZŽ koje je trebalo provesti s njom vikend, a dijete je inače tada živjelo s ocem IŽ. Njih dvoje su došli vozilom marke BMW na udaljenost od nekih 50-tak metara od kuće IŽ, gdje su se parkirali, s tim što je on upravljao vozilom, a ŠŽ je sjedila na mjestu suvozača. Njih dvoje tada nisu izlazili iz vozila, a sada se samo sjeća da je dijete ZŽ tada ušao u njihovo vozilo i tada je vidio IŽ ispred svoje kuće kako je podigao u zrak srednji prst. Sada se samo sjeća da je tada dijete spominjalo neki mobitel i misli da je tada dijete izišlo iz vozila i otišlo do oca i tako je sve završilo, a on i ŠŽ su se udaljili s tog mjesta. Sada se ne sjeća ničega više u vezi tog događaja.

6.1. Na posebna pitanja sutkinje, svjedok je izjavio da se sada se može sjetiti zašto je dijete tada izišlo iz vozila i otišlo ocu. Izjavio je da se ne sjeća je li ŠŽ nakon što se dijete vratilo ocu razgovarala telefonom sa djetetom. Ne sjeća se je li ŠŽ nakon što se dijete vratilo ocu razgovarala telefonom sa djetetom.

6.2. Nakon toga, sutkinja je u smislu čl. 426. ZKP/08 pročitala prijašnji iskaz svjedoka dan pred PP Metković na zapisnik od 3. rujna 2024. (list 9-10), budući da je svjedok ranije naveo činjenice kojih se više ne sjeća.

Ovaj svjedok je tada izjavio da je dana 31.08.2024. godine oko 19,00 sati sa svojom djevojkom ŠŽ otišao u [adresa], gdje je ista trebala preuzeti sina FŽ koji inače živi s ocem KŽ. U jednom trenutku ZŽ dolazi do njih, a ona mu govori: „ K otiđi i donesi svoj mobitel“, na što je ZŽ otišao prema ocu. Oni su bili udaljeni nekih 50-ak metara i nisu čuli koje riječi je KŽ uputio FŽ, ali su čuli da se dere na FŽ. U tom trenutku KŽ u prisustvu djeteta pokazuje srednji prst, krenuo je prema njima, a ZŽ je uplakan otrčao u kuću. On je rekao ŠŽ da idu, a ona je FŽ nazvala na mobiteli rekla mu da joj donese stari mobitel na što joj je on rekao neka ti ga ćaća donese. Napominje, da inače ide sa ŠŽ, da nije bilo nikakvog verbalnog ili fizičkog sukoba od strane ŠŽ prema sinu i IŽ, a da je ovo psihičko nasilje od strane IŽ učestalo.

6.3. Nakon što je navedeni iskaz pročitan, svjedok je izjavio da se ne sjeća navedene izjave, a posebno smatra nelogičnim dio gdje se navodi da je čuo da se KŽ dere na FŽ s obzirom na udaljenost na kojoj su se on i ŠŽ nalazili u vozilu od mjesta gdje se KŽ nalazio tada jer nije ni mogao to čuti te može reći da od IŽ navedene prilike nije bilo nikakvog verbalnog napada prema nikome te može reći da je navedene prilike KŽ podigao srednji prst u zrak te ne može reći prema kome te posebno može reći da su on i ŠŽ tada bili okrenuti leđima prema IŽ dok su sjedili u autu te je on to vidio na retrovizoru.

7. Nije sporno da je dana **.**.2024. ŠŽ zajedno sa JŽ došla vozilom u blizinu kuće okrivljenika radi preuzimanja maloljetnog sina ZŽ koji je tada živio s ocem IŽ. Također nije sporno da je dijete došlo do vozila u kojem su se nalazili ŠŽ i JŽ te da se potom vratilo prema kući nakon što je od njega zatraženo da donese drugi, odnosno stari mobilni telefon koji mu je ranije dala majka. Nije sporno ni da dijete nakon toga nije pošlo s majkom te da je ŠŽ naknadno telefonski razgovarala sa sinom.

8. Međutim, ostalo je sporno je li okrivljenik tom prilikom prema djetetu i bivšoj supruzi počinio psihičko nasilje na način opisan u optužnom aktu.

9. Okrivljenik je tokom cijelog postupka dosljedno poricao navode optužbe, navodeći da nije vikao na dijete niti mu govorio da ne može dobiti stari mobitel i da se vrati u kuću, kao i da nije pokazivao srednji prst ŠŽ. Njegova obrana ostala je sadržajno nepromijenjena tijekom cijelog postupka te nije dovedena u pitanje drugim pouzdanim dokazima.

10. Sud nije mogao s potrebnim stupnjem sigurnosti prihvatiti iskaz svjedokinje ŠŽ u dijelu u kojem tereti okrivljenika za vikanje na dijete. Naime, pred policijom je navela da je čula konkretne riječi koje je okrivljenik izgovorio djetetu, dok je na glavnoj raspravi izjavila da nije mogla razaznati što je okrivljenik govorio te da je samo čula galamu. Takva proturječnost odnosi se upravo na odlučnu činjenicu koja čini bitno obilježje prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret.

11. Jednako tako, iskaz svjedoka JŽ nije pružio pouzdanu osnovu za utvrđenje odlučnih činjenica. Iako je pred policijom naveo da je čuo da se okrivljenik

dere na dijete, na glavnoj raspravi je izričito izjavio da smatra nelogičnim dio njegovog iskaza pred policijom gdje se navodi da je čuo da se KŽ dere na J obzirom na udaljenost na kojoj su se on i ŠŽ nalazili u vozilu od mjesta gdje se KŽ nalazio tada jer nije ni mogao to čuti te je naveo da nije bilo nikakvog verbalnog napada od strane okrivljenika. Time je sam doveo u pitanje vjerodostojnost svog ranijeg iskaza.

12. Posebno treba istaći da su se ŠŽ i JŽ prema vlastitim iskazima nalazili u unutrašnjosti vozila parkiranog približno 50 metara od mjesta na kojem se nalazio okrivljenik. U takvim okolnostima ostala je ozbiljna i objektivna sumnja jesu li uopće mogli jasno čuti riječi koje je okrivljenik navodno izgovarao djetetu. Slijedom toga nije dokazano da je okrivljenik izgovorio riječi navedene u optužnom aktu niti da se na opisani način obraćao djetetu.

13. Nadalje, nije dokazano ni da je dijete zbog ponašanja okrivljenika bilo poniženo, uznemireno ili zastrašeno te da je upravo zbog toga odustalo od odlaska s majkom. Iz provedenih dokaza proizlazi da je neposredno prije toga dijete bilo vraćeno po stari mobilni telefon koji je majka tražila, a iz iskaza svjedoka proizlazi i da je nakon telefonskog razgovora s majkom izričito reklo da ne želi poći s njom.

14. Sud također nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je okrivljenik prema ŠŽ pokazao srednji prst na način opisan u optužbi. Iako ŠŽ tvrdi da je takva gesta bila usmjerena prema njoj i JŽ, svjedok JŽ je na raspravi izjavio da je vidio kako je okrivljenik podigao srednji prst u zrak, ali nije mogao reći kome je bio upućen. Dodatno je naveo da su on i ŠŽ u tom trenutku sjedili u vozilu okrenuti leđima prema okrivljeniku te da je navedeno vidio tek preko retrovizora. Takvi iskazi ne omogućuju siguran zaključak da je predmetna gesta bila usmjerena upravo prema ŠŽ.

15. Čak kada bi se prihvatilo da je okrivljenik podigao srednji prst, iz provedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da je time kod ŠŽ nastupila posljedica propisana zakonom, odnosno osjećaj uznemirenosti ili povrede dostojanstva u mjeri koja predstavlja obilježje prekršaja nasilja u obitelji. Naime, nakon događaja ona je nastavila telefonski razgovor sa sinom vezano uz mobilni telefon, a događaj je prijavila policiji nakon jednog ili dva dana.

16. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da izvedeni dokazi ne tvore zatvoren i nedvojben dokazni krug iz kojeg bi proizlazio siguran zaključak da je okrivljenik počinio psihičko nasilje prema maloljetnom sinu ZŽ i bivšoj supruzi ŠŽ na način opisan u optužnom aktu. Provedeni dokazi ostavili su niz ozbiljnih i nerazriješenih dvojbi glede odlučnih činjenica, a koje se sukladno načelu „ in dubio pro reo“, moraju tumačiti u korist okrivljenika.

17. Zbog svih do sada iznesenih razloga, po uvjerenju ovog suda nije dokazano da je okrivljenik na način opisan u optužnom aktu počinio dva prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona od zaštiti od nasilja u obitelji koja su mu stavljena na teret, zbog čega je na temelju čl. 182. toč. 3. PZ-a oslobođen od optužbe.

18. Budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe, na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 3. lipnja 2026.

Zapisničarka:

S u t k i nj a:

Egidija Mijoč

Venera Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1.Okrivljenik: KŽ sin I, [adresa]

2.Tužitelj: Policijska postaja Metković

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

Oštećena: ŠŽ, [adresa]