Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2296/2025-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] i to GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], GAĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], GAĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], KA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Viteško alkarsko društvo Sinj, OIB: 15656934984, svi na adresi [adresa], a svi zastupani po Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o. Savska cesta 1, Zagreb i svi zastupani po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. Radnička cesta 22, Zagreb, protiv tuženika OA, ranije na adresi [adresa], a sada [adresa], Njemačka, radi platnog naloga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-390/2025-4 od 28. kolovoza 2025., dana 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-390/2025-4 od 28. kolovoza 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud se proglasio nenadležnim i odbacio tužbu poslovnog broja Pl-390/2025 od 13. siječnja 2025.

2. Žali se tužitelj pobijajući rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dospjelih iznosa zajedničke pričuve za nekretninu – stambenu zgradu koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, pri čemu tuženik ima prebivalište u [adresa].

6. Prvostupanjski sud oglasio se nenadležnim i odbacio tužbu, uz obrazloženje da tužitelj nije dostavio isprave na temelju kojih bi se moglo zaključiti da postoji međunarodna nadležnost sudova Republike Hrvatske prema Uredbi (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba), s obzirom da tuženik ima prebivalište u [adresa], a da nisu ispunjene niti pretpostavke posebne nadležnosti iz članka 5. navedene Uredbe.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Naime, razlozi pobijanog rješenja su nejasni i proturječni sadržaju spisa te ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ne može ispitati.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet pokrenut povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika koji ima prebivalište izvan [adresa], odnosno u drugoj državi članici Europske unije. U takvoj procesnoj situaciji javni bilježnik, sukladno članku 281. stavku 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), ne donosi rješenje o ovrsi, već se smatra da je zaprimljen zahtjev za izdavanje platnog naloga prema odredbama ZPP-a te se predmet dostavlja nadležnom sudu radi donošenja odluke.

10. Stoga prvostupanjski sud nije mogao odbaciti tužbu isključivo pozivom na činjenicu da tuženik ima prebivalište u drugoj državi članici Europske unije, bez prethodne ocjene svih okolnosti relevantnih za postojanje međunarodne nadležnosti sudova Republike Hrvatske prema odredbama citirane Uredbe.

11. Pri tome valja istaknuti da međunarodna nadležnost ne ovisi isključivo o domicilu tuženika, već i o pravilima posebne nadležnosti iz članaka 7. do 9. Uredbe. U predmetima koji se odnose na obveze iz ugovora, osoba domicilirana u jednoj državi članici može biti tužena u drugoj državi članici pred sudom mjesta ispunjenja obveze koja je predmet zahtjeva.

12. U konkretnom slučaju predmet spora odnosi se na potraživanje zajedničke pričuve povezano s nekretninom koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, pri čemu iz sadržaja spisa proizlazi da je riječ o obvezi koja proizlazi iz upravljanja i održavanja nekretnine na području Republike Hrvatske. Prvostupanjski sud uopće nije raspravio predstavlja li takva obveza osnovu za zasnivanje međunarodne nadležnosti hrvatskog suda prema pravilima posebne nadležnosti iz Uredbe niti je utvrdio mjesto ispunjenja obveze.

13. Osnovano žalitelj ukazuje i da odredbe članka 446. stavaka 1., 3. i 4. ZPP - a propisuju mogućnost izdavanja platnog naloga kada se tražbina odnosi na dospjelo novčano potraživanje koje se dokazuje vjerodostojnom ispravom, pri čemu pravni interes za izdavanje platnog naloga postoji i kada je tuženik osoba u inozemstvu.

14. Sud, kada ispituje međunarodnu nadležnost, mora jasno obrazložiti na temelju kojih činjenica i kojih konkretnih odredbi propisa zaključuje o postojanju ili nepostojanju nadležnosti. Osim toga, kada se postupak nastavlja kao postupak povodom zahtjeva za izdavanje platnog naloga nakon zaprimanja prijedloga za ovrhu protiv osobe s prebivalištem u inozemstvu, sud je dužan najprije ispitati postoje li pretpostavke za izdavanje platnog naloga, uključujući i pitanje međunarodne nadležnosti, a tek potom eventualno odbaciti tužbu ako utvrdi da nadležnost ne postoji. Takva odluka mora sadržavati potpune i određene razloge.

15. Kako pobijano rješenje nema dostatne razloge o odlučnim činjenicama te da zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke, potpuno utvrditi odlučne činjenice relevantne za postojanje međunarodne nadležnosti sudova Republike Hrvatske prema Uredbi, posebno vodeći računa o prirodi tražbine, mjestu ispunjenja obveze te povezanosti sporne obveze s nekretninom na području Republike Hrvatske, nakon čega će donijeti novu, zakonitu i pravilno obrazloženu odluku.

17. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP- a.

U Splitu 3. lipnja 2026.

SUTKINJA

dr. sc. Daniela Pivčević