Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -2937/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun omoćniku Marinu Folo odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, zastupano po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli poslovni broj Pn-64/2023-28 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 03. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj Pn-64/2023-28 od 16. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„ I Nalaže se tuženiku SAVI OSIGURANJU d.d. PODRUŽNICA HRVATSKA, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600 da tužitelju SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos imovinske štete od 74,32 € (slovima: sedamdeset četiri eura i trideset dva centa) zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 30.listopada 2020.pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku SAVI OSIGURANJU d.d. PODRUŽNICA HRVATSKA, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600 da tužitelju SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati imovinske štetu u iznosu os 3.300,82 € (slovima: tri tisuće tristo eura i osamdeset dva centa) zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče počev od 16.4.2025.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku SAVI OSIGURANJU d.d. PODRUŽNICA HRVATSKA, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600 da tužitelju MOSLAVAC NEDJELJKU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati neimovinsku štetu u iznosu od 4.900,00 € (slovima: četiri tisuće devetsto eura) zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče počev od 16.4.2025.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj prema tuženiku sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom neimovinske štete glede iznosa glavnice od 1.822,87 eura sa kamatom na isti od presuđenja pa do isplate, kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.347,69 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO -a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče počev od 16.4.2025.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

VI Odbijaju se, tužitelj prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku V izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženik prema tužitelju preko iznosa parničnog troška od 140,63 eura, kao neosnovani.“

2. Protiv navedene presude u točkama I.,II.,III. i VI. žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25:dalje ZPP-a), predlažući pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5 . Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Po ocjeni ovog suda, tužbeni zahtjev je pravilno postavljen , te je nakon provedenog medicinskog vještačenja (podnesak od 23. siječnja 2025.) tužitelj isti uredio sukladno odredbi članka 186. ZPP-a, na način da sadrži određeni zahtjev u pogledu glavne stvari tj. ukupan novčani iznos naknade neimovinske štete kao naknade štete zbog povrede prava osobnosti, dakle bez određivanja koji konkretno iznos potražuje za svaki pojedini vid štete, što je inače korisno, ali ne i nužno. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio iznos neimovinske štete, te za svaki pojedini vid štete dosudio odgovarajući iznos, a unutar po tužitelju zatraženog maksimalnog iznosa, pa time nije ni prekoračen tužbeni zahtjev u pogledu visine onoga što je traženo, budući da je sud prvog stupnja donio odluku o onom iznosu koji je tužitelj zatražio u podnesku od 23. siječnja 2025. Prema tome, nije počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka(članak 354. stavak 2. točka 12. ZPP -a).

7. U situaciji kada se je tuženik na ročištu izjasnio da nema daljnjih dokaznih prijedloga te da je suglasan da se sudi temeljem postojećih dokaza u spisu, (zapisnik sa ročišta od 01. travnja 2025. ) neutemeljen je žalbeni navod tuženika da mu je uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom time što sud nije obrazložio odbijanje po tuženiku ranije predloženog dokaza novim vještačenjem. Tuženik je takvom izjavom konvalidirao prethodno stanje postupka i odustala od daljnjeg dokazivanja, pa se ne može s uspjehom pozivati na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP -a na koju žalitelj sadržajno ukazuje u žalbi, a niti na povredu prava na ostvarivanje prava na pravično suđenje.

8. Što se tiče primjene odredbe članka 8. ZPP-a, i taj je članak pravilno primijenjen u okviru ocjene predloženih dokaza i činjenica koje su relevantne za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

9. Dakle, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio relativno bitne povrede odredaba postupka na koje se poziva tuženik, kao što nije počinio niti bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi, niti navedenim razlozima, da su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa stanjem spisa (obrazloženje nije manjkavo i svojim sadržajem objašnjava odluku sadržanu u izreci).

10. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog stanja na tako utvrđeno činjenično stanje.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio dana 15.09.2020.g. kada je stradao kod svog poslodavca tvrtke TORKRET d.o.o. način da ga je daska-tavalon udarila u gornji i donji dio usta.

12. Između stranaka nije bila sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, a u ovoj fazi žalbenog postupka nije sporna ni osnovanost osnove tužbenog zahtjeva ( odgovornost poslodavca prema radniku), dok je kao sporno valjalo raspraviti opseg nastale štete koju tužitelj trpi u svezi s predmetnim štetnim događajem i uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i nastalih posljedica.

13. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je tuženik u svezi s predmetnim štetnim događajem uplatio iznos od 1.584,05 eura, za koji je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je isti vraćen tuženiku.

14. Na opsega nastale štete sud prvog stupnja je osnovom provedenog medicinskog vještačenja po vještaku Marina Pliško – Gergeta, dr. med. dent., utvrdio za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice slijedeće odlučne činjenice:

-da je tužitelj uslijed štetnog događaja zadobio ranu na sluznici vestibuluma usne šupljine veličine pola centimetra, reznu ranu na donjoj usnici u dužini od 2,5 cm te ranu na sluznici donje usne od 0,5 cm;

- da se je tužitelj dana 17.09.2020. javio na kontrolni pregled kod specijaliste orl gdje navodi da mu trnu donji i gornji zubi i to gornji centralni i bočni sjekutići (12, 11, 21 i 22) kao i donji centralni i bočni sjekutići (32, 31, 41 i 42) te da ima osjećaj da mu se klimaju, a kod izabranog stomatologa da je evidentirana pomičnost donjih zubi kao i navedene ozljede mekih tkiva donje trećine lica i ozljede orane sluznice alveolarnih grebena u gornjoj donjoj fronti, te da su zubi od 13-gornji desni očnjak do 23 gornji lijevi očnjak kao i od 33-donji lijevi očnjak do 43-donji desni očnjak bili su pomični u 2/3 stupnja;

- da je rtg snimka ortopan pokazivala proširene parodotne pukotine na zubima 21, 31 te 41, dok je na zubima od 33-43 učinjena imobilizacija kompozitnom šinom;

- da je tužitelju u više navrata ispitivan vitalitet pomičnih zuba, te da je 06.10.2020. ustanovljeno je da je zub 21 gornji lijevi centralni sjekutić avitalan pa je bilo potrebno učiniti ekstirpaciju pulpe kao i punjenje korijenskog kanala, a onda 30.10.2020. taj zub da je opskrbljen keramičkim kolčićem i kompozitnom ispunom kako bi se dodatno učvrstio i kako bi se smanjila mogućnost frakture navedenog zuba;

- da je tužitelj 13.12.2020. bio kod specijaliste oralne kirurgije dr. KG gdje je utvrđeno a nema indikacija za kirurškim liječenjem jer radiološki nema vidljivih patoloških promjena na stradalim zubima;

-da je tužitelj trpio jake bolove s obzirom na ozljedu zuba mekih tkiva usne šupljine u trajanju od 10 dana, srednje jake bolove još 15 dana te slabe fizičke bolove tužitelj trpio i danas u zubima gornje i donje čeljusti (12, 11, 21, 22, 31, 32, 41, 42) u vidu osjećaja utrnutosti nelagode naročito pri jelu;

-je da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj pretrpio strah jakog intenziteta nakon čega je taj strah bio srednjeg intenziteta daljnjih 5-7 dana a poslije stalno bio prisutan u slabom intenzitetu u smislu straha od gubitka zubiju i ishoda liječenja koje ga čeka u budućnosti;

-da je tužitelj tijekom 30 dana imao smanjenu životnu aktivnost u omjeru od 1% u prvih 15 dana, i dan danas tužitelj ima simptome u vidu utrnulosti i drvenosti te problema kod grizenja hrane uz osjećaj da će izgubiti te zube da takve tegobe može imati doživotno u smislu utrnulosti i nelagode;

-da je naruženje bilo prisutno u prvih 15 dana od ozljede u smislu vidljivih ozljeda na licu kao i oteklina od udarca.

15. Ocjenom vještačkog nalaza i mišljenja kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim te povezanim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom prvostupanjski je sud utvrdio neimovinsku štetu u iznosu od 4.900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, dok je odbio tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 1.822,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, novčanu imovinsku štetu koju je tužitelj reparirao da bi djelomično sanirao štetne posljedice u iznosu od 74,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30.10. 2020. pa do isplate, kao i daljnji iznos nenovčane imovinske štete koja je po ocjeni suda izvjesna u visini u iznosu od 3.300,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate .

16. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji, te u nalazu i mišljenju sudskog vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

17. Dosuđena visina naknade neimovinske i imovinske štete primjerena je pretrpljenoj šteti.

18. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Sukladno odredbi članka 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

20. Naime, u slučaju kumulacije više povreda osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju, tj. pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno povezane isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

21. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO- a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Imajući u vidu sadržaj liječničkih vještačenja, prvostupanjski sud je, utvrdivši karakter, težinu i lokaciju povrede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, neugodnosti kojima je bilo popraćeno liječenje, dio tijela na kojem su se reflektirale ozljede i stupanj naruženja, postotak smanjene životne aktivnosti, jačinu i trajanje, ali i konkretne posljedice koje tužitelj trpi i danas kod konzumacije hrane ili promjene vremena, zanimanje tužitelja, te njegovu dob (imenovani je rođen **.**.1961. godine), činjenicu da tužitelj trpi štetne posljedice svakodnevno i kod obične konzumacije hrane ili pijenja tekućine i neovisno što je vještak utvrdio mali postotak smanjene životne aktivnosti, pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.900,00 eura, koji iznos i ovaj sud smatra primjerenu utvrđenim okolnostima slučaja.

23. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju reproducirao nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, obrazložio je svaki vid i visinu štete, pri čemu je Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjenio kao mjerilo vodeći računa o individualnim okolnostima konkretnog slučaja. Tako prvostupanjski sud kada je utvrđivao visinu neimovinske štete učinio je to u skladu s kvalifikatornim okolnostima, odnosno ukupnim posljedicama na tužiteljevo zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, s jačinom i trajanjem povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, dakle, pojavnim oblicima kroz koje se ograničenje prema nespornim utvrđenjima manifestira, pa tuženikovaa žalbena analiza kriterija i visine utvrđenog iznosa štete iz pobijane presude zapravo se svode na vlastitu subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripasti tužitelju, jer je nezadovoljan visinom utvrđene naknade, kao suviše visoko dosuđenom, nisu doveli u sumnju prvostupanjsku presudu. Otuda neosnovanost svih žalbenih navoda tuženika glede odmjerene visine neimovinske štete.

24. Naknada imovinske štete u iznosu od 74,32 eura (ranije 560,00 kuna) po računu od 30.10.2020. ( list 18 spisa ) pravilno je dosuđena i utemeljena na rezultatima liječničkog vještačenja( članak 1095. stavak 1. ZOO-a), te ista žalbenim navodima nije posebno ni osporavana.

25. Opravdano je sud dosudio i naknadu imovinske štete po predračunu dr. S( list 18. spisa). Angažirani vještak je, a kako to iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno i kronološki naveo događaje, detalje liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuo na sve bitne činjenice pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, te jasno ukazujući na potrebu navedenog protetskog zbrinjavanja zubi po predmetnom predračunu dajući za isto stručne i argumentirane razloge navodima: “…ti zubi zbog predmetne traume su oslabljeni, a naročito zub 21 kao i zubi kojima je oslabljen vitalitet te su skloni frakturama kako vertikalnim tako i horizontalnim.“ Navedene razloge za priznanje potrebe protetskog zbrinjavanja zubi i uzročno- posljedične sveze sa predmetnim štetnim događajem utemeljeno na nalazu vještaka ispravno prihvaća prvostupanjski sud, dajući u točki 43. obrazloženja presude valjano razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na njen sadržaj. Opravdano sud priznaje upravo cirkon keramičke krunice, jer se radi o prednjim zubima( od zuba 13-23 i 33-43) kojima valja postići i estetsku integraciju, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Ova šteta se naknađuje neovisno o tome je li oštećenik platio popravak ili ga tek treba platiti, pa ni u tom smislu nisu od značaja žalbeni navodi tuženika.

26. Iz razloga navedenih u obrazloženju tužitelju uz pravilnu primjenu članka 1100. stavak 2. i članka 1095. stavak 1. ZOO-a a pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 4.900,00 eura i novčane imovinske štete u iznosu od 74,32 eura, te daljnjeg novčane imovinske štete u iznosu od 3.300,82 eura.

27. I odluka o trošku postupka pravilno je donesena i utemeljena na odredbi članak 154. stavak 4. ZPP-a. Prema popisu troška priloženom spisu tužitelj je naveo :“ odgovor na tužbu /podnesak, datum 23.01.2025“, koji je sud priznao kao trošak odgovora na tužbu. Odredbom članka 342. stavak 1. ZPP-a propisano je da će se pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti prijepisa presude s izvornikom može ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba. Budući da je sud prvog stupnja očito pogrešno naveo predmetni podnesak kao odgovor na tužbu , koji može ispraviti u svako doba, pravilno dosuđujući trošak sastava istoga to žalba tuženika u tom dijelu nije osnovana

28. Slijedom iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 03. lipnja  2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Andrea Boras - Ivanišević