Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1042/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Madunić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupano po punomoćniku Marinu Matiću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn-96/2022-20 od 27. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn-96/2022-20 od 27. veljače 2023.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.782,47 eura (preko iznosa od 1.848,16 eura do iznosa od 3.630,63 eura), te u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je određeno da zakonske zatezne kamate na iznos od 3.431,55 eura teku od 24. studenog 2021. pa do isplate, kao i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 132,72 eura (preko iznosa od 3.630,63 eura do iznosa od 3.763,35 eura), te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 445,22 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

Poslovni broj: 1042/2023-3

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.763,35 Eur (28.355,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja se za razbolje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koji je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena tekućom na iznose od:

-3.431,55 Eur (25.855,00 kn) počam od 24. studenog 2021. pa do isplate,

-132,72 Eur ( 1.000,00 kn) počam od 8. ožujka 2022. pa do isplate,

-199,08 Eur (1.500,00 kn) počam od 8. ožujka 2022. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete do zahtijevanog iznosa od 6.636,14 Eur ( 50.000,00 kn) te preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 132,72 Eur( 1.000,00 kn) te iznos od 199,08 eur (1.500,00 kn) za vremensko razdoblje od 24. studenog 2021. pa do 7. ožujka 2022.

III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 708,88 EUR (5.351,05 kn), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 27. veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koji je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu mu parničnog troška.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, djelomično pobijajući istu u dijelu pod točkama I. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1.. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu pobijanu presudu preinačiti na način kako to žalitelj ističe u žalbi, podredno da se ista ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, kao i da mu sud drugog stupnja, prizna nagradu i naknadu za sastav žalbe u ukupnom iznosu od 445,22 eura.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

Poslovni broj: 1042/2023-3

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom daljnje imovinske i neimovinske štete, nastale kao posljedica prometne nezgode od 13. travnja 2021.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), niti ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju sadržajno upire žalitelj, budući da pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj 13. travnja 2021. stradao u prometnoj nezgodi koja se je dogodila na području Općine Kraljevica na cesti A7, 150 m prije izlaza Križišće, kao putnik - suvozač u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama, pa stoga nije ni sporna pasivna legitimacija tuženika, kao ni to da je tuženik po podnesenom odštetnom zahtjevu naknadio tužitelju nesporni iznos prouzročene imovinske i neimovinske štete u visini od 23.400,00 kn.

6.1. Sporna je u ovoj fazi postupka visina dosuđene pravične novčane naknade, kao i tijek zateznih kamata na istu, visina naknade s osnova tuđe njege i pomoći, kao i dosuđena naknada s osnova pojačane ishrane, te odluka o parničnim troškovima.

7. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio prijelom IX. i X. rebra lijeve strane prsnog koša, kompresivni prijelom L4 kralješka, iščašenje I.-III. prsta lijevog stopala te udarno-gnječnu ranu lijeve šake

- da je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Željka Cesareca od 19. listopada 2022., liječenje završeno u lipnju 2021., te je kod tužitelja uslijed posljedica ozljeda kralježnice, lijevog stopala i rebara, zaostalo smanjenje opće životne aktivnosti od 13 do 15 %, uz trajni vertebralni LS sindrom, ograničenje pokretljivosti slabinske kralježnice i otežano obavljanje težih fizičkih aktivnosti, te da je vještak trajanje i intenzitet fizičkih bolova ocijenio kao bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 do 4 dana, srednjeg intenziteta kroz 12 do 15 dana te slabijeg intenziteta kroz 25 do 30 dana, uz povremene trajne bolove uključene u smanjenje opće životne aktivnosti, da je nastupio primarni strah u trajanju od 1 sata i sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 48 sati a potom srednjeg intenziteta 5-6 dana, te konačno sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 3 do 4 tjedna. Pritom je tužitelju prema mišljenju navedenog vještaka bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od približno 133 sata, prvotno kroz stručni vid tuđe pomoći i njege za vrijeme bolničkog liječenja a potom nestručna njega i pomoć u vidu održavanja cjelovite higijene, obuvanja, vožnja auta i sl., a kasnije za određene aktivnosti u vezi kućanstva. Također, prema mišljenju spomenutog vještaka tužitelju je nastalo naruženje u vidu ožiljka na desnoj šaci koje nije uvijek uočljivo trećim osobama, dok

Poslovni broj: 1042/2023-3

je u razdoblju od 4-5 tjedana nakon rasterećenja od korištenja štaka kod tužitelja postojala potrebna za pojačanom ishranom.

- da je vještak saslušan na ročištu održanom 15. prosinca 2022. korigirao nalaz i mišljenje u dijelu koji se odnosi na stupanj umanjenja općeg životnog aktiviteta, obzirom da tužitelj svojevoljno nije realizirao preporučenu ambulantnu fizikalnu terapiju, cijeneći da je smanjenje općeg životnog aktiviteta kod tužitelja uslijed neprovođenja fizikalne terapije u konačnici 10%.

- da iz iskaza tužitelja saslušanog također na navedenom ročištu proizlazi kako je isti tijekom liječenja konzumirao nešto veću količinu voća od kojeg je radio sokove, navodeći da ne može procijeniti o kojoj se količini voća radilo, kao i da u vezi toga nije sačuvao račune

8. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

8.1. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje

8.2. Odredbom čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok ukoliko uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je oštećeniku isplatiti odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3).

8.3. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.), pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.), te da će sud za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8.4. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od ukupno 5.707,08 eura, cijeneći posebice pretrpljene boli, neugodnosti vezanih uz liječenje i oporavak, koje je tužitelj imao s

Poslovni broj: 1042/2023-3

obzirom na bolničko liječenje, provođenje različitih vrsta pretraga, te nošenje imobilizacije i to vezano uz zadobivenu ozljedu slabinske kralješnice, nošenja stabilizacijske ortoze kroz 5 tjedana, ozljedu lijevog stopala te imobilizacije u trajanju od 3 tjedna, zatim intenzitet i trajanje pretrpljenog straha te stupanj zaostalog naruženja kao i stupanj smanjenja općeg životnog aktiviteta tužitelja od 10%, dob tužitelja (rođenog 1957.), te zaostale trajne posljedice. Nadalje, utvrđuje kako istome pripada naknada imovinske štete i to: radi tuđe njege i pomoći u iznosu od 617,82 eura, pojačane ishrane u iznosu od 132,72 eura, po osnovu troškova puta i liječenja u iznosu od 212,36 eura, te po osnovu štete radi uništenih stvari iznos od 199,08 eura, dakle sveukupno iznos od 6.869,06 eura, od kojeg iznosa valja odbiti nesporni isplaćenih 3.105.71 eura, slijedom čega djelomično prihvaća tužbeni zahtjev.

9.1. Odlučujući o troškovima parničnog postupka, prvostupanjski sud u bitnom navodi da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 56,7%, a tuženik u omjeru od 43,3%, pa kako je u većoj mjeri u parnici uspio tužitelj, cijeneći sadržaj odredbe čl. 154 st. 2. ZPP-a, od tužiteljevog uspjeha od 56,7 %, oduzeo tuženikov uspjeh od 43,3 %, te sukladno dobivenom omjeru od 13,4 % tužitelju odmjerio troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i to u ukupnom iznosu od 708,88 eura.

10. Tuženik žalbom osporava pravilnost pobijane presude u dijelu koji se odnosi na dosuđenu neimovinsku štetu i tijek zateznih kamata na istu, visinu naknade za tuđu pomoć i njegu, pojačanu prehranu, te odluku o troškovima postupka, ističući u bitnom da dosuđena visina naknade neimovinske štete odstupa od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da je utvrđeno smanjenje životne aktivnosti precijenjeno, da je cijena sata tuđe pomoći i njege previsoko određena, te da tužitelj nije dokazao nastanak troška pojačane prehrane.

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud, ocijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke dr. Željka Cesarca, stručno sačinjenim, logičnim i uvjerljivim, te uzeo u obzir usmenu dopunu navedenog nalaza i mišljenja, osobito imajući u vidu da je vještak vrednovao činjenicu kako tužitelj nije realizirao preporučenu fizikalnu terapiju, te da je jasno naveo kako je ista mogla utjecati na nešto povoljnije konačno stanje, ali ne u mjeri koja bi isključivala ili bitno umanjivala postojeće trajne posljedice. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik žalbenim navodima, polazeći od vlastite interpretacije medicinske dokumentacije, dovodi u pitanje pravilnost zaključaka sudskog vještaka glede stupnja smanjenja opće životne aktivnosti i funkcionalnih posljedica koje su kod tužitelja zaostale nakon predmetnog štetnog događaja.

12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a kada je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u gore navedenom iznosu. Naime, iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud prilikom odmjeravanja naknade vodio računa o intenzitetu i trajanju fizičkih bolova i straha, stupnju i trajnosti posljedica, smanjenju životne aktivnosti te svim okolnostima konkretnog slučaja. Okolnost što je prvostupanjski sud u obrazloženju pojedinačno naveo fizičke bolove, strah i smanjenje životne aktivnosti ne znači da je primijenio raniji koncept naknade neimovinske štete u smislu ZOO/78, budući da navedene okolnosti i prema važećem čl. 1100. st. 2. ZOO-a predstavljaju relevantne kriterije za ocjenu težine povrede prava osobnosti. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod da bi dosuđena pravična novčana naknada odstupala od

Poslovni broj: 1042/2023-3

Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. povećani za 50%. Naime, isti predstavljaju tek orijentacijsko mjerilo, a ne matematičku formulu koja bi automatizmom određivala visinu pravične novčane naknade, već je sud pri odmjeravanju iste dužan voditi računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, osobito o vrsti i težini ozljeda, intenzitetu i trajanju fizičkih bolova i straha te opsegu smanjenja životne aktivnosti oštećenika. Polazeći od navedenog i ovaj drugostupanjski sud nalazi da ukupno dosuđena pravična novčana naknada odgovara težini povrede prava osobnosti tužitelja i okolnostima konkretnog slučaja te suprotno žalbenim navodima, nije pre visoko odmjerena.

12.1. Neosnovani su i žalbeni navodi glede tijeka zatezne kamate. Naime, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP-a) kada je tužitelju dosudio zateznu kamatu koja na daljnji iznos priznate neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, budući da isplatom nespornog dijela štete nije u cijelosti podmirena obveza tuženika prema tužitelju.

13. Neosnovano tuženik osporava visinu dosuđene naknade s osnova tuđe pomoći i njege smatrajući da je primjerena cijena sata nestručne pomoći iznosi 25,00 kn/ 3,31 eura. Naime, očito dosuđeni iznos od 35,00 kn po satu ne odstupa od sudske prakse za razdoblje nastanka štete (sredina 2021.) i primjeren je ranije opisanim okolnostima, slijedom čega isti ovaj sud ne nalazi previsoko odmjerenim.

14. Stoga je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I.a izreke ove drugostupanjske presude.

15. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik osporava dosuđenu naknadu štete s osnova pojačane prehrane. Naime, iako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je zbog karaktera ozljeda i povećanog energetskog utroška tijekom liječenja tužitelju mogla biti potrebna povećana konzumacija vitaminskih pripravaka i sl., sama preporuka takve prehrane nije dostatna za zaključak da je tužitelju po toj osnovi doista nastala imovinska šteta. Tijekom postupka tužitelj je samo paušalno naveo da je tijekom liječenja nešto više nabavljao voća kojeg bi potom cijedio, a da pritom nije priložio račune niti druge dokaze iz kojih bi proizlazilo da je imao konkretne dodatne troškove pojačane prehrane, a sam vještak je na raspravi naveo da u spisu nije vidio dokaze da bi takav trošak zaista nastao. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (u smislu čl. 7. u vezi čl. 221.a ZPP-a) kada je tužitelju dosudio iznos od 132,72 eura s osnova pojačane prehrane, slijedom čega je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, pa je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I.b izreke ove drugostupanjske presude.

16. Pobijajući odluku o parničnim troškovima, žalitelj navodi da je tužitelju neosnovano priznat trošak odštetnog zahtjeva. Obzirom da je riječ o trošku nastalom povodom postupka, a koji je sukladno članku 155. stavku 1. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tužitelju priznao navedeni trošak, na koje isti ima pravo sukladno Tbr. 28. Tarife o nagradama i

Poslovni broj: 1042/2023-3

naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.)

17. Tuženik neosnovano navodi da je visinu troškova trebalo računati prema vrijednosti boda sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja pojedine radnje. O ovom je pitanju na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024. prihvaćen zaključak da se primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, pa se tuženik upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

18. Troškovi vještačenja koje je prethodno snosio tužitelj, predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje parnice i utvrđenje osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, pa stoga kako je u sporu tužitelj uspio barem djelomično, a tuženik je dao povoda za tužbu (zbog čega su ovi troškovi i nastali) dužan mu je troškove vještačenja naknaditi u cijelosti (tako i Vrhovni sud RH u odluci broj: Rev 229/2022-2 od 1. veljače 2024.)

19. Konačno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava tijek zateznih kamata na parnični trošak navodeći da bi tužitelju zakonska zatezna kamata pripadala samo i isključivo da tuženik parnični trošak ne podmiri u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, obzirom da paricijski rok u kojem stranka može dobrovoljno postupiti po sudskoj odluci kojom joj je naloženo plaćanje parničnih troškova ne znači da kamate na troškove postupka ne teku, već samo da odluka još nije postala ovršna.

20. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova pravilno odmjerena, kao niti je li omjer uspjeha stranaka u sporu pravilno odmjeren, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda. Dapače, obzirom da tuženik u žalbi izričito navodi kako je tužitelja trebalo odbiti za 86,6% priznatog troška medicinskog vještačenja, odnosno priznati mu 13,4% navedenog troška, proizlazi da je isti suglasan sa omjerima uspjeha u sporu utvrđenim od strane prvostupanjskog suda. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I.a izreke.

21. Kako je tuženik u žalbi uspio u razmjerno neznatnom dijelu, to je njegov zahtjev za naknadom parničnog troška žalbenog postupka trebalo odbiti kao neosnovan, u smislu odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Split, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica

Poslovni broj: 1042/2023-3