Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2884/2025-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Optima International d.o.o., Mel 11, Novi Vinodolski OIB 81217565783, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-433/2021-28 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-433/2021-28 od 17. travnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku predati tužitelju u posjed dijelove nekretnine koje protupravno posjeduje i to: dio nekretnine, označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u [adresa], na kojoj je tuženik srušio dio kamenog zida te koju je uredio i koristi kao ulazno-izlazni kolnik i prolaz do svoje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je tuženik uredio parkiralište pored hotela, vlasništvo tuženika, na način da izgradi dio zida koji je uklonio, kao i dio iste nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojoj je tuženik postavio rampe, a koji dio površine koristi kao ulazno-izlazni kolnik za osobne potrebe kao i potrebe prolaza korisnika parkirališta uređenog na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj tuženik obavlja gospodarsku djelatnost, na način da ulazno-izlazne rampe ukloni. Odbijen je i zahtjev tužitelja da se tuženiku izrekne zabrana daljnjeg korištenja posjeda opisanih dijelova predmetne nekretnine. U točki I I izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.750,00 eura.

2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti sukladno žalbenim navodima .

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio navode žalbe kao neutemeljene te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu. Zatražio je trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi predaje u posjed i zabrane daljnjeg korištenja posjeda dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čiji je suvlasnik. Tužitelj tvrdi da je realni vlasnik predmetnog dijela nekretnine na kojem mu je od strane tuženika navodno povrijeđeno pravo vlasništva, i to na način da bi tuženik protupravno, bez prethodne suglasnosti i privole tužitelja, srušio dio zida izgrađenog na čestici u suvlasništvu tužitelja, postavio rampe i isti koristi kao ulazno- izlazni kolnik i prolaz do svoje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu da je tuženik sporne radove (rušenje dijela kamenog zida i postavljanje rampi) izveo na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čiji je tužitelj suvlasnik. Sud je utvrdio da su predmetne nekretnine susjedne katastarske čestice te da je među strankama sporno na kojoj se od njih nalaze sporni zahvati, pri čemu je tuženik tvrdio da su svi radovi izvedeni isključivo na njegovoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i.

7. Polazeći od toga da je za pravilno utvrđenje odlučnih činjenica bilo nužno identificirati granice nekretnina te položaj spornog zida i rampi u odnosu na njih, prvostupanjski sud je smatrao da je za dokazivanje tužbenih navoda bilo potrebno provesti geodetsko vještačenje na licu mjesta. Kako tužitelj takav dokaz nije predložio do zaključenja prethodnog postupka, a teret dokazivanja spornih činjenica bio je na njemu, sud je zaključio da izvedeni personalni i drugi dokazi, iako pojedini od njih upućuju na mogućnost osnovanosti tužbenih tvrdnji, nisu dostatni za utvrđenje da je tuženik zahvate poduzeo na nekretnini tužitelja.

8. Nadalje, prvostupanjski sud prihvatio je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da je tužitelj suvlasnik idealnog dijela nepodijeljene nekretnine te da, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), može zahtijevati predaju cijele nekretnine svim suvlasnicima ili sebi uz ovlaštenje ostalih suvlasnika, ali ne i predaju pojedinih dijelova nekretnine kako je to postavljenim tužbenim zahtjevom tražio.

9. Ocijenivši da tužitelj nije dokazao da je tuženik izvodio radove na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti rasvijetlio pravni status predmetne nekretnine, a da ostali predloženi dokazi nisu od značaja za odluku o sporu, prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Osnovano žalitelj u žalbi ističe da je činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno utvrđeno.

11. Prema odredbi članka 46. stavak 2. ZVDSP, svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

12. Odredbom članka 64. stavak 2. ZOO propisano je da jedan od više vjerovnika kod nedjeljive obveze može zahtijevati ispunjenje samo sebi jedino ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje.

13. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati zaštitu spornog dijela nekretnine jer da je predmetna nekretnina u suvlasništvu više osoba u idealnim dijelovima što da posebno proizlazi iz zemljišno knjižnog izvatka te da između suvlasnika nije provedena dioba.

14. Međutim, tijekom postupka i u žalbi žalitelj tvrdi kako između suvlasnika postoji faktična realna podjela korištenja nekretnine, da su pojedinim suvlasnicima pripali točno određeni i fizički odvojeni dijelovi nekretnine te da su kupoprodajnim ugovorima preneseni u suvlasništvo konkretni dijelovi nekretnine (vezovi za brodice) i da je riječ o individualiziranim dijelovima nekretnine.

15. Za navesti je kako je moguće faktično podijeljeno suvlasništvo i realno izvršavanje suvlasničkih ovlasti, iako nije mijenjano zemljišnoknjižno stanje pa ovakvi odnosi mogu imati stvarnopravne učinke među suvlasnicima i prema trećima.

16. Sud je trebao raspraviti jesu li ugovorima određeni konkretni fizički dijelovi, koriste li suvlasnici točno određene dijelove, postoji li sporazum o načinu korištenja te predstavlja li predmet spora upravo dio koji koristi tužitelj, što je izostalo. Ovisno o ovim utvrđenjima ovisit će i daljnji zaključak suda o tome je li potrebno izvesti dokaz očevidom kako je predložio tužitelj u tužbi. Stoga zasada nije potpuno utvrđeno činjenično stanje pa se ne može provjeriti je li pravilno primijenjeno materijalno pravo.

17. Za ukazati je i kako u ovom predmetu tužitelj tvrdi da je tuženik srušio i uklonio dio zida, izgradio kolnik, postavio rampe, i koristi dio nekretnine bez pravne osnove. Time bi se radilo o kombinaciji vindikacijske (predaja stvari u posjed) i negatorne zaštite (zabrana uznemiravanja). Stoga valja razlikovati zahtjev za predaju stvari u samostalan posjed, od zahtjeva za zaštitu od uznemiravanja kod koje bi svaki suvlasnik mogao samostalno tražiti prestanak uznemiravanja, koje okolnosti bi u konkretnom slučaju trebalo raspraviti.

18. Osnovano žalitelj ističe da iz utvrđenja u postupku proizlazi i kako postupak evidentiranja dijela ove nekretnine kao nerazvrstane ceste nije dovršen, da zemljišnoknjižno stanje nije promijenjeno dok sama potvrda grada nije dovoljna za zaključak da bi predmetna nekretnina predstavljala nerazvrstanu cestu .

19. Prvostupanjski sud nije raspravio pravni status nekretnine, što ista u naravi predstavlja, jesu li sporni dijelovi nekretnine individualizirani, postoji li među suvlasnicima sporazum o načinu korištenja, koriste li suvlasnici određene fizički odvojene dijelove nekretnine kao samostalne cjeline, niti kakav je pravni značaj kupoprodajnih ugovora kojima su preneseni pojedini dijelovi nekretnine (vezovi).

20. Zbog navedenog za sada nije moguće ispitati pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja. Osim toga, zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti položaja spornih zahvata za sada je preuranjen, jer ovisi o prethodnom utvrđenju sadržaja i opsega prava koja tužitelj tvrdi da ima na realno određenom dijelu nekretnine.

21. Stoga je, radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, potrebno u ponovljenom postupku postupiti prema uputama iz ovoga rješenja, utvrditi pravnu narav odnosa među suvlasnicima, raspraviti postoji li faktična realna dioba odnosno individualizacija dijelova nekretnine, po potrebi provesti očevid i druge predložene dokaze te nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

22. Slijedom navedenog, na temelju članka 370. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

23. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II izreke pobijane presude pa će sud prvog stupnja o troškovima kao i troškovima žalbenog postupka odlučiti zajedno s novom odlukom o glavnoj stvari (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Splitu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić