1

Poslovni broj: 4 Kž-31/2024-4

 

Poslovni broj: 4 Kž-31/2024-4

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. T., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1433/2023-2 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

I/ U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela na način da se kaznena djela za koja je optuženi H. T. proglašen krivim u pobijanoj presudi, pravno označavaju kao jedno kazneno djelo protiv imovine, teškom krađom u produljenom trajanju iz čl. 229. st. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11.

 

II/ Uslijed odluke pod I/, u povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi H. T. za počinjeno kazneno djelo osuđuje po čl. 229. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, time da se optuženiku na temelju čl. 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi H. T. u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo te ako izvrši posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 na način da u roku od 2 (dvije) godine popravi štetu oštećenicima i to oštećenom F. P. isplatom iznosa od 200,00 EUR, oštećenom H. P. u iznosu od 800,00 EUR, oštećenom F. M. u iznosu od 150,00 EUR i oštećenom G. A. u iznosu od 220,00 EUR.

 

              III/ Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o uvjetnoj osudi na način da se u istu dodaje dio odluke:

 

              "Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 optuženi H. T. upozorava se na mogućnost opoziva uvjetne osude ako u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, ili ih teško ili uporno krši."

 

              IV/ U preostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom prvostupanjski sud prihvatio je prijedlog državnog odvjetnika i izdao kazneni nalog kojim je proglašen krivim optuženi H. T. zbog počinjenja četiri kaznena djela protiv imovine, tri teške krađe iz čl. 229. st. 1. u vezi čl. 228. st. 1.  KZ/11 i jedne krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Po čl. 51. KZ/11 utvrđene su pojedinačne kazne i to od 6 mjeseci za svako djelo iz čl. 229. st. 1. KZ/11 i 3 mjeseca za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11, a optuženiku je po čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine.

 

1.1.              Na temelju čl. 56. st. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 4 godine. Po čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena posebna obveza, uz uvjetnu osudu, da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom isplatom novčanih iznosa naknade štete oštećenicima u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude.

 

1.2.              Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) KZ/11 dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi oštećenicima F. P., H. P., F. M. i G. A. u iznosima označenim u izreci pobijane presude, uz nalaganje optuženiku isplate naknade štete oštećenicima u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude.

 

1.3.              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi H. T. dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 70,00 EUR uplatom u državni proračun u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2.              Protiv presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3.              Optuženik nije odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

 

5.              Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, a dala je povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti.

 

6.              Državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 zbog nerazumljivosti izreke, proturječja izreke razlozima i nejasnoće dijela razloga presude. Ovo se odnosi na dio izreke pobijane presude u pogledu izostavljanja upozorenja optuženiku u smislu čl. 58. st. 5. KZ/11 u odluci o uvjetnoj osudi i na određivanje roka od 2 godine za ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva optuženika prema oštećenicima.

 

              Ovdje se ne radi o ostvarenju istaknute bitne povrede, već o žalbi zbog povrede kaznenog zakona (materijalnog prava) u korist optuženika u pobijanoj presudi. Naime, izostavljanje iz izreke upozorenja o mogućnosti opoziva uvjetne osude pod pretpostavkama iz čl. 58. st. 5. KZ/11 dovodi do praktične nemogućnosti pokretanja i provođenja postupka opoziva, čime se državni odvjetnik stvarno žali zbog povrede kaznenog zakona u korist optuženika.

 

              U tom pravcu pobijanja je žalitelj u pravu. Ovakvim postupanjem prvostupanjskog suda i izostavljanjem upozorenja iz čl. 58. st. 5. KZ/11, iako je takvo upozorenje sadržano u razlozima pobijane presude i iako je isto državni odvjetnik ugradio u svoj prijedlog za izdavanje kaznenog naloga, s posljedicom praktične nemogućnosti opozivanja uvjetne osude, prvostupanjski je sud ostvario povredu iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08. Stoga je prihvaćanjem (djelomičnim) žalbe državnog odvjetnika valjalo preinačiti pobijanu presudu i u dio odluke o uvjetnoj osudi dodati upozorenje po čl. 58. st. 5. KZ/11 optuženiku, kao pod toč. III/ izreke ove presude.

 

6.1.              Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe državnog odvjetnika, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje koje od bitnih postupovnih povreda u pobijanoj presudi na postojanje kojih pazi po službenoj dužnosti.

 

6.2.              U odnosu na dio žalbe zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, državni odvjetnik nije ovlašten na podnošenje žalbe, jer on ne raspolaže imovinskopravnim zahtjevom, žalbu mogu podnijeti isključivo oštećenici. Državni odvjetnik bio bi ovlašten na podnošenje žalbe tek u situaciji pogrešne odluke o imovinskopravnom zahtjevu na štetu optuženika, o čemu ovdje nema govora. Naprotiv, u pobijanoj presudi radi se o povredi zakona u korist optuženika. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu u kaznenoj presudi predstavlja pridruženo odlučivanje o građansko pravnom zahtjevu u kaznenom postupku. Stoga se na dio odluke o imovinskopravnom zahtjevu u pogledu određivanja paricijskog roka primjenjuje odredba čl. 328. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), o roku za dobrovoljno ispunjenje novčane činidbe od 15 dana. Ovaj rok je neovisan od roka za izvršenje posebne obveze, jer se radi o dvama odvojenim pravnim institutima. Protek roka za dobrovoljno ispunjenje i neispunjenje tražbine dužnika u tom roku dovode do ovršnosti tražbine i mogućnosti oštećenika da u ovršnom postupku naplati svoju tražbinu. Rok za ispunjenje posebne obveze je dio kaznene sankcije i ima za posljedicu mogućnost opoziva uvjetne osude, pod pretpostavkama iz čl. 58. st. 5. KZ/11. Iz ovoga proizlazi da odluka o imovinskopravnom zahtjevu i o određivanju posebne obveze nemaju veze po pitanju potrebe, ali i mogućnosti, određivanja istog roka za izvršenje obveze, ali i po pitanju posljedica neizvršenja obveze optuženika u roku. Kako je ovdje zakon povrijeđen u korist optuženika određivanjem nezakonitog roka za izvršenje imovinskopravnog zahtjeva, to državni odvjetnik ovu odluku ne može pobijati žalbom, pa je stoga u tom dijelu njegova žalba odbijena.

 

7.              Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe državnog odvjetnika, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 u pogledu pravne oznake kaznenih djela optuženika, utvrđena je povreda kaznenog zakona u pitanju iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08.

 

              Naime, kaznena djela optuženika označena su kao četiri kaznena djela u stjecaju, iako postoje i objektivni i subjektivni elementi za zaključak da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11.

 

              Optuženi H. T. je u vremenu od 5. ožujka do 5. lipnja 2023., na istom mjestom, s izravnom namjerom počinio 4 odvojene radnje u prirodnom smislu kojima je ostvario bića 4 istovrsna kaznena djela teške krađe i krađe, koje čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Time su ostvarene sve pretpostavke za zaključak da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu, koje valja pravno označiti po najtežem od kaznenih djela, dakle iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11. Kako se radi o povoljnijoj pravnoj situaciji za optuženika, valja zaključiti da se radi o povredi kaznenog zakona na njegovu štetu jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Slijedom navedenoga, u povodu žalbe državnog odvjetnika preinačena je pobijana presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela, na način opisan u toč. I/ izreke.

 

8.              Uslijed prednje odluke, po službenoj dužnosti izvršena je intervencija i u odluku o kaznenoj sankciji, jer je pravnim označavanjem kaznenog djela kao produljenog izostala potreba utvrđivanja pojedinačnih i izricanja jedinstvene kazne za djela u stjecaju. Na temelju utvrđenih okolnosti u smislu čl. 47. KZ/11 u pobijanoj presudi (toč. 6. razloga) optuženik je za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora od 1 godine, uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od 4 godine i uz izricanje posebne obveze da naknadi štetu oštećenicima u roku od 2 godine u smislu čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, kao u svemu adekvatnu sankciju za optuženika, izrečenu u skladu s svrhom kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

9.              Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. I/ i II/ izreke na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 u povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti; odluka u toč. III/ izreke temelji se na odredbi čl. 486. st. 1. ZKP/08, djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika; odluka pod toč. IV/ izreke temelji se na odredbi čl. 482. ZKP/08 na temelju utvrđenja da je žalba državnog odvjetnika djelomično neosnovana.

 

U Varaždinu 16. siječnja 2024.