REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1263/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IA, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu i tuženika OPĆINA LIPOVLJANI, Lipovljani, Trg hrvatskih branitelja 3, OIB: 32047047076, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Vuković, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4852/24-2 od 9. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-560/24 od 25. studenoga 2024., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4852/24-2 od 9. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P -560/24 od 25. studenoga 2024. u kojem je postavio sljedeća pravna pitanja:
„Kako su sudovi u RH temeljem čl. 117. stav 3. Ustava RH dužni suditi na temelju ustava i zakona, da li sud može svoju odluku utemeljiti na mišljenju upravnog tijela, čiji sadržaj suprotan sadržaju zakonskog propisa, odnosno u konkretnoj pravnoj stvari suprotan Pravilniku o jedinstvenom i drugim građevinskim radovima „NN“- 112/2017.?“
„Da li se raskid ugovora shodno odredbi čl. 368. stav 1. ZOO gase i akcesorna prava tuženika na jamstvo, s obzirom da je upravo tuženik tražio raskid ugovora, a tužitelj predlagao nastavak radova?“
2. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja osporavajući istaknute navode tužitelja te predlažući prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, prvo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnosi isključivo na konkretan spor i upravljeno je na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova (da nije bila potrebna građevinska dozvola za izvođenje radova). U odnosu na drugo pitanje tužitelj nije izložio odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se nije pozvao niti dostavio odluke viših sudova ili revizijskog suda koje bi ukazivale da sudska praksa nije jedinstvena. Navod da je riječ o pitanju o kojem su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud prilikom ocjene o neosnovanosti tužbenog zahtjeva iznijeli „nesvakidašnje pravne stavove koji su međusobno oprečni“ nije sam po sebi dovoljan za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije. Odluka prvostupanjskog suda ne može se uzeti kao razlog važnosti, jer je tek odluka drugostupanjskog suda (uz druge odluke iz čl. 385. a st. 1. ZPP-a) podobna da se, ako se ostvare i druge pretpostavke, smatra razlogom važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen te je odlučeno kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Tužitelj se sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
5. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a (toč. III. izreke).
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
