REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-852/2026-2

Poslovni broj Gž 853/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb zastupanog po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici u OD Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-143/2025-10 od 13. veljače 2026. i rješenja poslovni broj Povrv-143/2025-14 od 6. ožujka 2026., 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-143/2025-10 od 13. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-143/2025-14 od 6. ožujka 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je: I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz [adresa], donijetog pod brojem Ovrv-4400/2025 od 14. svibnja 2025.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 200,77

EUR, u roku od 15 dana.“

1.1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđeno je rješenje o pristojbi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-143/2025-11 od 13. veljače 2026.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na neutemeljeno utvrđenje suda, da obrazloženje sadrži nedostatke i nedosljednosti zbog kojih se ne može ispitati; da je iz izvatka iz poslovnih knjiga razvidna visina potraživanja, da obveza plaćanja RTV pristojbe proizlazi iz Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, ukazuje na odredbu čl. 35. st. 1. toga Zakona, da je tužitelj doveden u položaj dokazivanja onoga što je propisano zakonom, da neznanje tuženika nije razlog za postupanje protivno zakonu, da je tuženik mogao kontaktirati tuži telja i zatražiti dostavu isprava ih kojih proizlazi osnovanost visine potraživanja, da je pogrešno primijenjena odredba čl. 8. ZPP. Osporava i odluku o trošku te predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe.

2.1. Protiv rješenja pravodobnu žalbu podnosi tužitelj ukazujući na odredbe čl. 1. st. 1. i čl. 3. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, da je isti javna ustanova u vlasništvu RH i pravna osoba s javnim ovlastima; da je efikasna naplata RTV pristojbe javni interes, da je stoga oslobođen plaćanja pristojbi primjenom odredbe čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Sa žalbom izjavljenom protiv presude postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011

– pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja izjavljena protiv presude nije osnovana. Žalba tužitelja protiv rješenja nije osnovana.

5. O žalbi na presudu:

5.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 106,20 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na odmjerene mjesečne iznose od 10,62 eura od ožujka 2024. do siječnja 2025., a na ime neplaćene mjesečne pristojbe. Nakon što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 18. ožujka 2025., javni bilježnik Ana Kalšan Mališ iz [adresa] izdala je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-440/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS- Ovrv-366/2025 od 14. svibnja 2025., kojim je naloženo tuženici da u roku osam dana namiri tražbinu ovrhovoditelja (tužitelja); na to je rješenje ovršenica (tuženica) podnijela pravovremeni prigovor osporavajući osnovanost i visinu tužiteljeva potraživanja te ističući prigovor zastare, nakon čega je prvostupanjski sud rješenjem stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje te postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5.2. Prvostupanjskom presudom ukinut je u platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika te odbijen zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je tuženica prijavljena kao obveznik plaćanja RTV pristojbe, da nije odjavila prijamnik, da je stoga sukladno odredbi čl. 34. Zakona o HRT – u dužna podmiriti mjesečnu RTV pristojbu, da je tužena osporavala i visinu zahtjeva, da tužitelj nije dostavio dokaz o utemeljenosti visine utužene tražbine; da nije dostavio ni Odluku Nadzornog odbora o visini mjesečne pristojbe niti suglasnost Vijeća za elektroničke medije sukladno odredbi čl. 35. st. 2. Zakona o HRT-u, da time nije utvrđena usklađenost visine tražbine sa navedenom odredbom zakona; da se visina tražbine ne može utvrditi iz dostavljenog izvoda iz poslovnih knjiga koji je izrađen od strane samog tužitelja i ne predstavlja javnu ispravu iz čl. 230. ZPP, da tužitelj stoga nije dokazao visinu zahtjeva. Odluku temelji na odredbi čl. 451. st 3. ZPP.

5.3. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 467. Zakona o parničnom postupku, utvrđenje je ovoga suda da je odluka suda prvog stupnja pravilna.

5.4. Nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 467. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima odluke, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o kojima nema proturječnosti. Sud prvog stupnja jasno je naznačio da je tuženica u obvezi plaćanja RTV pristojbe, ali je ukinuo platni nalog jer tužitelj, na kojem je teret , dokaza nije dokazao visinu tražbine koja je sporna.

5.5. Nastavno, radi se o sporu male vrijednosti, pa se presuda ne može pobijati zbog eventualno počinjenih relativno bitnih povreda postupka, pa niti one iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP. Također ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.6. Kako i navodi prvostupanjski sud odredbom čl. 35. st. 1. i 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 137/2010, 76/2012, 78/2016, 46/2017, 73/2017, 94/2018, 114/2022, 20/2023, 18/2024) propisano je da visina mjesečne pristojbe iznosi najviše 1,5% prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, na temelju statističkih podataka za prethodnu godinu. Stavkom 2. da visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije da je pristojba u skladu s Ugovorom iz članka 13. ovoga Zakona.

5.7. Odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

5.8. Kako je tužena osporavala visinu tražbine, a tužitelj nije predložio dokaze niti dostavio odluku iz čl. 35. st. 2. Zakona o HRT-u iz koje bi slijedilo da je visina pristojbe ona koja se i potražuje i naznačuje kao dug u izvodu iz poslovnih knjiga, to je pravilno sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokaza, čl. 221.a ZPP, ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi. Izvod iz poslovnih knjiga, kako i navodi prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije javna isprava, već je dokazno sredstvo koje, u situaciji kada je sporna visina tražbine tužitelja naznačena u istom, nije konkretno dostatan dokaz iz kojeg se može zaključiti o neosnovanosti takvog prigovora.

5.9. Odluka o trošku se određeno žalbom ne osporava osim u smislu da je neosnovana uslijed neosnovanosti prvostupanjske odluke.

5.10. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 457. ZPP žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

6. O žalbi na rješenje:

6.1. Pobijanim rješenjem odbijeni je kao neosnovan prigovor tuženice i potvrđeno rješenje o pristojbi od 13. veljače 2026. poslovni broj Povrv-143/2025 kojim je naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu 13,27 eura, a s obrazloženjem da je tužitelj pravna osoba koja obavlja javnu službu, ali da nema status pravne osobe s javnim ovlastima, odnosno da u postupcima naplate RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti pa stoga, nije oslobođen plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/2018, 51/2023; dalje u tekstu ZSP6.4.), a u svezi sa čl. 6. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" br. 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008., 127/2019. i 151/2022.), uvažavajući i Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog pod br. Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022. iz kojeg slijedi da su pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava.

6.2. Ispitujući pobijano rješenje u granicama određenih žalbenih navoda, utvrđenje je ovoga suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6.3. Odredbom čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.

6.4. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o HRT propisano je da je Hrvatska radiotelevizija pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega. Člankom 6. st. 1. Zakona o ustanovama, kako i navodi prvostupanjski sud, propisano je da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba.

6.5. Iz toga, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tužitelj pravna osoba koja obavlja javnu službu, dakle nije pravna osoba koja obavlja javne ovlasti time neki oblik javne vlasti. Iz odredbe čl. 3. i 4. Zakona o HRT-u slijedi da tužitelj obavlja tamo naznačene javne usluge i komercijalne djelatnosti, a među njima nije i naplata RTV pristojbe.

6.6. Slijedom navedenog, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelj u postupku nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa nije niti oslobođen plaćanja sudskih pristojbi primjenom odredbe čl. 11. st. 1. t 2. ZSP.

6.7. Pri tome valja dodati da neosnovano tužiteljica ukazuje da se njezin zahtjev u smislu naplate HRT pristojbe ne temelji na ugovornom odnosu jer svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, pa je dakle ugovorni odnos zasnovanom činjenicom posjedovanja RTV prijamnika time pristupanjem korisnika usluge u ugovorni odnos s tužiteljem.

6.8. Također pravilno se prvostupanjski sud pozvao na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-87/2022-6 od 11. studenoga 2022. koji se primjenjuje i na tužitelja kao javnu ustanovu koji sa korisnicima svojih usluga, potrošačima, u ovom postupku nastupa kao subjekt privatnog prava.

6.9. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u svezi sa čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

7. Kako su obje žalbe neosnovane, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli-Pola 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus