REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-134/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića, kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČJ, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-714/2022 od 13. listopada 2025., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je pod toč. 1) stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu broj K-714/2022 od 6. srpnja 2022., protiv okrivljenika ČJ.

1.1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je pod toč. 2) na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljenika ČJ oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine broj": 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje KZ/11).

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. toč. 3. u svezi čl. 470. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud kao drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako zaključak koji je iznio prvostupanjski sud u pogledu razloga za donošenje oslobađajuće presude ne slijedi iz provedenih dokaza. U suštini žalitelj samo drugačije analizira provedene dokaze, odnosno obranu okrivljenika koji poriče da bi imao namjeru oštetiti tuđu stvar tj. predmetna vrata, međutim isti svojim navodima, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela iz čl. 235. st.1. KZ/11, za koje je okrivljenik oslobođen od optužbe.

5.1. Naime, takvim žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, provjerljive i logične razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nakon što je prvostupanjski sud, analizirao sve provedene dokaze, te iste doveo u vezu sa obranom okrivljenika, s pravom je zaključio kako nije na nedvojben način utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235.st.1. KZ711 na način kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu izreke presude. Ovo stoga što obrana okrivljenika, u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela, ničim nije dovedena u sumnju.

5.2. Iako nije bilo sporno da je okrivljenik povlačio rukama metalna mrežasta vrata koja vode do stubišta u stambenoj zgradi sa više ulaza stanara, isti u svojoj obrani daje razloge za ovakav svoj čin, u bitnom navodeći da je vrata povlačio jer su ona ove prigode kao i nekih ranijih prigoda bespravno postavljena, da je riječ o pristupnom putu i prolazu u slučaju potrebe evakuacije od požara, pri čemu je vrata htio otvoriti kako bi mogao proći do stubišta kao što je ranije i činio. Pojasnio je kako je taj prolaz koristio jer je njime vodio svoga brata i sina koji su osobe s invaliditetom.

5.3. Prvostupanjski sud prihvaća ovakvu obranu optuženika jer je ista životna, logična i uvjerljiva, pri čemu je okrivljenik sudu priložio i podatke o tome da su njegov sin UJ i brat SJ osobe s invaliditetom radi čega sud vjeruje da je prolaz koristio i onih prigoda kada bi njih vodio na terapije. Kod ovakvog stanja stvari, pravilno prvostupanjski sud smatra da nije dokazano da bi optuženik imao namjeru pričiniti štetu oštećenicima, jer je optuženik uspostavljao stvarno pravno stanje kakvo je postojalo i ranije, a za koje drži da mu pripada, odnosno omogućiti si nesmetani prolazak kao što je ranije postojao. Tim više što današnjeg dana takvih vrata očito više i nema na ovom mjestu. Stoga u situaciji kada optuženik želi koristiti pravo prolaza u punom opsegu kao i ranije, to se ne može zaključiti da je ove prigode postupao s nakanom da ošteti tuđu stvar. Također se ističe kako je okrivljenik sporio i visinu štete za koju se tereti optužnicom, pri čemu oštećenik u postupku nije postavio imovinskopravni zahtjev.

5.6. Stoga, pravilno prvostupanjski sud ne nalazi da bi u postupku bilo dokazano da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 235.st.1. KZ/11. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika.

6. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da bi okrivljenik kritične prigode, postupio na način kako ga se tereti u činjeničnom opisu izreke presude, slijedom čega je isti oslobođen od optužbe u odnosu na kazneno djelo iz čl. 235.st.1. KZ/11, za koja se tereti predmetnom optužnicom.

7. Dakle, žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela za koje je okrivljenik oslobođen od optužbe, jer nije na nedvojben način dokazano ni utvrđeno da bi okrivljenik postupio na inkriminirani način, radi čega ga je valjalo osloboditi od optužbe, temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

8. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a postupajući sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Hrvoje Visković