Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-894/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Besthome nekretnine d.o.o., Zagreb, Vlaška ulica 69, OIB: 78052592272 (ranije Home Reality j.d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 14, OIB: 78052592272), zastupanog po punomoćniku Mladenu Obradoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Boraku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Đerek i partneri j.t.d., iz Zagreba, radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5737/2021-24 od 28. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5737/2021-24 od 28. lipnja 2024. u dijelu pod točkom II., III. i IV. Izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba pod poslovnom oznakom Ovrv-995/2019 od 16. srpnja 2019. godine kojim je naloženo tuženici u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 530,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2019. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju prouzročeni ovršni i parnični trošak uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate (točka I. izreke). Odbijen za zahtjev tuženice za utvrđenjem da nema pravni učinak usmeni Ugovor zaključen između stranaka kojim se tuženica obvezala tužitelju isplatiti iznos od 530,89 EUR/ 4.000,00 kn te zahtjev tuženice kojim potražuje od tužitelja isplatu iznosa od 530,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca 2018. pa do isplate (točka II. izreke), kao i njezin eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za poništenjem usmenog Ugovora zaključenog između stranaka kojim se tuženica obvezala tužitelju isplatiti iznos od 530,89 EUR/4.000,00 kn te zahtjev tuženice kojim potražuje od tužitelja isplatu iznosa od 530,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca 2018. pa do isplate (točka III. izreke). Točkom IV. pobijane presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove spojenog parničnog postupka.

2. Citiranu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom u dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke pobija tuženica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, tako da drugostupanjski sud usvoji njezin tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova prema troškovniku, uvećano za trošak sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. Podredno, predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ali pred drugim vijećem suda.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 530,89 EUR na ime agencijske provizije za posredovanje pri kupnji stana, koji postupak je pokrenut kao ovršni na temelju vjerodostojne isprave, ali je po prigovoru ovršenice (sada tuženice) na rješenje o ovrsi, nastavljen kao parnični, te zahtjev tuženice za utvrđenjem da nema pravni učinak usmeni Ugovor zaključen između stranaka kojim se ona obvezala tužitelju isplatiti iznos od 530,89 EUR i zahtjev za isplatom tog novčanog iznosa te njezin eventualno kumulirani zahtjev za poništenjem istog ugovora te isplatom istog iznosa od 530,89 EUR.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a pazi po službenoj dužnosti

6.1. Pošavši od utvrđenja da je tuženica prilikom prvog pregleda stana na adresi u [adresa], potpisala Zapis posredničkog dnevnika, na kojem se nalaze podaci o prodavatelju, tuženici kao kupcu, njezin OIB, kao i cijena nekretnine iskazana u EUR i kunama, ukupna kao i po 1m2, ime prodavatelja, opis nekretnine, te naznaka kod podataka tuženice pod Djelatnost: „Agencijska provizija je 1% od prodane cijene stana“, da stoga neovisno o kasnijim usmenim dogovorima i sporazumijevanju stranaka, postoji pisani sporazum koji je nastao upravo potpisom tuženice ispod navedenih podataka i obveza vezano uz plaćanje jasno određene visine provizije agencije, tj tužitelja, i to u pisanoj formi, s naznačenom visinom cijene nekretnine kao osnove od koje se utvrđuje 1%, da potpis tuženice na Zapisu posredničkog dnevnika znači da tuženica prihvaća obvezu da tužitelju za pruženu uslugu posredovanja u kupoprodaji predmetne nekretnine plati naknadu od 1%, koja je kasnije u usmenim pregovorima praćenim pisanom komunikacijom putem e-mailova detaljnije razrađen, da tvrdnja tuženice da je tužitelj išao prevarno prema njoj uvjerivši je da je dužna platiti proviziju od 1%, nije točna, jer na strani tužitelja sud ne nalazi pr ijevarnog ponašanja, već neuredno i neprofesionalno vođenje poslovnih knjiga i načina izdavanja računa, dok se kod tuženice ukazuje na postojanje namjere da ne plati ništa, ili minimalno, a za ono što je svojim potpisom na Zapisu posredničkog dnevnika potpisa la da pristaje, da je nesporno tuženica tužitelju za izvršenu uslugu posredovanja platila 4.000,00 kn nakon usmenih pregovora koje je za tuženicu vršio njezin suprug, smanjujući potraživanje tužitelja od 1% ukupno plaćene kupoprodajne cijene, sud prvog stupnja utvrđuje neosnovanim isticanje kako ništetnosti tj. izostanka pravnog učinka usmenog ugovora zaključenog između stranaka, kao i eventualno kumuliranim zahtjevom isticanje pobojnosti istog ugovora tj. traženje njegovog poništenja, kao i zahtjev za povratom iznosa od 530,89 EUR, slijedom čega odbija protutužbeni zahtjev tuženice.

6.2. Nadalje u odnosu na tužiteljev zahtjev sud utvrđuje da je tuženica podmirila tužitelju na ime agencijske provizije iznos od 4.000,00 kn, da je pristala na plaćanje iste provizije i u većem iznosu od 1%, ali da je došlo do usmenog pregovaranja i smanjenja iznosa provizije i da nije moguće utvrditi temeljem pisane dokumentacije i računa tuženika u kojem točno iznosu, jer se podaci koje navodi tužitelj ne podudaraju, a tužitelj mora dokazati osnovu i visinu svog potraživanja, kao i njegovu dospjelost, obzirom da se radi o potraživanju na temelju vjerodostojne isprave, pa kako tužitelj nije dokazao da je preostao i u kojem iznosu dug tuženice, kao i po kojem računu i s kojom dospjelosti prema tužitelju, prvostupanjski sud je odbio u cijelosti zahtjev tužitelja.

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka, obzirom na sadržaj žalbe, unatoč po tuženici postavljenom protutužbenom zahtjevu za utvrđenjem da nema pravni učinak, odnosno da se poništava usmeni ugovor sklopljen između stranka kojim se ona obvezala platiti tužitelju proviziju u iznosu od 530,89 EUR/4.000,00 kn, sporno jest jesu li uopće stranke bile u ugovornom odnosu u postupku posredovanja pri kupoprodaji nekretnine u [adresa], jer tuženica u žalbi prije svega ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da između stranaka postoji zaključen ugovor o posredovanju na temelju kojeg bi tužitelj imao pravo na naplatu naknade od tuženice. Sporna je valjanost usmenog ugovora, te posljedično tome je li tužitelj u obvezi platiti (vratiti) tuženici iznos od 530,89 EUR koji mu je ona isplatila po osnovi spornog ugovora.

8. Iako se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije određeno pozvao na odredbe Zakona koje u konkretnom slučaju primijenio, isto po ocjeni ovog suda nije utjecalo na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

9. Po stavu ovog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je između stranaka zaključen ugovor o posredovanju, no izveo je pogrešan zaključak o tome da je taj ugovor sklopljen u pisanoj formi, potpisivanjem Zapisa posredničkog dnevnika, koji prileži na listu 16 spisa.

10. Odredbom čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina ("Narodne novine" br. 107/07., 144/12., 14/14., 32/19., dalje: ZPPN) propisano je:

(1) Ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje se posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen.

(2) Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa se u pisanome obliku i na određeno vrijeme.

(3) Ako ugovorne strane ne dogovore rok na koji sklapaju ugovor o posredovanju, smatra se da je ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklopljen na određeno razdoblje od 12 mjeseci i može se sporazumom stranaka više puta produžiti. (4) Ako nije drukčije propisano ovim Zakonom, na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju se odredbe općeg propisa obveznog prava.

(5) Ugovorom se odredbe ovoga Zakona ne mogu isključiti, odnosno ograničiti, osim ako je u vezi s pojedinom odredbom izričito dopušten drukčiji dogovor ugovornih strana, odnosno drukčiji dogovor u očitome interesu nalogodavca.

(6) U ugovoru sklopljenu između posrednika i nalogodavca moraju osobito biti navedeni podaci o posredniku, nalogodavcu, vrsti i bitnome sadržaju posla za koji posrednik posreduje, o posredničkoj naknadi te o mogućim dodatnim troškovima koji nastanu kad posrednik u dogovoru s naručiteljem obavlja za njega i druge usluge u vezi s poslom koji je predmet posredovanja.

(7) Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina može sadržavati i druge podatke u vezi s poslom za koji se posreduje (npr. rok i uvjete isplate posredničke naknade, podatke o osiguranju od odgovornosti, uvjete osiguranja isplate posredničke naknade i sl.).

11. Prema odredbi čl. 292. st. 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , dalje: ZOO) kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, dovoljno je da obje strane potpišu istu ispravu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani; a zahtjev pisanog oblika ispunjen je ako strane razmijene pisma ili se sporazume pomoću drugog sredstva koje omogućuje da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i identitet davatelja izjave.

12. Dakle ovaj sud drugog stupnja smatra osnovanim žalbeni navod tuženice da Zapis posredničkog dnevnika ne predstavlja pisani ugovor o posredovanju u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZPPN-a, no isti svakako predstavlja evidenciju o posredovanju u prometu nekretnina između ovdje stranaka u smislu odredbe čl. 26. istog Zakona.

13. Iz činjenica utvrđenih u postupku pred prvostupanjskim sudom proizlazi da je tužitelj oglasio prodaju predmetne nekretnine na adresi u [adresa] te je stupio u kontakt s tuženicom tako što se ona javila na oglašeni telefonski broj vezano za tu prodaju te nekretnine.

14. Ovaj sud, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a. st. 1. i 2. ZPP-a cijeneći iskaz svjedoka JA i zakonskog zastupnika tužitelja ŽA te sadržaj elektroničke pošte o pisanoj komunikaciji stranaka koja je uslijedila nakon razgledavanja predmetnog stana (list 27-42 spisa) zaključuje da je prilikom razgledavanja stana između stranaka usmeno ugovoreno posredovanje u kupoprodaji nekretnine i plaćanje provizije od 1% od ostvarene kupoprodajne cijene, koji postotak provizije je i naveden u Zapisu posredničkog dnevnika koji je tuženica potpisala, a koja visina provizije je sporazumom stanaka postignutom u daljnjoj komunikaciji snižena na 8.000,00 kn, o čemu je sa tužiteljem, u ime i za račun tuženice, pregovarao suprug tuženice te je tuženica po stavu ovog suda drugog stupnja, upravo na ime posredničke provizije tužitelju platila 4.000,00 kn/530,89 EUR.

15. Da su stranke usmeno ugovorile posredovanje i plaćanje provizije već prilikom potpisivanja Zapisa posredničkog dnevnika sasvim je jasno iz komunikacije putem elektroničke pošte koja je uslijedila nakon razgleda stana i sastavljanja tog Zapisa (list 27-30 spisa), iz koje je jasno za zaključiti da je tuženica znala da treba platiti proviziju od 1% kupoprodajne cijene i zanimalo ju je kakav još ugovor potpisuje sa agencijom obzirom na isplatu provizije (e-mail od 18. studenog 2018.), a da je dogovoren iznos provizije od 1% jasno proizlazi i iz e-maila koji je tuženici uputila JA dana 3. prosinca 2018. (list 30).

16. Tuženica gubi iz vida da prema odredbi čl. 294. ZOO-a ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik se smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

17. Kako je utvrđeno da je tuženica platila 50% ugovorene provizije, a tužitelj je ispunio svoje ugovorne obveze posrednika, jer je posredovao u sklapanju ugovora o kupoprodaji što nedvojbeno proizlazi iz sadržaja elektroničke pošte, posebice sadržaja dopisa od 3. prosinca 2018. (list 35 spisa) te je ugovor o kupoprodaji za koji je posredovao u konačnici i sklopljen između tuženice kao kupca i EA kao prodavatelja, po stavu ovog suda drugog stupnja predmetni usmeni ugovor o posredovanju je valjan pravni posao (čl. 294. ZOO-a u svezi sa odredbom čl. 15. st. 4. ZPPN-a), jer je tužitelj u cijelosti, a tuženica u pretežitom dijelu (50%) ispunili svoje ugovorne obveze.

18. To što je tužitelj imao i sa prodavateljem EA sklopljen ugovor o posredovanju ne čini predmetni ugovor nevaljanim, i tužitelj može od obje strane naplatiti proviziju ako je tako ugovoreno (čl. 847. ZOO-a).

19. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da nije preuzela nikakvu obvezu niti je primila nikakvu uslugu od tužitelja osim razgleda stana, jer je isto protivno sadržaju predmetnog spisa i tuženica u žalbi preocjenjuje izvedene dokaze i iznosi vlastitu, no pogrešnu ocjenu dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica uz posredovanje tužitelja pregledala stan i ušla u pregovore sa prodavateljem upravo uz posredovanje tužitelja, kao što je i pravilno utvrdio da u postupanju tužitelja ne nalazi prevarnog ponašanja.

20. Slijedom svega navedenog, žalba tuženice se ukazuje u cijelosti neosnovanom pa je primjenom čl. 368. st. 1. u svezi sa čl. 373. a. st. 1. i 2. ZPP-a žalbu tuženice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. i III. izreke te odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

21. Kako tuženica ne navodi konkretne povrede i propuste prvostupanjskog suda vezano za odluku o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (čl. 365. st. 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a te je zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, budući je njezina žalba u cijelosti neosnovana.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić