Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-28/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Senki Zuber Šanjek i Dragoslavu Zuberu, odvjetnicima iz Varaždina, Ulica braće Radić 7, protiv tuženice BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina, Zagrebačka 89, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-634/2023-14 od 29. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-634/2023-14 od 29. listopada 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenje troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tužiteljica CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnina čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor, [adresa] povr. 727 m2 i na čkbr. [katastarska čestica] [adresa] povr. 5313 m2 (pašnjak povr. 637 m2 i oranica povr. 4676 m2) obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženica BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti da se tužiteljicu temeljem presude, po njenoj pravomoćnosti, uknjiži kao vlasnicu tih nekretnina u 1/1 dijela u zemljišnim knjigama dok se pod II nalaže tužiteljici da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na tvrdnji kako tužiteljica dolazi upisana kao suvlasnica u 5/6 dijela predmetnih nekretnina, a tuženica je na istim nekretninama upisana kao suvlasnica u 1/6 dijela sve temeljem rješenja ovog suda br. Z-10993/2021 od 16. svibnja 2023., jer da je tijekom pojedinačnog ispravnog postupka tuženica izjavila da je naslijedila 1/6 dijela predmetnih nekretnina iza svoje majke UI (rođene CI) po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju ovog suda br. O.250/22 a tužiteljica je upućena na podnošenje tužbe za ispravak. Nekretnine da su još 1946. dodijeljene SI, OI (ŽI) – roditeljima i djeci HI, VI, ZI i RI (UI) – svima u jednakim dijelovima, dakle svakom po 1/6 dijela te nakon smrti ŽI (Jule) Hrnčić njezin dio (1/6) predmetnih nekretnina iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je naslijedio sin ČI rješenjem o nasljeđivanju ovog suda br. O.462/68-9 od 2. travnja 1969., a isto tako je ČI udio od 1/6 dijela u predmetnim nekretninama naslijedio i po pok. ocu SI rješenjem o nasljeđivanju ovog suda br. O.463/66 -22 od 20. studenog 1968. što zajedno s njegovim dijelom dobivenim u agrarnoj reformi znači da je ČI bio upisan kao suvlasnik u 3/6 dijela a kćeri SI i OI (ŽI) C, ZI i RI (UI) Hrnčić su ostale upisane kao suvlasnice – svaka u po 1/6 dijela.

6. Dalje tužitelj tvrdi kako su sve tri sestre nakon udaje odselile u [adresa], a u roditeljskoj kući je ostao samo sin ČI, koji je brinuo i o roditeljima. Svakoj od sestara su njihovi roditelji i brat ČI dali dogovorenu svotu novca da ih isplate pa je dogovoreno da VI, ZI i RI (Marija) Hrnčić neće tražiti nikakav udio u imovini, ali nisu bili sačinjeni nikakvi pismeni ugovori, no RI (Marija) Hrnčić je znala da je isplaćena iz predmetnih nekretnina, što je usmeno potvrdio i njezin pok. suprug PI, a i majka tužene nikada nije polagala pravo na predmetne nekretnine već iste neprekidno posjeduje tužiteljica zajedno sa prednicima, pa tvrdi kako je dosjelošću stekla vlasništvo a ostale sestre ČI su ostale upisane kao suvlasnice u po 1/6 dijela iako su one napustile predmetne nekretnine svakako prije više od pedeset godina, a uz to su primile i isplatu za njih, te je tužena uknjižena u ispravnom postupku.

7. Sud odbija zahtjev tvrdeći uglavnom kako posjed tužitelja i njenih prednika nije bio pošten, pa da ne može biti govora o dosjelosti.

8. Tužitelj u žalbi međutim ističe kako je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV), jer da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada te da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Poštenje se podrazumijeva a prema svim tužiteljičinim saznanjima prednica tužene UI je isplaćena iz nekretnina, te ju je njezin prednik ČI isplatio, što su potvrdili brojni svjedoci FI, ĆI, II i tužiteljica, a i prema rješenju R1-135/64 od 5. veljače 1966. proizlazi da je u postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice pokrenutom od predlagateljice VI, rođ. ĆI u postupku protiv protustranaka OI, ČI, ZI, rođ. ČI i RI riješeno da ČI dobiva, ovdje predmetne čkbr. [katastarska čestica], te čkbr. [katastarska čestica], dok AI dobiva čkbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer su se stranke sporazumjele da dio koji bi dobile ZI i EI (prednica tužene) bude upisan na ČI budući su svoje suvlasničke dijelove ranije prodale ČI, stoga su navedene čestice koje su u diobnoj osnovi upisane na ove protustranke u rješenju dane ČI.

9. Ostalo je po tužitelju pak nejasno zbog čega to rješenje nije provedeno u zemljišnim knjigama pri čemu tužena nikada nije pokrenula nikakav postupak da joj se predmetne nekretnine predaju u suposjed, a svjedoci tužene saznanja imaju samo iz razgovora s UI, koja jasno da tvrdi kako nije primila isplatu, da bi mogla tražiti još novca, iako je njezin suprug NI pred svjedocima ĆI i II, kao i ispred tužiteljice, rekao da je UI isplaćena, odnosno da ju je ČI isplatio što proizlazi i iz rješenja naslovnog suda br. R1-135/64 od 5. veljače 1966. Konačno, svi svjedoci iskazuju da je prednica tužene UI odlazila na predmetne čestice odnosno nekretnine u posjete bratu i roditeljima, odnosno kasnije na groblje za Sve svete ili sprovode, iz čega ne proizlazi da bi ona navedene nekretnine smatrala "svojima" tako da svjedokinje GI i DI tvrde da je UI na predmetne nekretnine dolazila u posjete svojim roditeljima, te nije obrađivala navedene nekretnine. Svjedokinje JI i TI također tvrde da je njihova baka UI na predmetne nekretnine dolazila u posjete svojim roditeljima, a da ih nije obrađivala, te nemaju saznanja o nikakvim sudskim sporovima.

10. Po žalitelju, čak je i tužena u svom iskazu rekla da njezina majka nikada nije polagala nikakva prava na kuću koja se nalazi na spornim nekretninama, nego samo na zemlju, te se njezina majka s bratom HI dogovorila da njemu pripadnu predmetne nekretnine, a da on treba isplatiti sestre ZI i UI.Da je UI bila isplaćena iz predmetnih nekretnina od strane ČI iskazivala je sestra UI - FI, ĆI i tužiteljica, a to je bilo poznato i ostalim sestrama UI i FI – AI i ZI, koje su to govorile tužiteljici. Tužena ne raspolaže nikakvom pravnom osnovom koja bi joj dala pravo vlasništva nad spornih 1/6 dijela predmetnih čestica, a zbog navedene pasivnosti i nezainteresiranosti vlasnika posjednik ima razloga osnovano vjerovati da posjed vrši kao vlasnik, vodeći računa i o kontinuitetu i trajanju posjeda, upisu posjeda u katastarskom operatu.

11. U pobijanoj odluci sud međutim pravilno utvrđuje da su predmetne čestice odlukama Okružne i Kotarske komisije dodijeljene ĐI, i ŽI te njihovoj djeci ČI, MI, KI i RI u jednakim dijelovima svakome po 1/6 dijela. Nesporno je da je ČI na temelju nasljedničkog sporazuma između nasljednika iza pok. ĐI naslijedio još 1/6 suvlasničkog dijela u predmetnim česticama, te iza pok. Julijane Hrnčić 1/6 u predmetnim česticama tako da je isti u vlasništvu imao i bio uknjižen u 3/6 dijela predmetnih nekretnina. ČI sukladno rješenju o nasljeđivanju od 5. travnja 2004. naslijedili su FI i LI pri čemu je LI naslijedio 3/6 dijela predmetnih čestica kao knjižno vlasništvo te 3/6 dijela predmetnih čestica kao izvanknjižno vlasništvo. Nesporno je prema rješenju o nasljeđivanju od 1. veljače 2021. iza pok. LI utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu između ostalog čine nekretnine – knjižno vlasništvo ovdje predmetne čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] u 3/6 dijela koje je u cijelosti naslijedila ovdje tužiteljica. Nesporno je tužiteljica 29. ožujka 2021. pokrenula zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak u pogledu čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo MI u 1/6 dijela, KI u 1/6 dijela, RI u 1/6 dijela i tužiteljice u 3/6 dijela na kojim nekretninama je ovdje tužiteljica, a tamo predlagateljica zahtijevala da se briše pravo suvlasništva zemljišnoknjižno upisanih suvlasnika, da se izvrši otpis navedenih nekretnina i izvrši prijenos u novi zemljišnoknjižni uložak uz uknjižbu prava vlasništva za korist ovdje tužiteljice CI. Nesporno je da je prednica tuženice UI umrla **.**.2021. te da je iza nje doneseno rješenje o nasljeđivanju od 14. veljače 2022. kojim je utvrđeno da njezinu ostavinsku imovinu između ostaloga čine i ovdje predmetne čkbr. [katastarska čestica] u 1/6 dijela, a njenom nasljednicom proglašena je ovdje tuženica BI. Nesporno je da je tužiteljica u posjedu predmetnih čestica više od 47 godina. Sporno je između stranaka da li je tužiteljica sa svojim prednicima stekla pravo vlasništva predmetnih čestica dosjelošću, odnosno da li je ista sa svojim prednicima bila u poštenom posjedu i u pogledu 1/6 suvlasničkog dijela ranije UI, a sada tuženice, preko 50 godina, da li je zbog takvog stjecanja prava vlasništva tužiteljice tuženica, odnosno njezina prednica UI izgubila pravo vlasništva na 1/6 dijela predmetnih čestica, te da li je prednica tuženice UI primila isplatu na ime svog suvlasničkog dijela od 1/6 dijela u predmetnim česticama.

12. Iz rješenja R1-135/64 od 5. veljače 1966. proizlazi da je u postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice pokrenutom od predlagateljice VI, rođ. CI u postupku protiv protustranaka OI, ČI, ZI, rođ. ČI i RI riješeno da ČI dobiva, ovdje predmetne čkbr. [katastarska čestica], te čkbr. [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok da AI dobiva čkbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da su se stranke sporazumjele da dio koji bi dobile ZI i EI (prednica tuženice) "bude upisan na ČI jer da su svoje suvlasničke dijelove ranije prodale ČI stoga su navedene čestice koje su u diobnoj osnovi upisane na ove protustranke u rješenju dane ČI." Ovo rješenje, po sudu, međutim nema potvrdu pravomoćnosti, iz istog se ne može zaključiti kada je postupak započet niti da li je pravomoćno okončan niti je isto ikada provedeno u zemljišnoj knjizi, a napose tko je u postupku sudjelovao kao stranka. Iz obrazloženja rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĐI proizlazi da su se nasljednici međusobno sporazumjeli da nasljednik ČI na ime nasljednog dijela nasljednicama ZI i UI isplati iznos od ND 1670 do 1. siječnja 1968., a ujedno je istim rješenjem ČI između ostalog pripala 1/6 dijela čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], pastorku ŠI pripala je 1/3 suvlasničkog dijela čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] te 1/3 nekretnine oranice [adresa] kao vanknjižno vlasništvo, te kćeri VI nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela. Iz rješenja kojim se preinačuje rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽI proizlazi da je prije toga rješenja doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je ostavinska imovina uručena nasljednicima svakome u 1/5 dijela a protiv kojeg rješenja da su žalbe izjavile ZI i UI u kojoj su navele da je između nasljednika sklopljen nasljednički sporazum iza pok. ĐI, a i u pogledu nasljeđivanja imovine u ostavinskom predmetu iza ŽI.

13. Konačno sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je doneseno rješenje kojim se preinačuje rješenje o nasljeđivanju od 3. veljače 1969. broj O -462/68 tako da je riješeno da ostavinsku imovinu iza ŽI čine između ostalog i 1/6 ovdje predmetnih čestica, a nasljednicima su proglašeni VI kojoj je pripala polovica nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ČI 1/6 ovdje predmetnih čestica kao i drugi suvlasnički dijelovi drugih nekretnina, te CŽ 1/2 dijela čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te oranica [adresa] kao vanknjižno vlasništvo.

14. Dakle, sud nije prihvatio navode tužiteljice o tome da između pokojne UI i ČI, a potom i LI nije postojao spor oko prava vlasništva nad predmetnim česticama, već je našao dokazanim da je između njih upravo postojao taj prijepor o čemu je tužiteljica morala imati saznanja jer je ista živjela sa LI na predmetnim česticama gdje je živio i ČI do svoje smrti te su međusobno bili u dobrim odnosima pa je sasvim neuvjerljivo da ne bi imala saznanja o njihovom prijeporu glede suvlasništva na predmetnim česticama. Tužiteljica je sama navela da su se ČI i UI prije dvadesetak godina posvađali nakon čega su UI i njen suprug na zahtjev HI sa zemljišta maknuli "građu" koju su do tada tamo skladištili. Osim toga, tužiteljica je navela da je UI uvijek nešto potraživala, a uz činjenicu da je ista cijelo vrijeme bila upisana kao suvlasnica u 1/6 dijela nekretnina, tužiteljica da je svakako imala razloga posumnjati da njoj i njenim prednicima ne pripada pravo na posjed.

15. Time pravilno utvrđuje sud prvog stupnja kako tužiteljica nije dokazala zakonitost svoga odnosno posjeda svojih prednika LI i ČI budući da ne raspolaže nikakvom pravnom osnovom koja bi joj dala pravo vlasništva nad spornih 1/6 dijela predmetnih čestica. U pogledu pak postupka R1-135/64 tužiteljica nije tijekom postupka niti predložila da se izvrši uvid u spis toga predmeta kako bi se eventualno utvrdilo da je navedeni postupak pravomoćno okončan, niti tko je u njemu sudjelovao. U rješenju o nasljeđivanju iza pok. ĐI navedeno je dalje da ČI na ime nasljednog dijela UI (i sestre ZI), a potom i u rješenju kojim se preinačava rješenje o nasljeđivanju pok.ŽI, isplati iznos od ND 1670 do 1. siječnja 1968., a nasljednik ŠI da nasljednicama UI i ZI isplati protuvrijednost za dio nekretnine u površini od 615 čhv koji dobiva u ime svog nasljednog dijela od tih nasljednika time da će se naknadno sporazumjeti o cijeni te površine zemlje. Pri tome nema dokaza da bi tužena primila nikakvu isplatu na ime svog nasljednog dijela. U ovom postupku tužiteljica tvrdi da je dosjelošću stekla i suvlasnički dio prednice tuženice - 1/6 dijela nekretnina koje je UI stekla osobno putem agrarne reforme ali nije dokazano da bi ista bilo kakvu isplatu na bilo koji način primila i to niti na ime nasljednog dijela kojeg se odrekla naplatno u korist ČI iza pokojnih roditelja SI i ŽI, niti na ime svog suvlasničkog dijela stečenog odlukom komisije za agrarnu reformu, pa sud pravilno utvrđuje nedokazanim tužbeni zahtjev tužiteljice jer iz dokaznog postupka ne proizlazi savjesnost posjeda tužiteljice, pa time nisu ispunjene propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu nekretnine tuženice i njene prednice .

16. Pored svih opisanih razloga, i ovaj sud prihvaća razloge koje u svojoj žalbi iznosi žalitelj a napose u pogledu činjenice da tužena nije dokazala da bi ikada tražila bilo kakvu isplatu (ona ili njeni prednici, od tužiteljice ili prednika tužiteljice) a napose to da bi tražila predaju u suposjed ili ostvarivala bilo kakve vlasničke čini na predmetu prijepora. Ovo napose stoga što je sud taj koji rukovodi izvođenjem dokaza, te postavlja pitanja svjedocima i strankama, te sud ove okolnosti u pogledu pasivnosti tužene nije uopće utvrđivao, kao posebno niti okolnosti na koji je način okončan izvanparnični postupak diobe ako je ishod bio drugačiji od onog što je tvrdila i dokazivala tužiteljica.

17. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi, odbiti podnesenu žalbu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić