Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2152/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jadranke Travaš članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Adikko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-226/2025-16 od 11. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužiteljice i žalba tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-226/2025-16 od 11. ožujka 2026.

II. Odbijaju se zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženika za naknadu parničn ih troškova nastalih u povodu podnesenih pravnih lijekova.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenog dana 14. rujna 2005. između prednika tuženika ... kao Banke i tužitelja BJ kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za prijevremenu otplatu kredita, dakle točka 8. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ii djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke.";

- u točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 553,10 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate,

- u točki III. izreke zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u preostalom dijelu je odbijen.

2. Protiv dijela prvostupanjske presude u točki III. izreke žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali i iz svih drugih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu i dosuditi tužiteljici daljnji trošak u iznosu od 250,00 eura, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 50,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost.

3. Protiv dijela prvostupanjske presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura uvećano za pristojbu na žalbu.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenog 14. rujna 2005. i to u dijelu ugovornih odredbi o načinu i uvjetima prijevremene otplate kredita.

5. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i prednik tuženika 14. rujna 2005. sklopili ugovor o kreditu, da je tuženik naplatio tužiteljici naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 9.607,50 kuna.

6. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da ugovornom odredbom o mogućnosti i uvjetima prijevremene otplate kredita nije specificirano na što se odnosi trošak naknade za prijevremenu otplatu i na temelju kojih parametar se određuje visina te naknade, time da se prijevremena otplata kredita može izvršiti samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor,

- da se radi o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika,

- da tužiteljici nije objašnjen smisao ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati kredita koja je uvjetovana plaćanjem naknade.

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbe čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 - dalje: ZOO), čl. 269. ZOO, čl. 270. ZOO te odredbe čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, 45/97, 79/07 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, čl. 81. st. 1. - 4. ZZP, čl. 82. ZZP i čl.87. st. 1. ZZP, zaključio da su predmetne ugovorne odredbe nepoštene i nejasne, a što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i što u svojoj ukupnosti čini ništetnim te ugovorne odredbe .

7.1. U točkama II. i III. izreke sud je odlučio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP o troškovima postupka.

8. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Žalba tužiteljice je neosnovana.

10. Žalba tuženika je neosnovana.

11. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

12. U odnosu na žalbene navode tužiteljice kojom osporava odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je zahtjev za naknadu troška u iznosu od 250,00 eura odbijen, a koji trošak se odnosi na sastav podneska od 25. rujna 2025. (točka III. izreke prvostupanjske presude), kojim navodima tužiteljica smatra da se radi o obrazloženom podnesku, valja navesti da se i po ocjeni ovog suda radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP, jer je tužiteljica u tom podnesku ponovila sve navode koje je istaknula u tužbi, zbog čega je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u tom dijelu odbio.

13. Tuženik u žalbi neosnovano ističe žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

14. Prvostupanjski sud je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11. ZZP i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. kao i čl. 214. st. 1. i 2., čl. 215. st. 1., čl. 225. i čl. 300. st. 2. ZOO, kada je utvrdio da su ništetne odredbe ugovora o kreditu od 14. rujna 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, na temelju pravilnog zaključka da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača .

15. Navedene odredbe čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ZZP i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. ZOO bile su važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i kao takve su obvezivale tuženika. Kao što je prvostupanjski sud naveo, prema čl. 81. st. 2 ZZP se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj.

16. Povodom žalbenog osporavanja zakonitosti i pravilnosti odluke suda prvog stupnja kojima je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o naknadi za prijevremenu otplatu kredita valja reći da je zaključak o značajnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, utemeljen na činjenicama da je tuženik, kada je unaprijed sastavljao odredbe toč. 8. predmetnog ugovora, unio sebi prikladne odredbe po kojima je tužitelju kao korisniku kredita dozvoljeno prijevremeno otplatiti kredit samo uz uvjete koje odredi tuženik.

17. Nema uvjeta za primjenu čl. 84. ZZP o nedopuštenosti ocjene pojedinih ugovornih odredaba jer iz sadržaja spornih odredbi te iz činjenica da je naknada za prijevremenu otplatu uopće nije određena, za razliku od navoda tuženika, ne proizlazi da se radi o jasnim i razumljivim odredbama ugovora. Presudom suda EU br. C- 26/13 od 30. travnja 2014. je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti ugovorenog mehanizma tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Tuženik, koji je nesporno unaprijed sastavio predmetne ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati kredita o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, naknadu za prijevremenu otplatu kredita uopće nije odredio ni učinio odredivom, što rezultira time da, kako je navedeno, iste nisu ni jasne niti lako razumljive a nisu ni posebno uočljive kada se čita tekst sa ostalim odredbama ugovora. U okolnostima u kojima vezano za odredbe toč. 8. ugovora nisu iskazani razlozi plaćanja i stvarni troškovi koje je tuženik pri odobravanju i prijevremenoj otplati kredita niti se o tome sa tužiteljem pregovaralo (čl. 81. st. 2. i 4. ZZP), tužitelju je potpuno nejasno što i zašto on zapravo u okviru tih naknada kao potrošač plaća banci.

18. Pravilnost zaključka o ništetnosti odredbe vezane za uvjetovanost prijevremene otplate kredita iz toč. 8. predmetnog ugovora nije dovedena u dvojbu žalbenim navodima. Odredbama čl. 1024. st. 2. i 3. ZOO propisano je da tužitelj kao korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje s tim da je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku a dužan je naknaditi štetu ako ju je tuženik odnosno njegov prednik kao kredita pretrpio. Odredbom čl. 1024. st. 4. ZOO propisano je kako u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti. Ujedno je općom odredbom o prijevremenom ispunjenju novčanih obveza iz čl.25. st. 1. i 3. ZOO propisano kako dužnik novčane obveze može tu obvezu ispuniti prije roka, u kojem slučaju ima pravo od iznosa duga odbiti iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze samo ako je na to ovlašten ugovorom ili to proizlazi iz običaja. Odredba čl. 1024. st. 3. ZOO predviđa, dakle, dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračunaju kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

19. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je mogućnost prijevremene otplate kredita usluga koju pruža klijentima a tako i tužitelju, i za koju uslugu je obračunao naknadu koja predstavlja cijenu te usluge. Međutim, tuženik, osim općenitog pozivanja, ne navodi u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita niti na što se odnosi visina tih troškova. Tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita dakle na naknadu objektivno nastalih troškova, ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate. Pri tom je bez utjecaja pozivanje tuženika na načelo dispozitivnosti i s tim u vezi činjenicu da je takva naknada slobodno ugovorena među strankama budući da se takva ugovorna odredba, ako je ništava, ne može ugovarati.

20. Pored toga što tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to opravdane i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, opravdano je za zaključiti da naplata naknade za prijevremenu otplatu kredita predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata ili izmakle dobiti. Kako je takva odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi čl. 1024. st. 4. ZOO i nepoštena, radi se o ništavoj odredbi. Budući da spornom odredbom nije povrijeđen samo interes jedne ugovorne strane odnosno tužitelja kao potrošača već i javni interes zbog povrede kogentne pravne norme iz čl. 1024. st. 4. ZOO, ne radi se o zabrani manjeg značaja.

21. U žalbi tuženik ustraje na prigovoru nedostatka pravnog interesa tužiteljice u ovoj parnici, pa na takve žalbene navode valja odgovoriti da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u ovom postupku odlučuje o deklaratornom zahtjevu o čijem rješenju ovisi odluka o kondemnatornom dijelu zahtjeva za isplatu, a obzirom na nespornu činjenicu da je tužiteljica platila tuženiku naknadu za prijevremenu otplatu kredita na temelju ugovorne odredbe čija je nevaljanost utvrđena u ovom postupku , pa žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju pravnog interesa tužiteljice.

22. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tuženik u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

23. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen i su zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastave njihovih žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić