Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1946/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jadranke Travaš članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nensi Šarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5752/2023-27 od 20. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljica ŽČ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5752/2023-27 od 20. veljače 2026. u točki IV. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5752/2023-27 od 20. veljače 2026. u točkama I. i II. izreke te u dijelu točke III. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.820,00 eura sa zateznom kamatom od 20. veljače 2026. do isplate.

III. Djelomično se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5752/2023-27 od 20. veljače 2026. u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 180,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 20. veljače 2026. do isplate na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u tom iznosu odbija.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- u točki I. izreke utvrđene su nitšetnim i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 3. i čl. 4. Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 26. lipnja 2007. između tužiteljice ŽČ iz [adresa] (sada na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, založnog dužnika i zalogodavatelja i Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, solemniziranog 27. lipnja 2007. kod javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-13634/2007, u dijelu u kojem je određeno da se otplata mjesečnih anuiteta i glavnice kredita tuženiku veže za valutu švicarskog franka (CHF) i to:

dio odredbe sadržane u čl. 3. (tekst odredbe u zadnjoj rečenici čl. 3.) Ugovora o kreditu koji glasi:

- „ ... i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe - Adria-Bank d.d. na dan plaćanja… „

i dio odredbe sadržane u čl. 4. (tekst odredbe u trećoj rečenici čl. 4.) koji glasi:

„… i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe -Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“;

- u točki II. izreka naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.290,05 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate,

- u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura sa zateznom kamatom od 20. veljače 2026. do isplate,

- u točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 sve daljnje obračune za plaćanje mjesečnih anuiteta i glavnice po Ugovoru o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana donošenja ove presude vršiti tužiteljici sukladno ovom presudom utvrđenoj ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF.

Nalaže se tuženiku sve daljnje obračune anuiteta za neotplaćeni dio kredita tužiteljice obračunavati i iskazivati u valuti EUR.".

2. Protiv dijela ove presude u točki IV. izreke žalbu je podnijela tužiteljica iz svih zakonom dopuštenih razloga, naročito radi pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odnosno istu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Protiv dijela prvostupanjske presude u točkama I., II. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici na naknadi tuženiku parnični trošak, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura uvećano za porez za dodanu vrijednost u iznosu od 62,50 eura.

3.1. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu koji su tužiteljica i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank sklopili 26. lipnja 2007. kao i zahtjev za isplatu iznosa od 5.290,05 eura na ime razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa, sve s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

5. Između stranaka nije sporno:

- da su 26. lipnja 2007. zaključile Ugovor o [broj kredita]., kojim je ugovoren iznos kredita od 124.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je namjena kredita rekonstrukcija, dogradnja i nadogradnja kuće s otplatom u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju u CHF na dan dospjelosti prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita,

- da je rok otplate kredita određen na 25 godina,

- da tužiteljica još otplaćuje predmetni kredit.

6. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je predmetni kredit utrošen sukladno namjeni za dogradnju kuće,

- da je tužiteljica po struci informatičar te je u vrijeme podizanja kredita bila zaposlenica tuženika u informatičkom sektoru,

- da je ugovor vidjela tek kod javnog bilježnika.

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila u svojstvu potrošača, te da tuženik nije objasnio tužiteljici što znači ugovaranje valute CHF kao ni rizike koje ona preuzima na sebe, pa je pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u odluci Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6621/2017 od 14. lipnja 2018., ocijenio da se o ugovornim odredbama kojima je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora informirao tužitelja o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, slijedom čega su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, te je pozivom na odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i čl. 1111. ZOO te čl. 1115. ZOO kao i odredbe čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) te čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), prihvatio tužbeni zahtjev (točka I. i II. izreke).

7.1. U točki III. izreke sud je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP odlučio o troškovima postupka.

7.2. U točki IV. izreke sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da tuženik sve daljnje obračune za plaćanje mjesečnih anutieta i glavnice po predmetnom ugovoru vrši sukladno utvrđenoj ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF te da sve daljnje obračune anuiteta za neotplaćeni dio kredita obračunava i iskazuje u valuti EUR, ocjenjujući da tužiteljica takvim zahtjevom od tuženika traži izmjenu ugovornih odredbi vezano uz valutu ugovora o kreditu, što ovisi o dispozic iji stranaka, u kojem slučaju tužiteljica ima mogućnost to tražiti od tuženika i što je već i mogla učiniti stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15), a što nije učinila.

8. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Žalba tužiteljice je neosnovana.

10. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na pobijani dio odluke o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru razloga navedenih u žalbi, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

12. Tužiteljica u žalbi ustraje na tvrdnji da ima pravo zahtijevati od tuženika da sve daljnje obračune po kreditu (od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne otplate kredita) vrši bez primjene valutne klauzule CHF, a obzirom na utvrđenu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, smatrajući da tužbenim zahtjevom kao u točki IV. izreke pobijane presude traži izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti definiranu odredbama čl. 369. do 372. ZOO.

12.1. Polazeći od propisanih zakonskih pretpostavki za izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti (čl. 369. st. 1. ZOO), zahtjev za izmjenu ugovora može se zahtijevati samo isticanjem konstitutivnog zahtjeva, tj. takvog zahtjeva kojim se traži da sudska presuda proizvede nove pravne odnose među strankama, odnosno da preinači ili ukine postojeće pravne odnose, pri čemu sud prilikom odlučivanja o izmjeni ugovora mora razmotriti sve okolnosti propisane čl. 371. ZOO.

12.2. U konkretnom slučaju promijenjene okolnosti se odnose na utvrđenu djelomičnu ništetnost ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovornu odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja kao korisnika kredita zbog čega je tuženik kao posljedice takve djelomične ništetnosti dužan vratiti potrošaču razliku između iznosa anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na iznos anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita.

12.3. Tužiteljica je u vezi izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti istaknula kondemnatorni zahtjev na ostvarenje činidbe tj. da se naloži tuženiku da vrši obračun mjesečnih anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita te zahtjev da se budući anuiteti obračunavaju i iskazuju u valuti EUR, a ne tužbeni zahtjev u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZOO, tj. da presuda proizvede nove pravne odnose među strankama, odnosno da se presudom ti odnosi izmjene ili ukinu postojeći pravni odnosi zbog utvrđene djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, pa je po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud, ali iz ovako navedenih razloga, tužbeni zahtjev tužiteljice u ovom dijelu odbio.

13. Kako ostalim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu u točki IV. izreke, valjalo je na temelju čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tužiteljice odbiti i prvostupanjsku presudu u tom dijelu potvrditi.

14. Tuženik u žalbi neosnovano ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

15. U odnosu na sadržaj žalbe tuženika, valja reći da je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavno da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena kao neosnovana revizija 1. -8. tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž -6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik, kao i dodatni rizik specifičan za CHF, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.

16.1. Naime, odredba čl. 502.c ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.). Stoga je sud u kojem pojedini potrošač ostvaruje svoja prava, temeljem odredbe čl. 502.c ZPP, vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obvezan primijeniti već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, i kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.

16.2. Dakle, u navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

17. Kako je predmetnim dijelom spornog Ugovora o kreditu valutna klauzula, sadržajno, izražena na identičan način kao i u naprijed navedenim odlukama u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su predmetne ugovorne odredbe u tom dijelu suprotne načelu savjesnosti i poštenja kojeg su se dužni pridržavati svi sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa i da su kao takve protivne odredbama ZZP koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, kao i odredbama ZOO, slijedom čega su u takvim okolnostima te odredbe Ugovora o kreditu, protivno žalbenim navodima tuženika, u tom dijelu – ništetne.

18. Tuženik ustraje u žalbi u osporavanju tužiteljičinog statusa potrošača ukazujući da se tužiteljica prema čl. 4. ugovora o kreditu obvezala svaki mjesec uplaćivati iznos od 57,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize HNB-a, a koja sredstva će se koristiti za kupovinu udjela u otvorenom investicijskom fondu HI- balanced fond i to tijekom cijelo razdoblja otplate kredita.

18.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je potrošač, prema zakonskoj definiciji, osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tuženik niti ne tvrdi da bi tužiteljica predmetni ugovor zaključila u okviru svoje poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a sama okolnost da je ugovoreno plaćanje određenih iznosa banci radi korištenja tih sredstava za kupovinu udjela u investicijskom fondu, ne mijenja status osobe kao potrošača kada je u konkretnom slučaju utvrđeno da je predmetni ugovor sklopljen izvan profesionalne djelatnosti i za osobne potrebe tužiteljice u svrhu rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje kuće u kojoj tužiteljica živi.

19. Tuženik u odnosu na prigovor zastare ispušta iz vida da prema Objedinjenom pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. koje prihvaća i ovaj sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

19.1. Stoga, imajući u vidu navedeno time da je ništetnost ugovorne odredbe u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu utvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. lipnja 2023., to je sud prvog stupnja pravilno odbio prigovor zastare jer je tužba podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO.

20. U odnosu na prigovor tuženika vezano uz visinu potraživanja s osnove razlike nastale zbog ugovorene valutne klauzule, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu tog zahtjeva na temelju provedenog financijskog vještačenja po vještaku Darku Prpiću, a koja se sastoji od utvrđene ukupne razlike u uplatama anuiteta kredita s obzirom na nedvojbeno povećanje tečaja CHF u odnosu na kunu, pa pretplata ukupne razlike između ugovorenih i plaćenih anuiteta koja se odnosi na tečajnu razliku i iznosi 5.290,05 eura, koliko tužiteljica i potražuje konačno postavljenim tuženim zahtjevom.

20.1. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge radi kojih je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Iz spisa proizlazi da se sudski vještak očitovao pisano i usmeno na prigovore tuženika na način da je nalaz i mišljenje dao sukladno zadatku suda na temelju vjerodostojne dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju, pri čemu je vještak u ovom postupku iskazao razlike samo po osnovi tečajne razlike, zbog čega su žalbeni navodi u ovom dijelu neosnovani.

21. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

21.1. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, to je tuženik nepošteni te u smislu odredbi čl. 1111. ZOO i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pa do isplate.

21.2. Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

22. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava odluku o troškovima postupka u dijelu koji se odnosi na dosuđeni trošak za pristup na ročište za objavu presude, valja navesti da iz spisa proizlazi da na ročište za objavu presude nije pristupio punomoćnik tužiteljice, zbog čega je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio trošak za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 180,00 eura.

22.1. U ostalom dijelu odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP.

23. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke te u dijelu točke III. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.820,00 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 180,00 eura i u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbiti.

24. Zahtjev tužiteljice za naknadu zatraženog troška za sastav žalbe odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

25. S obzirom na to da je tuženik sa žalbom djelomično uspio i to samo u dijelu odluke o troškovima postupka, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić