Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4187/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o., iz Osijeka, protiv tuženika DO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenoj zastupnici Ani Posavčić, odvjetnici iz Kutine, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pl- 31/2022-26 od 31. listopada 2025., dana 2. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pl-31/2022-26 od 31. listopada 2025. u pobijanoj točki I. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

“I. Održava se na snazi platni nalog ovog suda poslovni broj : Pl -31/2022. od 28. ožujka 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku DO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204 isplati iznos od 1.073,51 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 83,94 eura od 16.01.2019.,

- na iznos od 77,61 eura od 16.02.2019.,

- na iznos od 65,30 eura od 16.03.2019.,

- na iznos od 70,08 eura od 17.04.2019.,

- na iznos od 42,15 eura od 16.05.2019.,

- na iznos od 13,27 eur od 18.06.2019.,

- na iznos od 13,27 eura od 17.07.2019.,

- na iznos od 707,89 eura od 15.08.2019., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog ovog poslovni broj: Pl-31/2022. od 28. ožujka 2023. u dijelu kojim je naloženu tuženiku DO da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 149,31 eura uvećanim za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku DO naknaditi tužitelju A1 Hrvatska d.o.o. troškove postupka u iznosu od 737,52 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana.”

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), kojom presudu sadržajno pobija u točki I. i III. izreke, uz prijedlog da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev a tuženiku dosude troškovi postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. U obrazloženju pobijane odluke navodi se, da je Javni bilježnik Tina Puškaš iz Novske dostavila sudu na daljnje postupanje sukladno odredbi članka 281. stavak 6. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.; dalje: OZ) spis poslovni broj: Ovrv-3068/2022 obzirom da je utvrdila da ovršenik nema prijavljeno prebivalište niti boravište u [adresa]. Spis je formiran povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1 (dalje tužitelj) protiv ovršenika DO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje tuženik).

5. Sud je primjenom odredbe članka 446. ZPP izdao platni nalog jer je utvrdio da se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu koje se dokazuje vjerodostojnom ispravom te da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga jer tuženik nema prebivalište niti boravište u [adresa].

6. Povodom prigovora tuženika platni nalog je stavljen izvan snage te je proveden postupak na temelju čl. 451. st 2. ZPP.

7. S obzirom na to, da je tuženik prigovorio da se ne može ispitati na čemu tužitelj temelji svoju tražbinu, tužitelj je istaknuo da osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 19. 10. 2018., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona], Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 20. 11. 2018., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona] te Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 20. 11. 2018. Tužitelj pojašnjava da obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca znači da tuženik/pretplatnik ne može raskinuti predmetne ugovore prije isteka vremenskog razdoblja od 24 mjeseca godine bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penala). Tužitelj navodi kako je tuženiku zaračunata naknada za privremeni raskid ugovora, pored dugovanja temeljem računa koje je priložio u spisu ističući da mu je prije pokretanja ovršnog postupka poslao informativni obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora koji je dostavio u spis. Slijedom navedenog tužitelj ističe kako je isti postupio sukladno zakonu te kako iste odredbe nisu ništetne kako to tvrdi tuženik.

8. Uvidom u prijepise priloženih računa, izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga i karticu kupca utvrđeno je da tužitelj potražuje od tuženika po osnovi korištenih usluga i mjesečnih naknada tijekom trajanja pretplatničkog odnosa, obračunatih sukladno cjeniku usluga tužitelja, ukupno iznos od 1.073,51 eura i to po [broj] s dospijećem 15. siječnja 2019. iznos od 83,94 eura/632,45 kn, po [broj] s dospijećem 15. veljače 2019. iznos od 77,61 eura/584,72 kn, po [broj] s dospijećem 15. ožujka 2019. iznos od 65,30 eura/492,00 kn, po [broj] s dospijećem od 16. travnja 2019. iznos od 70,08 eura/528,00 kn, po [broj] s dospijećem od 15. svibnja 2019. iznos od 42,15 eura/317,59 kn, po [broj] s dospijećem od 17. lipnja 2019. iznos od 13,27 eura/100,00 kn, po [broj] s dospijećem od 16. srpnja 2019. iznos od 13,27 eura/100,00 kn, po obavijesti broj 261580698-201907 s dospijećem od 14. kolovoza 2019. iznos od 495,55 eura/3.733,75 kn i po [broj] s dospijećem od 14. kolovoza 2019. iznos od 212,36 eura/1.600,00 kn.

9. Iz obavijesti broj 261580698-201907 s dospijećem od 14. kolovoza 2019. proizlazi da tužitelj, pored preostalog iznosa otplate uređaja na rate u iznosu od 1.600,00 kn, potražuje i naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 3.733,57 kn s obzirom da je pretplatnički ugovor raskinut krivnjom tuženika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora zbog nepodmirenja duga, a što proizlazi iz Obavijesti o raskidu pretplatničkog odnosa od 10. lipnja 2019.

9.1. Navedenu naknadu tužitelj je obračunao sukladno odredbi članka 14.1. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (dalje: Opći uvjeti) kojom je propisano da ako je ugovor raskinuo tužitelj krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka obveznog trajanja ugovora, krajnji korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika.

9.2. Iz obračuna naknade za prijevremeni raskid ugovora vidljivo je da je predmetna naknada obračunata u visini iznosa preostalih mjesečnih naknada u iznosu od 352,35 eura/2.654,00 kn, čemu je dodana ugovorna obveza po pretplatničkom odnosu u iznosu od 495,53 eura/3.733,57 kuna te preostale rate za otplatu uređaja u iznosu od 225,63 eura/1.700,00 kuna, pa tako ukupan dug u slučaju otkazivanja ugovora iznosi 1.073,51 eura/8.088,33 kuna.

10. Budući da tuženik nije dokazao da je podmirio potraživanje tužitelja u utvrđenom iznosu i dospijeću, prvostupanjski ga je sud obvezao na isplatu glavnice u iznosu od 1.073,51 eura (iznos u eurima izračunat je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, "Narodne novine", broj 57/2022.) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana nakon dospijeća pojedinog računa do isplate temeljem odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) te u tom dijelu održati platni nalog na snazi.

11. U konkretnom slučaju, a budući da je ugovorni odnos nastao 30. rujna 2016. godine, primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022- dalje: ZZP) i Zakon o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017 – dalje: ZEK), koji su bili na snazi u vrijeme zasnivanja pravnog odnosa između stranaka. Opći uvjeti tužitelja čine sastavni dio sklopljenog pretplatničkog ugovora što je u skladu s odredbama čl. 41. i čl. 42. ZEK.

12. I u žalbenoj fazi postupka sporna je nepoštenost odredbe čl. 14.1. Općih uvjeta, te o kakvim se uopće obvezama tuženika radi.

13. U konkretnom slučaju radi se o potrošačkom ugovoru pa su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe čl. 49. st. 1. ZZP i čl. 55. st. 1. ZZP kao lex specialis.

14. Prvostupanjski sud nije ocijenio odredbu čl. 14.1. Općih uvjeta u smislu navedenog zakona, prema kojem su nepoštene odredbe unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca o kojoj se nije pregovaralo budući ju je unaprijed sastavio tužitelj, a tijekom postupka tužitelj nije dokazao suprotno (čl. 49. st. 2. i 4. ZZP). Nadalje, nije ocijenjeno da li je sporna odredba nepoštena i iz razloga što suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. ZZP), a što je ostvareno ako je tužitelj unaprijed sastavljenom odredbom o kojoj se nije pregovaralo opteretio tuženika obvezom naknade za prijevremeni raskid, što bi bilo suprotno čl. 368. st. 1. ZOO prema kojoj se raskidom ugovora obje strane oslobađaju svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 345. st. 3. ZOO dopušteno je ugovaranje naknade štete zbog neispunjenja ugovorne obveze te ugovaranje najvišeg iznosa naknade štete, ako tako određeni iznos nije u očitom nerazmjeru sa štetom. Upravo naknada za prijevremeni raskid ugovora, predstavljala bi unaprijed ugovoreni iznos naknade štete, međutim kako se iznos visine štete ne podrazumijeva, već predstavlja odlučnu činjenicu u sporu, na tužitelju je bio teret dokazivanja da je zbog neispunjenja obveze pretrpio štetu, kao i iznos pretrpljene štete, nakon čega bi eventualno ostvarivao pravo na njezinu naknadu. Naknada za prijevremeni raskid ugovora odnosi se na popuste i pogodnosti koje je tuženik ostvario na usluge tužitelja. Naime, tužitelj je zahtjev postavio na isplatu ugovorene naknade za prijevremeni raskid ugovora, s tim da tijekom postupka nije objasnio pod kakvim je to povoljnijim uvjetima tuženik dobio usluge tužitelja zbog sklapanja ugovora na 24 mjeseca u odnosu na korisnike koji nisu potpisali ugovor na isto razdoblje, odnosno nije dokazao kakav popust i u kolikom iznosu je tuženik ostvario sklapanjem navedenog ugovora. Tužitelj se isključivo pozvao na svoje opće uvjete. Pritom se neosnovano tužitelj poziva na odredbu čl. 41. st. 5. ZEK-a, budući da je odredbom čl. 49. st. 5. ZZP/15 propisano da se odredbe te glave ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku. Međutim, odredba čl. 41. st. 5. ZEK-a nije zakonska odredba prisilne naravi, budući da je istom propisana mogućnost, a ne obveza ugovaranja takve naknade, slijedom čega se na odredbu čl. 14. Općih uvjeta primjenjuju odredbe ZZP-a o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

16. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da tužitelj, osim preostalog iznosa otplate uređaja na rate u iznosu od 225,63 eur, te iznosa mjesečnih naknada, pri čemu se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da je predmet spora zahtjev za isplatu iznosa od 1.073,51 eur s osnove neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge od prosinca 2018. do srpnja 2019, i naknade za prijevremeni raskid ugovora, da bi nadalje sud obrazložio da iz obavijesti tužitelja broj 261580698-201907 s dospijećem od 14. kolovoza 2019. proizlazi da tužitelj, pored preostalog iznosa otplate uređaja na rate u iznosu od 1.600,00 kn (da bi isto u nastavku obrazloženja bilo preračunato kao 225,63 eura /1.700,00 kuna) , potražuje i naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 3.733,57 kn s obzirom da je pretplatnički ugovor raskinut krivnjom tuženika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora zbog nepodmirenja duga, te preostale mjesečne naknade u iznosu od 352,35 eur, bez navođenja što je temelj za naplatu tih naknada (odnosno jesu li to neplaćeni dospjeli računi za izvršene usluge ili sadrže i druge obveze – a kako bi proizlazilo iz samih računa u spisu predmeta).

17. Osnovano zato tuženik prigovara, da je presuda opterećena bitnom povredom ZPP iz čl. 354. st. . t. 11., jer se iz razloga presude ne može utvrditi koji se dio potraživanja tužitelja odnosi na koju osnovu.

18. Po mišljenju ovog suda tužitelj bi imao pravo naplatiti preostali iznos za otplatu uređaja na rate (za koji nije jasno iznosi li 1.600,00 kn ili 1.700,0 kn jer se u obrazloženju navode dva iznosa) te dužne iznose za pružene telekomunikacijske usluge, ali se iz obrazloženja ne može zaključiti jesu li iznosi „mjesečnih naknada“ zatraženi upravo s te osnove ili se radi (i) o unaprijed utvrđenim naknadama iz ugovora.

19. Radi navedenoga je, na temelju čl. 369. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci. U ponovljenom postupku sud će utvrditi na što se točno odnosi tražbina tužitelja, navedena u dokumentaciji na koju se tužitelj pozvao, ocijenit će zakonitost traženih naknada u smislu citiranih odredaba ZZP, te će o predmetu spora donijeti zakonitu odluku, a za isto dati i razumljive i neproturječne razloge.

20. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

21. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović