Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1490/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc.Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja RM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Dubravku Arapović, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku FM iz Odvjetničkog društva Glamuzina& Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-529/2023 od 23. prosinca 2025., dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-529/2023 od 23. prosinca 2025. u dijelu pod točkom I, III i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb platiti tužitelju RM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 9.711,53 EUR sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 01. listopada 2015. godine pa do isplate, po stopi do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stana kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. godine u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 654,48 eura, te zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 27,13 EUR od 31.siječnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 48,75 EUR od 27.ožujka 2009.godine do isplate,

-na iznos od 42,41 EUR od 31.ožujka 2009.godine do isplate,

-na iznos od 43,71 EUR od 25.svibnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 52,00 EUR od 31.svibnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 32,41 EUR od 30.lipnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 28,59 EUR od 27.srpnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 0,01 EUR od 31.srpnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 28,84 EUR od 19.kolovoza 2009.godine do isplate,

-na iznos od 32,58 EUR od 22.rujna 2009.godine do isplate,

-na iznos od 32,20 EUR od 30.rujna 2009.godine do isplate,

-na iznos od 0,05 EUR od 27.listopada 2009.godine do isplate,

-na iznos od 28,48 EUR od 31.listopada 2009.godine do isplate,

-na iznos od 35,56 EUR od 30.studenog 2009.godine do isplate,

-na iznos od 0,01 EUR od 31.prosinca 2009.godine do isplate,

-na iznos od 41,23 EUR od 28.siječnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 48,73 EUR od 4.ožujka 2010.godine do isplate,

-na iznos od 48,05 EUR od 27.ožujka 2010.godine do isplate,

-na iznos od 58,19 EUR od 31.ožujka 2010.godine do isplate,

-na iznos od 56,59 EUR od 24.svibnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 75,81 EUR od 30.lipnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 80,08 EUR od 17.srpnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 88,26EUR od 14.kolovoza 2010.godine do isplate,

-na iznos od 103,11 EUR od 17.rujna 2010.godine do isplate,

-na iznos od 95,98 EUR od 13.listopada 2010.godine do isplate,

-na iznos od 84,52 EUR od 15.studenog 2010.godine do isplate,

-na iznos od 108,70 EUR od 16.prosinca 2010.godine do isplate,

-na iznos od 139,46 EUR od 21.siječnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 117,68 EUR od 21.veljače 2011.godine do isplate,

-na iznos od 125,32 EUR od 22.ožujka 2011.godine do isplate,

-na iznos od 115,60 EUR od 22.travnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 117,35 EUR od 25.svibnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 158,58 EUR od 20.lipnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 154,53 EUR od 23.srpnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 8,06 EUR od 25.srpnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 197,05EUR od 17.kolovoza 2011.godine do isplate,

-na iznos od 179,35 EUR od 13.rujna 2011.godine do isplate,

-na iznos od 159,98 EUR od 18.listopada 2011.godine do isplate,

-na iznos od 157,90 EUR od 22.studenog 2011.godine do isplate,

-na iznos od 156,41 EUR od 20.prosinca 2011.godine do isplate,

-na iznos od 165,65 EUR od 20.siječnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 173,70 EUR od 23.veljače 2012.godine do isplate,

-na iznos od 171,88 EUR od 23.ožujka 2012.godine do isplate,

-na iznos od 166,40 EUR od 24.travnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 170,10 EUR od 23.svibnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 172,63 EUR od 26.lipnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 168,37 EUR od 25.srpnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 169,49 EUR od 24.kolovoza 2012.godine do isplate,

-na iznos od 166,30 EUR od 24.rujna 2012.godine do isplate,

-na iznos od 159,40 EUR od 23.listopada 2012.godine do isplate,

-na iznos od 166,75 EUR od 21.studenog 2012.godine do isplate,

-na iznos od 170,28 EUR od 28.prosinca 2012.godine do isplate,

-na iznos od167,81 EUR od 23.siječnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 153,93 EUR od 25.veljače 2013.godine do isplate,

-na iznos od 165,72 EUR od 26.ožujka 2013.godine do isplate,

-na iznos od 166,75 EUR od 26.travnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 162,13 EUR od 27.svibnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 147,76 EUR od 26.lipnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 147,40EUR od 22.srpnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 150,92 EUR od 26.kolovoza 2013.godine do isplate,

-na iznos od 156,58 EUR od 18.rujna 2013.godine do isplate,

-na iznos od 164,42 EUR od 18.listopada 2013.godine do isplate,

-na iznos od 160,38 EUR od 13.studenog 2013.godine do isplate,

-na iznos od 163,09 EUR od 3.siječnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 166,64 EUR od 22.siječnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 153,58 EUR od 26.veljače 2014.godine do isplate,

-na iznos od 157,47 EUR od 21.ožujka 2014.godine do isplate,

-na iznos od 156,20 EUR od 24.travnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 151,89 EUR od 22.svibnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 150,51 EUR od 24.lipnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 151,14EUR od 23.srpnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 156,02 EUR od 14.kolovoza 2014.godine do isplate,

-na iznos od 160,13 EUR od 24.rujna 2014.godine do isplate,

-na iznos od 159,28 EUR od 9.listopada 2014.godine do isplate,

-na iznos od 162,83 EUR od 24.studenog 2014.godine do isplate,

-na iznos od 165,25 EUR od 29.prosinca 2014.godine do isplate,

-na iznos od 162,75 EUR od 2.veljače 2015.godine do isplate,

-na iznos od 164,52 EUR od 2.ožujka 2015.godine do isplate,

-na iznos od 168,10 EUR od 21.ožujka 2015.godine do isplate,

-na iznos od 165,77 EUR od 16.travnja 2015.godine do isplate,

-na iznos od 165,77 EUR od 25.svibnja 2015.godine do isplate,

-na iznos od 331,53EUR od 7.srpnja 2015.godine do isplate,

-na iznos od 165,77 EUR od 22.kolovoza 2015.godine do isplate,

-na iznos od 165,77 EUR od 10.rujna 2015.godine do isplate

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 25.608,21 eura istaknuta prigovorom radi prebijanja.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 1.750,00 eura sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke 23.prosinca 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I,III i IV izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl.353.st.1.Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje ZPP) predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima tuženika uz naknadu troškova parničnog postupka podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.t.11.ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla na pravilan način ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodno o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih iznosa na ime ugovorene valutne klauzule u CHF kao posljedice ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o [broj kredita] solemniziran pred javnim bilježnikom, Lucijom Carić pod OU-4612/2007, dana 19. travnja 2007., te da je zaključen Dodatak 1 Ugovoru o kreditu dana 22. veljače 2016. radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u ugovor sa valutnom klauzulom u EUR temeljem Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15 -dalje ZIDZOPK ).

7. Međutim ovdje je sporno je li zakonodavnom intervencijom temeljem ZIDZOPK izvršena potpuna restitucija a na koju bi tužitelj imao pravo kao posljedice ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzule za CHF.

8. Također ovdje je sporno da li je zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu od 22. veljače 2016., a kojim je izvršena konverzija u skladu sa ZID ZPK /15, prestala ranija obveza iz osnovnog Ugovora o kreditu od 19.travnja 2007. pa da iz tih razloga više niti ne postoji obveza iz osnovnog Ugovora o kreditu jer je Dodatkom Ugovora o kreditu preuređen pravni odnos stranaka i stoga više niti ne postoje odredbe u pogledu kojih tužitelj traži utvrđenje ništetnosti pa stoga niti obveza tužene naspram tužitelja za isplatom daljnjih iznosa.

9. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je sud donošenjem pobijane presude prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja pa je stoga na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.t.12. ZPP-a jer se rukovodio dijelom nalaza i mišljenja vještaka koji je uzeo u obzir samo pozitivne razlike a koje iznose po nalazu vještaka 10.040,91 EUR a zatezne kamate na taj iznos do konverzije 30.rujna 2015. iznose 3.442,49 EUR .

10. Nadalje tuženik ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.t.3.ZPP-a jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke naveo da je mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu iako o navedenom nije donio nikakvu meritornu odluku.

11. U pogledu žalbenih navoda tuženika u odnosu mjesnu nenadležnost prvostupanjskog suda valja reći da je sud pravilno u ovom konkretnom predmetu utvrdio da je mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu te je u tom pravcu u obrazloženju pobijane odluke (točka 12.,12.1.12.2.obrazloženja) utvrdio da je odredba čl.14. Ugovora o kreditu a koja glasi da u slučaju spora je nadležan sud u mjestu kreditora ništetna odredba.

12. Prvostupanjski sud je ,polazeći od utvrđenja da je tuženik unaprijed sastavio predmetni ugovor o kreditu pa tako i navedenu odredbu o nadležnosti suda u slučaju spora, a pri tome okolnosti konkretnog slučaju ukazuju da je ugovor sklopljen u Podružnici tuženika kao kreditora u Dubrovniku solemniziranog po javnom bilježniku u Dubrovniku a tužiteljevo je prebivališe u Dubrovniku, pravilno zaključio da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl.81.Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 , 46/07, 79/07 -dalje ZZP/03) pa je stoga pravilno utvrdio u smislu odredbe čl.59.ZPP-a da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Dubrovniku.

13. Prema odredbi čl.354.st.2.t.3.ZPP-a apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno i mjesno nadležan a u ovom slučaju je sud pravilno utvrdio da je mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari stoga isticanje tuženika da o tome nije odlučio rješenjem bi predstavljalo relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja nije utjecala na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

14. Tijekom prvostupanjskog postupka kao i u žalbenoj fazi postupka je prvenstveno sporno da li su predmetne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene ugovorne odredbe u smislu relevantnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03 , 46/07, 79/07 -dalje ZZP/03) a na kojima primarno tužitelj temelji svoj zahtjev, a koje, ako su nepoštene su ništetne u smislu odredbe čl.81.st.1.ZZP/03.

15. Prema odredbi čl.81.st.1.ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako ,suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je odredbom čl.87.st.1.ZZP/03 propisano da nepoštena ugovorna odredba ništava, st.2.istog članka je određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez takve odredbe.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud se pravilno pozvao na presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to Visokog trgovačkog Republike Hrvatske , poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. a kojima je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, te njihov učinak u smislu odredbe 502.c.ZPP-a.

17. Nadalje ovdje je sud prihvaćajući iskaz tužitelja kao logičnog i uvjerljivog ,a koji je u skladu sa dokumentacijom u spisu, utvrdio da se radilo u Ugovoru o kreditu kao potrošačkom ugovoru kojem je namjena bila stambeni kredit a kojeg je unaprijed pripremila banka te da djelatnici tuženika nisu pojasnili tužitelju prije sklapanja ugovora o rizicima valutne klauzule u CHF već su tužitelju upravo ponudili kredit u CHF kao povoljniji a ovdje tuženik na kojem je teret dokazivanja nije sudu pružio dokaze iz kojeg bi proizlazilo suprotno da je ovdje tuženik kao kreditor obavijestio potrošača o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i informiranosti potrošača o tome što znači takva odredba .

18. Prema tome ako se u postupku utvrdi da je određena ugovorna odredba u potrošačkom ugovoru nepoštena u smislu odredbe čl.81.ZZP/03 posljedica takve ugovorne odredbe je ništetnost a posljedice ništetnosti su propisane odredbama Zakona o obveznim odnosima i to čl.322. kao i čl.323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18,,126/21, 114/22, 156/22, 155/23 -dalje ZOO).

19. U ovom konkretnom predmetu sud je pravilno zaključio da su predmetne odredbe Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne odredbe koje stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana s obzirom da ovdje tužitelj kao potrošač nije ni na koji način mogao utjecati na sporne odredbe niti su mu je predmetne odredba pojašnjene a što jasno proizlazi i iz iskaza tužitelja u ovom postupku stoga je ista kao takva nepoštena odnosno ništetna u smislu odredbe čl.87.st.1.ZZP-a.

20. Nadalje u pogledu zaključenog Dodatka ugovora o kreditu, sud je pravilno primijenio materijalno pravo zauzimajući pravni stav da tužitelj zaključenjem predmetnog Dodatka, a kojim je provedena konverzija, nije izgubio pravo na potpunu restituciju stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

21. Ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl.323.st.1.ZOO-a je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

22. Prema tome pravilnim tumačenjem navedenih odredbi čl.81.st.1. i čl.87.st.1.ZZP/ 03 a u vezi s čl.323.st.1.ZOO jasno proizlazi da iz posljedice ništenosti ugovorne odredbe proistječe subjektivno pravo potrošača na potpunu restituciju odnosno da mu tuženik kao kreditor u potpunosti vrati sve ono što je temeljem nepoštene odredbe primio i tako uspostavi pravnu i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo.

23. Prema tome obveza potpune restitucije nije obveza koja bi proizlazila iz pravnog posla (čl. 247. u svezi s čl.20.st.1. ZOO-a) odnosno ugovora već iz nastalog izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove (čl.1111., čl.323.st.1. i čl.20.st.1.ZOO-a a u vezi s čl.81.st.1 i čl.87.st.1.ZZP/03) stoga zaključeni Dodatak ugovora o konverziji ne dovodi do gubitka prava tužitelja kao potrošača da zatraži restitucijiskim zahtjevom preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih odredbi u pogledu valutne klauzule u CHF.

24. Dakle sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravo da temeljem ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu u pogledu kojih je prvostupanjski sud izveo pravilne zaključke da se radi o ništetnim odredbama dobije potpunu restituciju koja mu pripada temeljem izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove.

25. Nadalje ovdje valja reći da odredbama ZID ZKP/15 zakonodavac nije jasno i nedvosmisleno propisao da bi potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili potpuno ili djelomično pravo na restituciju jer smisao tog zakona je konverzija a ne restitucija a iz odredbi ZID ZKP/ 15 se opravdano može zaključiti da je svrha njegovog donošenja zaštita potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u valuti CHF od vrlo nepredvidivog i oscilirajućeg odnosno rastućeg tečaja švicarskog franka pa su stoga mnogi potrošači i zaključili takve ugovore o konverziji ali time ne mogu biti stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na one potrošače koji takve anekse nisu zaključili jer i jedni i drugi imaju pravo na potpunu restituciju i kod ostvarivanja svog subjektivnog prava na jednak položaj.

26. Stoga su žalbeni navodi tuženika, u dijelu u kojem tuženik ističe da je sklapanjem Dodatka ugovora u skladu sa ZID ZKP/15 došlo do izmjene osnovnog ugovora pa tako i bilo kakvog potraživanja tužitelja s naslova prvotnog sklopljenog ugovora jer su stranke taj osnovni ugovor suglasnom voljom izmijenile, neosnovani upravo iz naprijed navedenih razloga.

27. Prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku financijske struke Stefani Gardašanić a koji nalaz i mišljenje sud prvog stupnja prihvaća kao stručnog i obrazloženog te sačinjenog u skladu sa zadatkom suda, te u kojem je vještak utvrdio uzimajući u obzir dokumentaciju u spisu da je ovdje tužitelj do konverzije ugovora o kreditu platio više zbog rasta tečaja švicarskog franka iznos od 10,480,91 EUR, da je zakonska kamata na ove više plaćene anuitete od dana pretplate do konverzije iznosi la ukupno 3.422,49 EUR ,time da je ovdje tužitelju u konverziji utvrđena pretplata u iznosu od 4.211,87 EUR, pa je stoga vještakinja nakon umanjenja iznosa priznatog u konverziji zajedno sa kamatom utvrdila višak u iznosu od 769,38 EUR pa stoga kada se taj iznos prebije s pozitivnim tečajnim razlikama ostaje iznos kojeg je tužitelj pretplatio od 9.711,53 EUR, stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da potraživanje tužitelja iznosi 9.711,53 EUR stoga su žalbeni prigovori u tom pravcu neosnovani.

28. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika da je sud prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja u smislu odredbe čl.354.st.2.t.12.ZPP-a jer to što je sud sudio na preplaćeni iznos od 9.711,53 EUR zakonsku zateznu kamatu od 1. listopada 2015. a ne zakonsku zateznu kamatu na pojedine iznose od plaćanja do isplate ne predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva.

29. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud se pravilno pozvao na odredbu čl.1115.ZOO-a jer je ovdje tuženik nesavjestan stjecatelj pa stoga kamata teče od dana stjecanja pa je stoga tuženik u obvezi pored glavnice platiti zatezne kamate od dana sjecanja a koje je vještakinje izračunala na mjesečne preplaćene iznose do konverzije u visini od 3.422,49 EUR .

30. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno otklonio tuženikov prigovor radi prebijanja jer je taj zahtjev tuženik postavio u slučaju da vještak ne uzme u obzir iznos pretplate kojeg je tuženik priznao tužitelju u konverziji pa s toga s obzirom da je ta pretplata koju je priznao sam tuženik u konverziji prebijena s iznosom zatezne kamate a kako je to vještak na jasan način izračunao pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je bilo kakvo daljnje umanjenje tuženikove obveze neosnovano jer potraživanje tužitelja proizlazi iz njegovog zahtjeva za potpunom restitucijom kao posljedice ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF.

31. U pogledu odluke o troškovima parničnog postupka žalbeni prigovori tuženika su također neosnovani odnosno sud je pravilno primijenio odredbu čl.154. ZPP -a jer u ovom konkretnom slučaju kada uzmemo u obzir neznatno odbijen dio postavljenog tužbenog zahtjeva tada primjenom odredbe čl.154.st.5. ZPP-a tuženik je u obvezi platiti tužitelju u cijelosti nastale troškove ovog parničnog postupka.

32. S obzirom da tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka( čl.154.st.1. ZPP-a).

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević