Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1008/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Karlovca, Karlovac, Banjavčićeva br. 9, OIB: 25654647153, zastupanog po punomoćniku Josipu Jankoviću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženice GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vrdoljaku, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženice i žalbi tužitelja podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ps-9/2020-12 od 11. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ps-9/2020-12 od 11. siječnja 2022.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ps-9/2020-12 od 11. siječnja 2022. u dijelu u kojem tužitelju nije odmjeren trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.500,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„Nalaže se tuženoj GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Gradu Karlovac, [adresa], OIB: 25654647153, preda u posjed slobodno od osoba i stvari stan u [adresa], 3. kat, koji stan se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, predsoblja i lođe ukupne površine 33,48 m2 time da stanu pripada i podrum, koji stan je gruntovno upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao 4. suvlasnički dio 1/66, a ujedno se tuženoj nalaže da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (dvije tisuće petsto kuna) uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 5,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem tužitelju nisu odmjereni troškovi parničnog postupka preko dosuđenih 2.500,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom žali se tužitelj iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio odluke o troškovima parničnog postupka preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova sastava žalbe specificiranog kao u žalbi.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženice i žalba tužitelja su neosnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Nije počinjena niti posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka jasna, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, slijedom čega je, suprotno žalbenim navodima, presudu moguće ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev kojim se nalaže tuženici predati tužitelju u posjed, slobodan od osoba i stvari stan u [adresa]., 3. kat, pobliže opisanog kao u izreci pobijane presude te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženica vlasnica drugih nekretnina za stanovanje, slijedom čega da ne ispunjava uvjete za najam gradskog stana.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da je uvidom u ugovor o najmu stana (list 5-7 spisa) utvrđeno kako su 16. prosinca 2018. tužitelj kao najmodavac i tužen ica kao najmoprimac sklopili ugovor o najmu stana u [adresa] površine 33,48 m[2] , da je ugovoreno da s tuženom kao najmoprimcem može stanovati kćer tužene NF kao član obiteljskog domaćinstva, da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme do 16. prosinca 2023., da se tuženica kao najmoprimac obvezala da će najmanje jednom u dvije godine dostaviti potvrdu zemljišno knjižnog odjela o vlasništvu nekretnina, da ukoliko više ne ispunjava uvjete za najam stana glede nekretnina ili financijskog stanja da će tužitelj kao najmodavac otkazati ugovor o najmu,

- da je uvidom u e-ispis iz zemljišne knjige od 17. veljače 2020. (list 9 spisa) utvrđeno kako je tužitelj vlasnik suvlasničkog dijela 1/66 stambene zgrade u [adresa] u [adresa],

- da je uvidom u uvjerenje Inkasator d.o.o. od 20. studenog 2018. (list 10 spisa) utvrđeno kako je tužitelj Grad Karlovac vlasnik jednosobnog stana površine 33,48 m[2] u zgradi u [adresa], u [adresa],

- da je uvidom u izjavu tužitelja Grada Karlovca od 6. studenog 2019. o raskidu ugovora (list 11-13 spisa) utvrđeno kako je tužitelj Grad Karlovac dostavio tuženoj GF izjavu o raskidu ugovora o najmu stana od 16. prosinca 2018. kojom ju obavještava da raskida ugovor i poziva je da preda stan u posjed tužitelju u roku od 30 dana od dana primitka izjave, da se u obrazloženju izjave kao razlog raskida ugovora o najmu stana navodi da tužen ica GF nije ispunjavala uvjeta za davanje u najam stana, odnosno da je ostvarila pravo na davanje u najam stana na temelju lažnih podataka jer je u trenutku sklapanja ugovora o najmu stana imala u vlasništvo stan u [adresa], koje vlasništvo je stekla danom smrti njene majke ČF tj. dana 16. listopada 1993. te da je 1998. godine otuđila 1/2 suvlasničkog dijela stana u [adresa], da tužen ica GF temeljem članka 6. važeće Odluke o uvjetima i mjerilima za davanje u najam stanova u vlasništvu Grada Karlovca (GGK 11/19), kao ni temeljem članka 3. ranijeg Pravilnika o uvjetima i mjerilima za davanje gradskih stanova u najam (GGGK 5/07) ne ispunjava uvjete za najam gradskog stana,

- da je uvidom u dopis tužene od 2. prosinca 2019. (list 25-27 spisa) utvrđeno kako se tuženica obratila tužitelju dopisom od dana 2. prosinca 2019. kojim obavještava tužitelja da je dana 25. studenog 2019. zaprimila izjavu tužitelja o raskidu ugovora o najmu stana, da u dopisu tuženica tvrdi da niti ona niti njena majka DF nisu nikada bile u vlasništvu navedenog stana, da ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 715/93 nije nastao, da u zemljišnim knjigama krivo stoji ime tužene kao vlasnice stana iako ona nije nikada bila niti posjednik niti vlasnik stana , da je ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo potpisan po tuženici GF kao punomoćnici ČF i to dana 20. listopada 1993. tj. nakon smrti njene majke, da je punomoć tužene za potpis ugovora prestala danom smrti majke ČF tj. dana 16. listopada 1993., da je tuženica kupila 1/2 suvlasnička dijela stana u [adresa] 16. ožujka 1984., odnosno da stan nije kupljen temeljem odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo tj. dana 31. svibnja 1991.,

- da je uvidom u preslik ugovora o kupoprodaji od 16. ožujka 1984. (list 28-30 spisa) utvrđeno kako su sklopili ugovor o kupoprodaji stana tvrtka Industrogradnja iz Zagreba i tuženica GF te njen suprug TF i to trosobnog stana u [adresa] u [adresa] površine 69,40 m[2] ,

- da je uvidom u preslik ugovora o prodaji na kojem postoji stanarsko pravo od 14. listopada 1993. (list 32-35 spisa), preslik punomoći od 7. listopada 1993. (list 36 spisa), preslik uvjerenja Općine Karlovac od 14. listopada 1993. (list 37 spisa), preslik uvjerenja Ureda za katastar Karlovac od 06. listopada 1993. (list 38 spisa) utvrđeno kako je ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo potpisan po tuženoj GF kao punomoćnici ČF i to dana 20. listopada 1993. (potpis tuženice i prodavatelja stana ovjeren dana 20. listopada 1993.) tj. nakon smrti njene majke, da je punomoć tužene za potpis ugovora prestala danom smrti majke ČF

ČF tj. dana 16. listopada 1993.,

- da je uvidom u preslik izvatka iz zemljišne knjige od dana 26. travnja 2007. (list 46 spisa) utvrđeno kako je tuženica GF bila upisana kao vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (kuća br. 190 i dvorište u [adresa] itd.),

- da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 27. travnja 2007. (list 48 spisa), ugovor o opskrbi električnom energijom od 14. siječnja 2009. (list 49 spisa), ugovor o najmu stana od 16. siječnja 2005. list 53-57 spisa), ugovor o najmu od 9. svibnja 2005. (list 58-61 spisa), uredovne potvrde od 26. travnja 2007. (list 62 spisa), preslik zamolbe za dodjelu stana od 27. veljače 2006. (list 63 spisa), zaključka Grada Karlovca od 13. rujna 2006. (list 67 spisa), zamolbe za dodjelu stana od 24. travnja 2007. (list 68-69 spisa), potvrde o visini dohotka (list 70,73 spisa), uvjerenja Područnog Ureda za katastar Karlovac od 29. svibnja 2007. (list 71,72 spisa), uvjerenja HZMO od 30. svibnja 2007. (list 74 spisa), uvjerenja o prebivalištu od 20. travnja 2007. (list 75 spisa), Odluke Grada Karlovca o dodjeli stana u najam od 27. listopada 2008. (list 81 spisa), službene bilješke od 15. prosinca 2008. (list 85 spisa) utvrđeno kako je tuženica GF tijekom 2006., 2007. godine podnijela tužitelju zahtjev za dodjelu stana u kojem ističe da je tijekom 1998. godine na prijevarni način ostala zajedno sa tadašnjim suprugom bez stana i da moli da joj se dodijeli stan, da joj je tužitelj odobrio najam stana i da su sklopili ugovor o najmu stana dana 15. prosinca 2008. na vrijeme od deset godina, da je uz zahtjev za dodjelu stana dostavila potvrde o svojim prihodima i potvrde da nije upisana kao vlasnica nekretnina, da je tuženica ušla u posjed stana preuzimanjem ključeva od strane ovlaštene osobe dana 15. prosinca 2008.,

- da je uvidom u spis ovoga suda posl. br. O-2604/18 (prije: O-1018/93) i rješenja o nasljeđivanju ovoga suda posl. br. O-1018/93 od 12. studenog 1993. (list 167 spisa) utvrđeno kako je tuženica GF sudjelovala u ostavinskom postupku iza svoje majke ČF iz [adresa], da je tada na raspravi pred sudom potvrdila da je imovina ČF vlasništvo stana u [adresa] površine 61,67 m[2] i da je dala nasljedničku izjavu da se prihvaća nasljedstva na stanu, da je zaprimila rješenje o nasljeđivanu posl. br. O -1018/93-3 od dana 12. studenog 1993. kojim je proglašena nasljednicom svoje majke ČF i to na stanu u [adresa] površine 61,67 m[2] , da je u istom ostavinskom postupku tuženica GF osobno podnijela prijedlog za raspravljanje naknadno pronađene imovine i to nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (kuća br. 190, dvorište u [adresa] i još 11 čestica), da se prihvatila nasljedstva na imovini u [adresa] i da je proglašena nasljednicom temeljem rješenja od 17. siječnja 1997., da je tek rješenjem o ispravku rješenja o nasljeđivanju iza ostaviteljice ČF i to dana 4. travnja 2019. tuženica GF upisana kao vlasnica stana površine 61,67 m[2] u [adresa],

- da je uvidom u spis ovoga suda posl. br. P-250/19 utvrđeno kako je tužitelj Grad Karlovac podnio tužbu 18. travnja 2019 protiv tužen ice GF kojom zahtjeva da je tuženica GF kao nasljednica pok. ŠF na stanu u [adresa] dužna platiti tužitelju na ime neplaćene kupoprodajne cijene stana ukupan iznos od 34.402,19 kn za razdoblje od 1. srpnja 2011. do ožujka 2019., da je pravomoćnom presudom ovoga suda naloženo tuženici da plati tužitelju iznos od 34.402,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama i to sudskom prodajom upisane nekretnine i namirenjem iz postignute kupoprodajne cijene.

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je zaključio kako je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, obzirom da je tuženica u trenutku sklapanja ugovora o najmu stana s tužiteljem svjesno prikrila činjenice da je darovala staru kuću i zemlju u [adresa] trećoj osobi, da je prikrila činjenicu da je vlasnica stana u [adresa], M. [adresa] i da je prikrila činjenicu da je prodala svoj suvlasnički dio 1/2 dijela stana u [adresa] trećoj osobi, prije zaključenja ugovora o najmu.

12. Kako su tužitelj i tuženica ugovorili člankom 18. Ugovora o najmu stana sklopljenog 16. prosinca 2018. primjenu općih akata Grada Karlovca kao najmodavca ne samo postojećih nego i budućih, na konkretan predmet primjenjuje i Odluka o uvjetima i mjerilima za davanje u najam stanova u vlasništvu Grada Karlovca, od 9. srpnja 2019. (list 123-139 – dalje: Odluka). Navedenom Odlukom je člankom 59. propisano da tuženik može raskinuti ugovor o najmu stana ako se naknadno utvrdi da tuženica u vrijeme podnošenja zahtjeva nije ispunjavala opće i posebne uvjete za davanje u najam ili da je ostvarila pravo na davanje u najam stana na temelju lažnih podataka, da se izjava o raskidu daje u pisanom obliku i predaje drugoj strani neposredno uz potpis ili poštom preporučeno, da je rok za iseljenje po raskidu ugovora trideset dana od dana prijema izjave o raskidu ugovora.

13. Neosnovani su žalbeni prigovori tuženice da je pobijana odluka nepravilna i nezakonita jer je sud prvog stupnja primijenio propise s retroaktivnim djelovanjem. Naime, kao što je obrazloženo u pobijanoj presudi, kako tada važeći Zakon o najmu stanova („Narodne novine“, broj: 91/96, 48/98, 22/06, 68/18- dalje ZNS) u čl. 19. st. 1. t. 1-5. nije sadržavao kao razlog raskida ugovora okolnost da je najmoprimac u trenutku sklapanja ugovora bio vlasnik drugog stana ili druge useljive nekretnine, to je čl. 3. st. 3. istog Zakona bilo propisano da su stranke sve uvjete koji nisu regulirani ZNS ovlaštene ugovoriti slobodno.

14. Tako su stranke u konkretnom slučaju Ugovorom o najmu stana od 16. prosinca 2018. ugovorile primjenu postojećih i budućih akata tužitelja, na što je tuženica potpisom predmetnog ugovora pristala. Osim toga, iz isprava priloženih u spisu je utvrđeno kako je tuženica upravo u vrijeme sklapanja ugovora o najmu stana od 16. prosinca 2018. bila vlasnica stana koji je stekla nasljeđivanjem od svoje majke u trenutku njezine smrti, neovisno o tome kada se upisala vlasnicom tog stana u zemljišnoj knjizi, slijedom čega nije zadovoljavala uvjete za sklapanje ugovora.

15. Nadalje valja ukazati na činjenicu da su stranke prije sklapanja Ugovora o najmu stana od 16. prosinca 2018. (list 5-8 spisa) sklopile Ugovor o najmu istog stana 27. listopada 2008., koja činjenica proizlazi iz sadržaja Izjave o raskidu Ugovora o najmu stana od 16. prosinca 2018. (list 11-13 spisa), iz kojeg proizlazi kako je i ranijim Pravilnikom o uvjetima i mjerilima za davanje gradskih stanova u najam (GGK 5/07) u čl. 3. bilo propisano da zahtjev za davanje u najam stana u vlasništvu Grada Karlovca može podnijeti hrvatski državljanin koji na području Grada Karlovca ima prebivalište najmanje 10 godina u kontinuitetu do završetka natječaja te ako on i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva navedeni u zahtjevu nemaju stan ili kuću u vlasništvu na području Republike Hrvatske, da on i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva nisu otkupili stan sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i prodali ga trećoj osobi, da on i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva navedeni u zahtjevu nemaju u vlasništvu nekretninu čija vrijednost prelazi 50% iznosa prosječne vrijednosti pripadajućeg stana.

16. Dakle, tuženica je već i ranije bila upoznata s uvjetima za sklapanje Ugovora o najmu stanova (kako onog iz 2008., tako i onog iz 2018.), slijedom čega se svi njezini žalbeni navodi suprotni utvrđenjima suda prvog stupnja ukazuju neosnovanima.

17. Navedeno se posebno odnosi na tvrdnju tuženice kako nije tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da bi se uopće radilo o nekretninama pogodnim za stanovanje jer i sama tvrdi kako u stanu u [adresa], stanuje LF, dakle, radi se o stanu pogodnom za stanovanje.

18. Tuženica, suprotno tvrdnji da je bez tog stana ostala na prijevaran način, navedenu tvrdnju nije dokazala, jednako kao niti tvrdnju da nije naslijedila stan iza smrti svoje majke, obzirom da iz priloženih isprava u spisu na koje je već ovaj sud ukazao u prethodnom dijelu obrazloženja proizlazi suprotno, a to je da je tuženica upisana kao vlasnica tih nekretnina.

19. Neosnovano tuženica navodi da pobijana presuda predstavlja presudu iznenađenja. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je čl. 7. ZPP propisano da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

20. Odluka koju sud donosi u parničnom postupku ne smije predstavljati iznenađenje za stranke na način da se njome spor pravno određuje potpuno drukčije nego što ga bilo koja od stranaka vidi, a što konkretno nije slučaj, budući je raspravljeno o činjenicama koje su sudu prvog stupnja bile ključne za donošenje odluke.

21. Kako je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja odluku u ovom predmetu donio na temelju savjesne ocjene svih provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP koje je tužitelj predložio tijekom ovog postupka, temeljeći je na činjeničnom stanju navedenom u tužbi, to neosnovano žalitelj upire na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 5. st. 4. ZPP.

22. Cijeneći sve prethodno iznesene razloge, budući tuženica nije postupila po dostavljenoj izjavi o raskidu ugovora o najmu stana, osnovan je tužbeni zahtjev kojim tužitelj sudskim putem zahtijeva predaju predmetnog stana u posjed slobodan od osoba i stvari.

23. Da bi vlasnik uspio sa svojim vlasničkim zahtjevom na predaju nekretnine u posjed, više nije dovoljno, sukladno čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09- dalje: ZV) dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. U tom slučaju, sudovi su dužni u postupku provesti test razmjernosti odnosno utvrditi može li se predmetna nekretnina smatrati „domom“ posjednika, postoji li u konkretnom slučaju miješanje državne vlasti (sudova) u pravo posjednika na poštovanje njegova doma te je li miješanje u ostvarivanje posjednikova prava na poštovanje doma bilo opravdano, a negativan odgovor na bilo koje pitanje značilo bi da bi iseljenje bilo protivno Konvenciji, odnosno da je neopravdano. Ovo stajalište je zauzeo (po izvanrednoj reviziji) Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x-1050/12 od 10. rujna 2014.

24. U konkretnom slučaju je sud prvog stupnja pravilno zaključio kako istaknuti prigovor prava na dom nije osnovan. Navedeno iz razloga što tuženica nije dokazala da joj je predmetni stan jedini dom, a niti je predložila dokaze koji bi to potvrdili. Suprotno tome, iz dokaznog postupka proizlazi da je tužen ica vlasnica stana u [adresa], a da je bez vlasništva ili suvlasništva na drugim nekretninama ostala isključivo svojom voljom na način da ih je darovala ili prodala .

Sud prvog stupnja je o neosnovanosti istaknutog prigovora prava na doma dao jasne i dostatne razloge u t. 26. i 27. obrazloženja koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

25. Također se tuženica neutemeljeno poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 219. ZPP te čl. 288.a ZPP, navodeći kako je sud prvog stupnja propustio upozoriti tuženicu, sukladno načelu otvorenog pravosuđenja na potrebu predlaganja dokaza na okolnost utvrđivanja činjenica odlučnih za rješavanje predmeta spora, što je imalo za posljedicu donošenje za tuženicu nezakonite presude iznenađenja.

26. Tuženica je u predmetnom sporu bila zastupana po punomoćniku iz redova odvjetnika, dakle, osobi stručnoj u području prava koja je predlagala određene dokaze, slijedom čega, po stavu ovog suda nije bilo potrebe još dodatno upozoravati da predlaganje dokaza. Nije u pravu tuženica kada zaključuje kako tužitelj nije osporavao tvrdnju tuženice da je sporni stan njezin jedini dom, kada je tužitelj podnio predmetnu tužbu upravo na činjeničnom supstratu da je tuženica vlasnica stana naslijeđenog od svoje majke, slijedom čega ne zadovoljava uvjete za korištenje gradskog stana.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP.

28. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u konkretnom slučaju se radi o sporu iz stambenog odnosa te tužitelju pripada jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak po Tbr. 7/2 alineja 3. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

29. Stoga je valjalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i žalbu tužitelja kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u t. I i II izreke ove presude.

30. Odluka u t. III izreke se temelji također na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP te tužitelju nisu odmjereni troškovi žalbenog postupka jer s istim nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović