Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2260/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina&Grošeta, d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7266/2024-9 od 2. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7266/2024-9 od 2. veljače 2026. u točki I. i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 875,00 eura sa zateznom kamatom od 2. veljače 2026. do isplate.

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7266/2024-9 od 2. veljače 2026. . u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2. veljače 2026. do isplate na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u tom iznosu odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 3. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 21. prosinca 2004. godine između tužiteljice i tuženika u dijelu odredbe koji glasi:

“3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita… “

- u točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 810,25 eura sa zateznom kamatom od 27.prosinca 2004. do isplate,

- u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura sa zateznom kamatom od 2. veljače 2026. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, odbiti tužbeni zahtjev i odrediti da tužiteljica naknadi tuženiku parnični trošak, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 274,20 eura.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenog 21. prosinca 2004. i to u dijelu kojim je uugovorena obveza plaćanje nakande za obradu kredita tzv. ulazna naknada te zahtjev za isplatu plaćenog iznosa prilikom isplate kredita od 810,25 eura, a koji zahtjev tužtieljica temelji na činjeničnim tvrdnjama o nepoštenoj ugovornoj odredbi kojom je povrijeđeno njezino potrošačko pravo.

4. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženik, kao kreditor, 21. prosinca 2004. zaključili Ugovor o kreditu te da je istim ugovorena nakanda u visini od 3,30% od iznosa kredita koja se isplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, a nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 810,25 eura.

5. Prvostupanjski sud je polazeći od navedenih nespornih činjenica te utvrđenja da stranke nisu pregovarale o plaćanju ulazne naknade i visini ulazne naknade koju je tužiteljica morala platiti kako bi joj odobrili i isplatili kredit te da tuženik nije dokazao da bi se radilo o odredbama koje su jasne, lako razumljive i lako uočljive, poz ivom na odredbu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/2003, 46/2007 – dalje: ZZP/03) ocijenio da se radi o ništetnoj odredbi, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) odlučio kao u točkama I. i II. izreke.

5.1. U točki II. izreke sud je na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) odlučio o troškovima postupka.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženica ističe u žalbi.

10. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Suprotno žalbenim navodima i materijalno pravo je prvostupanjski sud je na temelju pravilnog i potpunog utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio.

11.1. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

11.2. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je uzimajući u obzir obvezu tuženika iz odredbe članka 59. stavka 1. točke 3. ZZP te činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima ocijenio kako je tuženik na tužiteljicu prenio obvezu plaćanja naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima, a što utječe na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, te da tužiteljici nije omogućeno pregovaranje.

11.3. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako se o predmetnoj odredbi članka 3. ugovora o kreditu koja se odnosi na obvezu plaćanja naknade za obradu i odobravanje kredita, nije pojedinačno pregovaralo i da nije jasno i nedvosmisleno tužiteljici kao potrošaču prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade (konkretne usluge, troškovi i dr.).

11.4. U konkretnom slučaju tužiteljica je bila obaviještena o obvezi plaćanja predmetne naknade za obradu kredita koju je i platila u skladu s odredbom članka 3. predmetnog ugovora o kreditu (3,30% od iznosa kredita). Međutim, tužitelj ica nije bila obaviještena o razlozima koji bi opravdavali plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih), kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

12. U žalbi se osporava i pravilnost zaključka suda prvoga stupnja o neosnovanosti prigovora zastare.

12.1. Prema obvezujućem pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ako je ništetnost ustanovljena. S obzirom da je ništetnost odredbe čl. 3. predmetnog ugovora utvrđena prvostupanjskom presudom, neosnovan je prigovor zastare jer zastarni rok nije protekao. U tom su smislu neprihvatljiva suprotna pravna razmatranja iz žalbe tuženika.

13. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora sukladno odredbi čl. 323. ZOO, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

13.1. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

13.2. Ništetnost potječe od tuženika i tuženik je taj koji je unaprijed sastavio spornu odredbu Ugovora o kreditu sa unaprijed pripremljenim sadržajem slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetne odredbe, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna a ništetnost nastaje na temel ju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršene uplate, od tuženika kao nesavjesnog stjecatelja.

14. Stoga je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP valjalo djelomično odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

15. Na žalbene navode kojima tuženik osporava vrijednost predmeta spora na temelju koje je prvostupanjski sud dosudio tužiteljima parnični trošak, valja reći da je rješenjem od 12. lipnja 2025. određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 810,25 eura, a što pravilno tuženik ističe u žalbi.

15.1. Kako je prvostupanjski sud prilikom određivanja visine zatraženih troškova pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: OT) obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora, pravilnom primjenom Tbr. 7/1 OT tužiteljici pripada naknada u iznosu od ukupno 875,00 eura.

16. Na žalbene navode kojima tuženik osporava dosuđeni trošak za pristup na ročište radi objave presude valja reći da je odredbom čl. 335. ZPP propisano je da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

16.1. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud prema odredbi čl. 335. st. 8. ZPP stranci mora uručiti presudu, jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Radi se o trošku učinjenom u povodu postupka, na koji ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela je u parnici, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno priznao i dosudio tužitelju trošak za pristup njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude.

17. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 875,00 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 250,00 eura i u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbiti.

18. S obzirom na to da je tuženik djelomično uspio samo u dijelu odluke o troškovima postupka, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić