Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-181/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Joško Mikulić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika AGRAM BANKA d.d., Zagreb, Grada Vukovara 74, OIB: 70663193635, kojega zastupa punomoćnica Marina Ljubanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi nedopustivosti pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1333/2022 od 19. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja IA iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 1333/2022 od 19. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika AGRAM BANKA d.d., Zagreb, Grada Vukovara 74, za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem Zadužnice broj OV- 2947/09 ovjerene po Javnom bilježniku Teu Karabotiću-Milovcu iz Splita dana 17. travnja 2009. godine

- Nalaže se tuženiku AGRAM BANKA d.d., OIB 70663193635 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju MA, OIB [osobni identifikacijski broj] troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.062,50 Eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja teče od 19. rujna 2025. god., pa do isplate.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku na način da prihvati tužbeni zahtjev.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe tužitelja i predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijanu presudu te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvoga stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje:

- da neosnovano tužitelj tvrdi da pljenidba i prijenos nisu dopušteni jer da je ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ),

- jer da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik već ranije, pred FINA-om, pokušao provesti ovrhu (specifikacije izvršenja osnove za plaćanje FINA-e broj OV-2947/09 od 20. ožujka 2012., 08. studenog 2011. i 30. svibnja 2011., 06. svibnja 2019. i 06. svibnja 2019.) na temelju predmetne ovršne isprave (zadužnice ovjerene 17. travnja 2009. kod javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca pod posl. br. OV-2947/09.), čime da je tijek zastare prekinut (čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO),

- te da, stoga, predmetna ovrha, poslovni broj OV-2947/09, zatražena 06. svibnja 2019., nije zatražena po proteku zastarnog roka iz čl. 233. st. 1. ZOO-a,

- da na osnovanost tužbenog zahtjeva nije od utjecaja pozivanje tužitelja na žalbeni razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9. OZ-a (tužitelj tijekom postupka tvrdi da je tuženik prisilno naplatio predmetnu tražbinu) jer da tužitelj nije upućen na pokretanje ovog parničnog postupka radi utvrđenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u okviru tog žalbenog razloga, a

- obrazlaže i da je pregledom spisa poslovni broj Ovr-3399/2012, utvrdio da je taj postupak pokrenut na temelju Ugovora o zemljišnoknjižnom zalogu br. 06/09/ST od 16. travnja 2009. i br. 07/09/ST od 16. travnja 2009., solemniziranih po javnom bilježniku pod br. OV-2956/09 od 17. travnja 2009 i OV-2952 od 17. travnja 2009., slijedom čega da ni ti navodi nisu od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj je sud ocijenio da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Navodima žalbe tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega je neosnovanim ocijenjeno i isticanje žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 2. u vezi s čl. 354. st. 1. i čl. 8. ZPP-a.

8. Ocijenjeno je i da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane odluke.

9. Žalitelju stoga valja odgovoriti da je stav ovoga suda, kao i suda prvoga stupnja (a i ustaljene sudske prakse) da se zastara tražbine prekida poduzimanjem radnje vjerovnika pred nadležnim tijelom radi prisilnog ostvarenja tražbine, a podnošenje prijedloga za ovrhu Financijskoj agenciji (dalje: FINA) predstavlja upravo takvu radnju.

9.1. Naime, s obzirom na propisano čl. 209. OZ-a i ranije čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05., dalje: OZ) te u vezi s tim Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Nar. nov. broj: 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20., dalje: ZPONS, prethodnik Nar. nov. broj: 91/10., 112/12., dalje: ZPONS/10) za zaključiti je da podnošenje osnove za plaćanje FINA-i nije puka administrativna radnja, nego formalno pokretanje zakonom uređenog izvansudskog ovršnog postupka radi prisilne naplate tražbine pred nadležnim tijelom. Zbog toga i u tom slučaju dolazi do primjene čl. 241. ZOO-a.

9.2. Dakle, kada iz dokaza u spisu proizlazi da je tuženik kao vjerovnik, na temelju predmetne ovršne isprave, zadužnice ovjerene 17. travnja 2009. kod javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca pod posl. br. OV-2947/09, unutar zastarnog roka iz čl. 233. ZOO-a više puta pred FINA-om pokušao naplatiti svoju tražbinu (Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije br. OV-2947/09 od 20. ožujka 2012., 08. studenog 2011., 30. svibnja 2011., 06. svibnja 2019. i 06. svibnja 2019.), to je time došlo do prekida zastare.

10. Stoga, kako iz navedenih Specifikacija proizlazi da je, prije zatražene predmetne ovrhe, 06. svibnja 2019., tuženik svoju tražbinu na temelju iste ovršne isprave, pokušao naplatiti 20. ožujka 2012., to u trenutku podnošenja predmetnog Zahtjeva za izravnu naplatu, nije nastupila zastara. Time, ni po shvaćanju ovoga suda ovrha nije nedopuštena, odnosno nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točka 10. OZ-a.

11. Dalje žalitelju valja odgovoriti da je sve žalbene razlog zbog kojih ovrhu smatra nedopuštenom bio dužan istaknuti u ovršnoj fazi postupka, u zahtjevu postavljenom u skladu s čl. 210. OZ-a i to jer se raspravljanje u parničnom postupku radi nedopuštenosti ovrhe (pljenidbe i prijenosa) ograničava samo na okvire tako istaknutih razloga. Slijedom toga, u ovom parničnom postupku nije bilo mjesta raspravljanju o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva u okviru žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9. OZ-a (da je tražbina prestala jer se ovrhovoditelj naplatio) pa ni navodi žalbe u tom dijelu nisu od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

12. Žalitelju valja odgovoriti da sud nije izašao izvan granica odlučivanja jer je odlučio upravo o zahtjevu koji je predmet spora i to u okviru onog žalbenog razloga u odnosu na koji je tužitelj i upućen na pokretanje ovog postupka.

13. Također, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvoga stupnja nije povrijedio pravo tužitelja na pravično suđenje ni u jednom smislu tog pojma pa je neosnovano i općenito isticanje povrede ustavnog ili konvencijskog prava u tom smislu.

14. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

15. Odluka o troškovima postupka potvrđena je na temelju čl. 380. točka 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a.

16. Trošak odgovora na žalbu tuženiku nije priznat jer nije bio potreban (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević