Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2948/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Vidmar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Poliklinika Prim. dr. PETAR NOLA iz Zagreba, Folnegovićeva 1c, OIB: 49947945495, zastupanog po punomoćniku Silviju Hrasti, odvjetniku u Zagrebu, radi plateža, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8248/2023-12 od 27. ožujka 2024., dana 2. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8248/2023-12 od 27. ožujka 2024. pod t. I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.792,65 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2022. pa do isplate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 921,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2024. pa do isplate.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.792,65 eura sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2022. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 921,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2024. pa do isplate (t. I. izreke), a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura s pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti (t. II. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik, sadržajno pobija t. I. izreke prvostupanjske odluke i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu. Predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana te da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu prvostupanjsku presudu. Potražuje i naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.792,65 eura, koji iznos je tuženik stekao od tužitelja po osnovi koja je kasnije otpala (stjecanje bez osnove). Naime, tuženik je navedeni iznos ovršio s računa tužitelja, na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1783/2020 od 19. listopada 2020. donesenom na temelju vjerodostojne isprave. No, budući da je naknadno utvrđeno da rješenje o ovrsi nije bilo uredno dostavljeno tužitelju, rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrv-13230/21-14 od 18. siječnja 2022. ukinuta je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi. Navedena odluka potvrđena je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-709/2022-2 od 6. lipnja 2022.
6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a koju povredu u žalbi ističe tužitelj jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi raz lozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – ovjerenog izvoda iz poslovnih knjiga od 15. srpnja 2020., radi naplate tražbine u iznosu od 1.708.562,66 eura zajedno s troškovima ovršnog postupka,
- da je javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-1783/2020 od 19. listopada 2020., kojim je naloženo ovršeniku namirenje tražbine i određena je ovrha radi prisilne naplate,
- da je tuženik 9. ožujka 2021. Financijskoj agenciji (dalje: FINA) podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju navedenog rješenja o ovrsi i to isključivo naplatu troškova postupka ovrhe, slijedom čega je s računa tužitelja prisilno ustegnut iznos od 6.792,65 eura i prenesen na račun punomoćnika tuženika,
- da predmetno rješenje o ovrsi nije bilo uredno dostavljeno ovršeniku sukladno odredbama čl. 141. i 142. ZPP, zbog čega je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrv-13230/21-14 od 18. siječnja 2022. ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti, rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute provedene ovršne radnje te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
- da je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-709/2022-2 od 6. lipnja 2022., čime je odluka o ukidanju potvrde pravomoćnosti i ovršnosti postala pravomoćna,
- da je potom tužitelj podnio predmetnu tužbu radi povrata prisilno naplaćenog iznosa, tvrdeći da je pravna osnova na temelju koje je naplata izvršena naknadno otpala.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO) te je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.
9. Naime, među strankama nije sporno da je prisilna naplata provedena isključivo na temelju rješenja o ovrsi koje je u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu imalo potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti. Međutim, naknadno je pravomoćno utvrđeno da pretpostavke za izdavanje te potvrde nisu bile ispunjene jer rješenje o ovrsi nije bilo uredno dostavljeno ovršeniku. Posljedično, pravomoćnim ukidanjem potvrde pravomoćnosti i ovršnosti otpala je pravna osnova na temelju koje je provedena prisilna naplata.
10. Odredbom čl. 44. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje: OZ) izričito je propisano da se ovrha na temelju vjerodostojne isprave može provesti tek nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Pravomoćnost i ovršnost predstavljaju temeljne pretpostavke dopuštenosti prisilnog ostvarenja tražbine (čl. 284. st. 1. OZ). Stoga, kada je pravomoćno utvrđeno da predmetno rješenje o ovrsi nije valjano steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, otpao je i pravni temelj po kojem je provedena izravna naplata.
11. Time je ostvaren uvjet iz čl. 1111. st. 3. ZOO-a, prema kojem obveza vraćanja nastaje i kada pravna osnova na temelju koje je nešto primljeno naknadno otpadne. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev 2195/2017-2 od 15. lipnja 2021. te Rev 3103/2015-2 od 15. rujna 2021., u kojima je izrijekom istaknuto da pravomoćnim ukidanjem potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju kojeg je tuženik stekao utuženi iznos, otpada pravna osnova provedene naplate te nastaje obveza povrata.
12. Također, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud trebao prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem Povrv-3846/2022.
13. Naime, pitanje eventualne osnovanosti tražbine o kojoj se odlučuje u tom postupku ne predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovom sporu. Predmet ovog postupka nije postojanje ili nepostojanje tražbine tuženika prema tužitelju, već isključivo ocjena postoji li u trenutku odlučivanja valjana pravna osnova za zadržavanje iznosa koji je prisilno naplaćen.
14. Takva osnova trenutačno ne postoji, budući da je pravni temelj po kojem je provedena prisilna naplata, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, pravomoćno ukinut. Sama mogućnost da tuženik eventualno u budućnosti uspije u parnici koja se vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga ne daje mu pravo zadržati sredstva koja su već prisilno ustegnuta i to na temelju osnove koja je prestala postojati.
15. Pritom valja naglasiti da će u postupku koji se vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga tek biti meritorno odlučeno ne samo o osnovanosti glavne tražbine, već i o pripadajućim sporednim tražbinama, uključujući zatezne kamate i troškove postupka. Prisilno ustegnuti iznos u ovom predmetu odnosi se na troškove ovršnog postupka. U odnosu na troškove postupka valja ukazati na Zaključak broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., prema kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ne održava na snazi u dijelu koji se odnosi na troškove postupka nastale donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tim troškovima odlučuje novom odlukom zajedno s ostalim troškovima parničnog postupka.
16. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da bi eventualni budući uspjeh u postupku koji se vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga mogao retroaktivno konvalidirati već provedenu prisilnu naplatu troškova ovršnog postupka, budući da platni nalog u tom dijelu neće biti održan na snazi, već će o tim troškovima tek biti donesena nova i samostalna odluka u parničnom postupku.
17. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik predmetni iznos stekao bez valjane pravne osnove te naložio povrat tog iznosa tužitelju, pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u t. I. izreke.
18. S obzirom na to da žalba tuženika nije osnovana primjenom čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbija se zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod t. II. izreke.
19. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu sukladno čl. 155. st. 1. ZPP jer isti nije bio potreban za vođenje parnice, slijedom čega je odlučeno kao pod t. III. izreke.
U Zagrebu 2. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Milena Frankić
