Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1859/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Luki Sikirici, odvjetniku iz Zagreba, Veslačka 10b, protiv I-tuženice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Gordanu Vuletiću, odvjetniku iz Zagreba, Mandrovićeva 22, II-tuženika ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Draženu Srb i Snježani Popović, odvjetnicima iz Osijeka, Park kralja Petra Krešimira IV 1/II, i III -tuženice UO iz [adresa], (ranije [adresa],) OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Nataši Lisac, odvjetnici iz Dugog Sela, Zagrebačka 9, radi utvrđenja i brisanja upisa u z.k. te uspostave ranijeg z.k. stanja podredno utvrđenja i plateža, odnosno naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3503/2020-32 od 21. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3503/2020-32 od 21. svibnja 2021. u t. II i III izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi III-tuženici trošak revizijskog postupka u iznosu od 2.535,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se 1. tuženici CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženiku ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da solidarno isplate tužiteljici OO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 235.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.10.2004.g. do 31. 12. 2007.g. u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO -a, te tužiteljici nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 48.015,62 kune, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice OO da joj 3. tužena UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete solidarno isplati iznos od 235.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.10.2004.g. do 31. 12. 2007.g. u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. 01. 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka.

III Nalaže se tužiteljici OO da III tuženiku UO naknadi parnični trošak u iznosu od 169.400,00 kuna u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela navedene presude u t. II i III izreke žali se tužiteljica iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nadalje, pobijani dio presude je sastavljen sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena sadržajno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

7. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete prema III-tuženici i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9.U prethodnom dijelu postupka je pravomoćno:

- prihvaćen zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavosti Sporazuma o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine zaključen 26. veljače 2004. (dalje Sporazum) između tužiteljice i I-tužene CO, kojim je I-tuženica kao vjerovnica i predlagateljica osiguranja osigurala svoju tražbinu od 161.700,00 kn prema tužiteljici dužnici - protivnici osiguranja u vezi prodaje tri (3) osobna vozila prijenosom vlasništva stana tužiteljice (u [adresa] od 28,43 m[2] ),

- odbačen zahtjev za brisanje navedenog nevaljanog upisa na I-tuženicu CO (neposrednu stjecateljicu), kao i prema III-tuženici UO, temeljem kupoprodajnog ugovora od 11. listopada 2004. s I-tuženicom kao prodavateljicom o prodaji predmetnog stana i uspostavi prijašnjeg ZK stanja (prije navedenih upisa) ,

- odbijen zahtjev za poništenje Sporazuma,

- prihvaćen zahtjev tužiteljice da joj I-tuženica CO i II-tuženik ČO solidarno isplate iznos od 235.000,00 kn sa zateznom kamatom od 11. listopada 2004. do isplate i naknade troškova postupka od 48.015,62 kn .

10. U ovom žalbenom postupku je ostao sporan eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice prema III-tuženici radi solidarne naknade štete isplatom 235.000,00 kn sa zateznom kamatom od 11. listopada 2004. do isplate zajedno s I i II tuženicima i zahtjev za naknadu parničnog troška.

11. Što se tiče zahtjeva prema III-tuženici, sud prvog stupnja je na temelju utvrđenja da tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje koja je to točno štetna radnja III-tuženice nastala krivnjom III-tuženice zbog koje bi ona bila solidarno s I i II tuženicima odgovorna za nastalu štetu tužiteljici, a sve uvažavajući da III-tuženica nije ugovorna strana ništavog Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine zaključenog između tužiteljice i I-tuženice te se uknjižila kao vlasnik nekretnine, a upis zabilježbe spora ne sprječava uknjiženog vlasnika nekretnine da njome raspolaže, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren prema III - tuženici odbijen kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja uz obrazloženje da je tužiteljica ta koja je dužna dokazati osnovanost svojeg potraživanja, a što u odnosu na III-tuženicu nije učinila.

12. Naime, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica nije dokazala da bi u odnosu na III-tuženicu bile ispunjene pretpostavke za naknadu štete (štetnik, štetna radnja, protupravnost štetne radnje i nastanak štete).

13. Iz stanja spisa proizlazi da je III-tuženica UO stan prodala LO **.**.2006.

14. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 – dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema st. 2. istog propisa predmnijeva se obična nepažnja.

15. U smislu navedene zakonske odredbe za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu, od kojih je jedna i protupravnost. O protupravnosti je riječ kada je povrijeđeno neko pravilo objektivnog prava. Pri tom nije riječ samo o pravilima građanskog prava jer i ponašanje suprotno pravilima drugih pravnih područja može dovesti do štete. Tako je o protupravnoj štetnoj radnji riječ tek u okolnostima kada je povredom nekog pravila objektivnog prava povrijeđeno subjektivno pravo ili pravno zaštićeni interes.

16. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužiteljica tijekom postupka ne tvrdi i ne dokazuje koja je to točno štetna radnja kojom je tužiteljici uzrokovana šteta krivnjom trećetuženice. Prvostupanjski sud je pritom cijenio činjenicu da III tuženica nije stranka ništavog sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine zaključenog između tužiteljice i prvotuženice koja se na temelju istog uknjižila kao vlasnica nekretnine te da upis zabilježbe spora ne sprječava uknjiženog vlasnika nekretnine da njome raspolaže.

17. Okolnost koju navodi tužiteljica da se štetna radnja sastoji u tome što je III- tuženica prodala stan trećoj osobi unatoč upisanoj zabilježbi spora ne predstavlja protupravnu štetnu radnju III-tuženice niti je prodaja stana od strane III-tuženice u uzročno posljedičnoj vezi sa nastalom štetom tužiteljici.

18. Naime, III-tuženica je u trenutku prodaje stana bila vlasnica tog stana te je isti bila ovlaštena prodati bez obzira na upisanu zabilježbu spora, budući je svrha zabilježbe spora da treće osobe budu upoznate s činjenicom da se u svezi predmetne nekretnine vodi spor, a nije joj svrha zabrana otuđenja nekretnine.

19. Stoga se postupanje III-tuženice ne može okarakterizirati kao postupanje protivno dobroj vjeri.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita, kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova koju tužiteljica niti ne osporava konkretnim žalbenim razlozima, već samo posljedično, obzirom na osporavanje odluke o glavnom zahtjevu.

21. Slijedom navedenog je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I. izreke ove presude.

22. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka, budući sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

23. Trećetuženici je priznat trošak revizije u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa). Trećetuženici su priznati troškovi za sastav prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr. 10. toč. 5. Tarife) u iznosu od 995,42 eura, za sastav revizije u iznosu od 995,42 eura te trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 544,16 eura, što ukupno iznosi 2.535,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao u t. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović