Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3614/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NOVA NATURA d.o.o., OIB: 95352435007, Đurđevac, Ulica Grada Vukovara 60, kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, VGM, VG i RG, [adresa], protiv tuženika INA -Industrija nafte, d.d., OIB: 27759560625, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, kojeg zastupa punomoćnica Ana Marija Fofić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi tužbe za ispravak, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-93/2021-17 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-93/2021-17 od 12. svibnja 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da tuženik lNA-Industrija nafte d.d., 0IB: 27759560625, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, nije stekao pravo stvarne služnosti cjevovoda određeno rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Z-3343/17-35 od 20. siječnja 2021. koja obuhvaća nesmetano korištenje i redovito održavanje i popravke cjevovoda te obvezu vlasnika nekretnine da u pojasu služnosti na trasi cjevovoda neće saditi trajne nasade niti graditi trajne objekte na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], na zemljištu u širini 10 m, odnosno 5 m lijevo i 5 m desno, u skladu s ucrtanom trasom cjevovoda koji prolazi česticom u smjeru sjeveroistok – jugozapad, ulazi u česticu na istočnoj međi na udaljenosti od 12,6 m od južne međe i izlazi na južnoj međi na udaljenosti od 8,9 m od istočne međe, pri čemu česticom prelazi u dužini od 14 m, a pojas služnosti iznosi 139 m2 , za korist cjevovoda [adresa] u vlasništvu tuženika te da tužitelj Nova Natura d.o.o., 0IB: 95352435007, [adresa], kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kčbr. [katastarska čestica], oranica [adresa] u [adresa], površine 7967 čhv, nije dužan trpjeti navedenu služnost.

II Tuženik je dužan trpjeti brisanje upisane služnosti iz stavka I presude na nekretnini u zemljišnoj knjizi u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na kčbr. [katastarska čestica], oranica [adresa] u [adresa], površine 7967 čhv i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije navedenog upisa predmetne služnosti, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Nalaže se tuženiku INA - Industrija nafte, d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, u roku od 15 dana tužitelju Nova Natura d.o.o., Đurđevac, Ulica Grada Vukovara 60, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 668,20 EUR -a 1 (šestošezdesetosameuradvadesetcenti)

/

5.034,55

HRK-a

(pettisućatridesetčetirikunepedesetpetlipa).

IV Odbija se zahtjev tužitelja Nova Natura d.o.o., Đurđevac, Ulica Grada Vukovara 60, za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 3.425,64 EURa (1) (tritisućečetiristodvadesetpeteurašezdesetčetiricenta) / 25.810,48 HRK-a (dvadesetpettisućaosamstodeseteuračetrdesetosamlipa).“

2. Protiv dijela navedene presude u t. I, II i III izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora tužbe na ispravak tužiteljev je zahtjev na utvrđenje da tuženik nije stekao pravo stvarne služnosti cjevovoda određeno rješenjem ovog suda poslovi broj Z-3343/17-35 od 20. siječnja 2021., doneseno u pojedinačnom ispravnom postupku te zahtjevom da je tuženik dužan trpjeti brisanje upisane služnosti, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog dijela presude nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje su jasni i neproturječni te prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je u zemljišnoknjižnom postupku Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Z3343/17 rješenjem poslovi broj Z-3343/17-35 od 20. siječnja 2021. određen ispravak upisa na način da je prihvaćen prijedlog tuženika kao predlagatelja te je na tužiteljevim nekretninama koje su predmet postupka upisano pravo služnosti koja je predmet spora,

- da je tužitelj kao protustranka u ispravnom postupku podnio prigovor u kojem je naveo da je tuženik kao predlagatelj u ispravnom postupku odabrao nezakonit put za upis prava služnosti u korist povlasnog dobra – naftovoda [adresa] – [adresa]

– V jer smatra da se radi o zakonskoj služnosti koja predstavlja zakonsko ograničenje prava vlasništva iz čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, nego se primjenjuju pravila o izvlaštenju uređena Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade, slijedom čega da nisu bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava služnosti dosjelošću jer je tuženik kao predlagatelj u pojedinačnom ispravnom postupku bio nepošten, obzirom da je znao i mogao je znati da tužitelju kao protustranci u pojedinačnom ispravnom postupku, odnosno tužiteljevom pravnom predniku nije isplatio naknadu za izvlaštenje.

9. Tužbom u ovom postupku (tužba za ispravak) tužitelj ponavlja svoje navode ističući da se može samo raditi o zakonskoj služnosti, a za koju nisu ostvarene pretpostavke te da stoga a obzirom je temeljem rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Z-3343/2017-35 od 20. siječnja 2021. u zemljišne knjige upisano stvarno pravo služnosti cjevovoda te kao nositelj tog prava tuženik, treba brisati navedenu upisanu služnost na predmetnoj nekretnini.

10. Tuženik tijekom postupka ističe da se ovdje ne radi o zakonskoj služnosti, već o stvarnoj služnosti, a za koju su ispunjene pretpostavke na njegovoj strani u smislu stjecanja prava stvarne služnosti cjevovoda jer da je tuženik bio pošteni posjednik kroz zakonom propisano vrijeme.

11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da tuženik nije stekao pravo stvarne služnosti cjevovoda te da je dužan trpjeti brisanje upisane služnosti na predmetnoj nekretnini upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] vlasništvo tužitelja odnosno da tužitelj nije dužan trpjeti navedenu služnost.

12. Odredbom čl. 186. st. 1. ZVDSP propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

13. Radi toga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se, u konkretnom slučaju kada ne postoji povlasna nekretnina u vlasništvu tuženika, odnosno da upisana služnost na teret poslužne nekretnine nije upisana u korist povlasne nekretnine tuženika, već u korist instalacija (cjevovoda) u vlasništvu tuženika pravne osobe, ne bi radilo o pravu stvarne služnosti kako to neosnovano tvrdi tuženik, i kako to pogrešno utvrđuje sud u označenom zemljišnoknjižnom postupku, budući je svrha stvarne služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom (zemljištem).

14. U predmetnoj pravnoj stvari moglo bi se eventualno raditi o tzv. nepravilnoj služnosti koja je definirana odredbom čl. 189. st. 1. ZVDSP (služnost koja je po svojoj naravi stvarna može se osnovati na poslužnoj nekretnini i u korist određene osobe), s time da se ukazuje da Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90, te „Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOVO) nije sadržavao odredbe o nepravilnim služnostima kao ni o stjecanju istih. Uzimajući u obzir da tuženik tvrdi da je služnost stekao na temelju činjenice ukopanih cijevi preko tridesetpet godina, dok je odredbom čl. 218. st. 1. ZVDSP propisano da se nepravilna služnost osniva na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, to su neosnovane tvrdnje tuženika da je temeljem zakona dosjelošću stekao pravo nepravilne služnosti, budući se ista po tom osnovu nije niti mogla steći. Osim toga, tuženik u predmetnoj stvari, kao i u postupku koji se vodio pod posl. brojem: Z- 3343/17, ne tvrdi, a ni ne dokazuje da bi služnost stekao temeljem pravnog posla zaključenog s tužiteljima ili njihovim pravnim prednicima.

15. Prvostupanjski sud nadalje pravilno zaključuje da pravo tuženika da se koristi predmetnom nekretninom proizlazi iz odredbe čl. 4. Zakona o energiji („Narodne novine“, broj: 120/12, 14/14, 95/15, 105/15 i 68/18 - dalje: ZE) kojom je propisano da je izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, te iz odredbe čl. 40. ZE kojom je propisano da energetski subjekt (a koji status ima tuženik sukladno odredbi čl. 3. toč.5. ZE) ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, te da su pravne i fizičke osobe dužne energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava sve objekte, uređajem, mrežu ili sustav. Navedena materija je na identičan način uređivana i odredbama čl. 4. i čl. 30. Zakona o energiji („Narodne novine“ , broj: 68/01, 177/04, 76/07, 152/08, 127/10 i 125/11 - dalje: ZE), kao i odredbama zakona koji su prethodili donošenju Zakona o energiji, i to odredbama Zakona o elektroprivredi („Narodne novine“, broj: 31/90, 47/90, 61/91, 26/93, 29/94, 78/94, 111/99, 105/99 i 51/01), te odredbama Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, broj: 68/01 i 177/04).

16. Pravo tuženika kao energetskog subjekta da koristi predmetnu nekretninu koja nije njegovo vlasništvo za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, je propisano ranije citiranim odredbama ZE, iz čega proizlazi da bi se u predmetnoj stvari radilo o javno-pravnim ograničenjima prava vlasništva, odnosno da se radi o zakonskoj služnosti koja je definirana odredbom čl. 185. ZVDSP (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž - 2550/2020 od 12. siječnja 2022.).

17. Navedenom je odredbom propisano da, ako neki posebni zakon određuje da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene (zakonske služnosti), iste su zakonska ograničenja prava vlasništva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drugačije određeno. Obzirom na vrijeme u kojem je na nekretnini tužitelja postavljen podzemni cjevovod (prije 40 godina), to su ograničenja prava vlasništva u općem interesu bila propisana pravnim pravilima, odnosno paragrafima 362-365. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., a koja pravna pravila su bila na snazi do stupanja na snagu ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., nakon čega je 1. listopada 1991. stupila na snagu Odluka o državnom pravnom osamostaljenju Republike Hrvatske i kada je ZOVO preuzet u pravni sustav RH, koji se primjenjivao do 1. siječnja 1997. kada je stupio na snagu ZVDSP, te su bila propisana odredbom čl. 26. tada važećeg Zakona o elektroprivredi kojim je propisano da je izgradnja i održavanje elektroprivrednih objekata od interesa za Republiku Hrvatsku.

18. Iz navedenog i po mišljenju ovog suda proizlazi da ograničenje prava vlasništva u navedenom smislu, a budući se radi o zakonskim služnostima, mora biti utemeljeno na zakonito provedenom postupku koji je propisan odredbama Zakona o izvlaštenju, („Narodne novine“, broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12 i 74/14), odnosno odredbama Zakona o eksproprijaciji („Narodne novine“, broj: 10/1978, 5/1980, 30/1982, 28/1987, 39/1988, 71/1991, 73/1991, 26/1993, 9/1994), kada se uzme u obzir vrijeme kada je došlo do ograničenja prava vlasništva tužitelja, odnosno njihovih prednika na predmetnoj nekretnini. Odredbama tih zakona je između ostalog propisan i postupak nepotpunog izvlaštenja ustanovljavanjem služnosti na zemljištu u postupku pred nadležnim upravnim tijelom. Budući da tuženik nije proveo takav postupak, niti dokazuje da jest, to su neosnovani navodi istoga da ima zakoniti temelj stjecanja, jer sam posjed kroz određeno vrijeme, kojem se vlasnici nekretnine nisu protivili, to nije.

19. Iz navedenog proizlazi da je pravni temelj za postupanja tuženika propisan odredbama ZE, odnosno ovlaštenja kojima tuženik definira sadržaj i opseg služnosti su propisana odredbama ZE i čl. 8. Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovodima te naftovodima i plinovodima za međunarodni transport („Službeni list SFRJ“ broj: 26/85), slijedom čega tuženik nema osnova zahtijevati utvrđenje da je to pravo stekao kvalificiranim posjedom.

20. Budući je postupak kada se u javnom interesu ograničava pravo vlasništva, između ostalog i radi izgradnje energetskog objekta, bio propisan Zakonom o eksproprijaciji, a danas je propisan Zakonom o izvlaštenju, dok tuženik u predmetu ovog suda posl. broj: Z-3343/17 nije dokazao, a niti ne tvrdi da bi taj postupak i proveo, to proizlazi da tužiteljevo ograničenje prava vlasništva nije utemeljeno na zakonito provedenom postupku.

21. S obzirom na navedeno, tuženik upisano pravo služnosti nije mogao steći kvalificiranim posjedom kako to pogrešno utvrđuje sud u osporavanoj odluci poslovni broj: Z-3343/17, pa je tom odlukom i provedbom zemljišnoknjižnog upisa temeljem iste povrijeđeno pravo tužitelja u pojedinačnom ispravnom postupku koji je prethodio predmetnom postupku.

22. Neosnovano se tuženik zato poziva na propise o stjecanju stvarne služnosti dosjelošću, posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme, jer se isti, s obzirom na odredbu čl. 185. ZVDSP, ne primjenjuju na konkretni slučaj jer prema toj odredbi zakonske služnosti postoje kada je silom propisa ili silom odluke vlasti ustanovljeno ograničenje prava vlasništva. Zato zemljišnoknjižni sud nije mogao, u pojedinačnom ispravnom postupku, izvršiti upis služnosti na temelju posjedovanja kroz 35 godina, a da za isto nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz Zakona o energiji, odnosno nije proveden propisani postupak djelomičnog izvlaštenja.

23. Pravo vlasništva može se u konkretnom slučaju ograničiti samo na temelju odredaba Zakona o izvlaštenju, budući da u konkretnom slučaju posebnim propisom nije drugačije određeno, a radilo bi se o nepotpunom izvlaštenju iz čl. 6. tog Zakona kojim je propisano da se nepotpunim izvlaštenjem ograničava pravo vlasništva na nekretnini ustanovljenjem zakupa ili služnosti.

24. Činjenica, da je zemljišnoknjižni sud odbio prigovore tužitelja, upravo je razlog vođenja ovog postupka, predviđenog zakonom za takav slučaj, pa tuženik ne može osnovano prigovarati da je o spornom pitanju već odlučeno u pojedinačnom ispravnom postupku.

25. Nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 12., na koju se upućuje u žalbi, jer je sud prihvatio tužbeni zahtjev upravo onog sadržaja kakav je postavljen u tužbi; to što tuženik smatra da osnovanost zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnog historijata tužbe, odnosno obrazloženja presude, pitanje je primjene materijalnog prava a ne prekoračenje tužbenog zahtjeva.

26. Tuženik nije mogao steći pravo služnosti kako smatra, po općim propisima ZVDSP koji uređuju stjecanje stvarnih prava na temelju dosjelosti, jer se u konkretnom slučaju radi o zakonskoj služnosti za koju zakon isto izričito isključuje.

27. Pri tom je na tuženiku bio teret dokaza da je proveden postupak izvlaštenja i isplaćena naknada (što je trebalo utvrditi već u postupku pred zemljišnoknjižnim sudom, radi čega je njegov propust opravdano sankcioniran pobijanom presudom), jer je tuženik bio dužan dokazati da su ispunjeni uvjeti za upis prava služnosti, a što pretpostavlja izvlaštenje i isplatu naknade vlasnicima poslužne nekretnine. Činjenica da je ishođena građevinska i uporabna dozvola ne isključuje obvezu tuženika dokazati da je proveden postupak izvlaštenja sukladno prethodno citiranim propisima.

28. Zato je na utvrđeno činjenično pravo, koje između stranaka nije sporno, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

29. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

30. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitna povrede ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

31. Odluka u t. II izreke je donesena na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP. Budući tuženik nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović