Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2926/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-295/2021-49 od 29. svibnja 2025., ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-295/2021-58 od 11. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačavaju se točka II. i III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-295/2021-49 od 29. svibnja 2025., ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-295/2021-58 od 11. ožujka 2026., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev za isplatom daljnjih troškova postupka u iznosu od 1.210,17 eura i sudi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 692,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji iznos troškova postupka u iznosu od 1.210,17 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. lipnja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 234,38 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, ispravljenom rješenjem, je odlučeno:

„I Nalaže se tuženiku NŽ isplatiti tužitelju DŽ iznos od 2.102,40 eur s zateznim kamatama koje teku od 9. veljače 2021. do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 692,20 eur sa zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2021. do isplate.

III Nalaže se tuženiku NŽ naknaditi tužitelju DŽ trošak ovog postupka u iznosu od 1.208,42 eura sa zateznim kamatama koje teku 29. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku 15 dana.“ 2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom II izreke te u dijelu pod točkom III izreke u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za daljnjim iznosom troškova postupka, žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima te zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Nadalje, pobijanom presudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a koju ističe žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

4.2. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je u dijelu u kojem je odlučeno o visini tužbenog zahtjeva , odnosno u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja odbijen, došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete (neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege) koju je tužitelj pretrp io zbog tjelesnih ozljeda koje mu je nanio tuženik 28. ožujka 2019. u Zagrebu.

5.1. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 2.794,60 eura na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te na ime naknade imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom.

5.2. Sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, za iznos od 2.102,40 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. veljače 2021. do isplate, i to iznos od 1.800,00 eura na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te iznos od 302,40 eura na ime naknade imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom.

6. Iz spisa proizlazi:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-982/2020 tuženik proglašen krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019) te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro,

- da je nakon provedenog dokaza i saslušanja stranaka te na temelju članka 12. stavak 3. ZPP-a sud utvrdio odgovornost tuženika za štetni događaj,

- da je u postupku provedeno medicinsko vještačenje po vještacima dr. Željku Orihovcu, specijalistu maksilofacijalnom kirurgu i dr. GŽ, specijalistu psihijatru, koji su dali nalaz i mišljenje te se dodatni očitovali na prigovore (str. 96., 111. i 113. spisa).

6.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je 28. ožujka 2019. ozlijeđen u štetnom događaju, pri čemu je zadobio prijelom lijeve jagodične kosti, prijelom lijevog maksilarnog sinusa, prijelom lijeve orbite, prijelom lijeve grane donje čeljusti i natučenje nosa. Liječenje je završeno 10. lipnja 2020. Kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja i to fizičke boli jačeg intenziteta koje je trpio pet dana, srednjeg intenziteta slijedećih deset dana, a slabijeg intenziteta još mjesec dana. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 7 dana. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Zbog posljedica ozljede zadobivene u štetnom događaju, kod tužitelja nije došlo do naruženja. Tuđa pomoć pružena od strane ukućana bila mu je potrebna četiri sata dnevno tijekom dva tjedna te još po dva sata dnevno slijedećih četiri tjedna Kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti zbog posljedica ozljede zadobivene u štetnom događaju.

6.2. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je istaknuo prigovor kojem u bitnome prigovora nedostatku ocjene o smanjenju životne okolnosti i naruženja kod tužitelja na koji su se vještaci očitovali navodeći da je osjećaj straha kod tužitelja utvrđen tijekom osobnog pregleda tužitelja te je naveden u psihičkim statusu pisanog nalaza i mišljenja "situacijski je napet i anksiozan" te da djelomični poremećaj osjeta ne može predstavljati osnovu za smanjenje životne aktivnosti, a u odnosu na naruženost navode da ožiljci koji su estetski odlični i/ili nisu vidljivi ne predstavljaju naruženost malog stupnja odnosno kozmetički defekt.

7. Na temelju navedenog, sud je pravilno utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 1046. u vezi s odredbom članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (članak 1100. stavak 1. ZOO-a).

8. Međutim, pri ocjeni visine tužbenog zahtjeva na ime pravične novčane naknade, kao i pri ocjeni visine sata tuđe pomoći i njege, sud nije na pravilan način, na utvrđene činjenice, primijenio materijalno pravo.

9. U odnosu na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sud je za sve prethodno opisane okolnosti povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje naveo kako tužitelju pripada pravična novčana naknada od 1.800,00 eura. Međutim, iz obrazloženja presude proizlazi da je propušteno ocijeniti same okolnosti nanošenja ozljeda tužitelju udarcem u glavu, brojnost zadobivenih ozljeda u predjelu lica tužitelja (prijelom lijeve jagodične kosti, prijelom lijevog maksilarnog sinusa, prijelom lijeve orbite, prijelom lijeve grane donje čeljusti i natučenje nosa), činjenicu da je tužitelj zbog ozljeda bio operiran, da mu je umetnuta osteosintetska pločica i vijci te da je zbog toga više dana bio na bolničkom liječenju. Sve navedeno je opisano u nalazu i mišljenju vještaka, a isto je i sam tužitelj opisao na ročištu. Osim toga, sud nije cijenio da je kod tužitelja zaostao i kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta .

10. Slijedom navedenog, prema stajalištu ovog suda, a cijeneći prethodno opisanu težinu povrede, okolnosti slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, operacijski zahvat i dugotrajnost liječenja te životnu dob tužitelja, tužitelju pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 2.200,00 eura, odnosno daljnjih 400,00 eura po ovoj osnovi.

11. Nadalje, cijenu sata tuđe pomoći i njege pružene tužitelju sud je utvrdio u iznosu od 2,70 eura te je za ukupno 112 sati, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužitelju priznao iznosu od 302,40 eura, na temelju članka 223. ZPP-a i članka 1095. ZOO-a.

12. Prema stajalištu ovog suda, tužitelj je po ovoj osnovi osnovano potraživao iznos od 594,60 eura, odnosno 5,31 eura po satu. Naime, sud se, prilikom donošenja odluke o visini tuđe pomoći i njege, uslijed nemogućnosti utvrđivanja egzaktnog i jednoobraznog iznosa, poziva na načelo slobodne ocjene dokaza koje proizlazi iz čl. 223. ZPP-a. U odnosu na visinu tuđe pomoći ovaj sud ukazuje na općepoznatu činjenicu prema kojoj su troškovi cjelokupnog života u Republici Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina značajno porasli, a što se odražava i na cijenu rada koja je također značajno porasla, a što je proizlazi i iz javno dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku (https://podaci.dzs.hr/hr/podaci/trziste-rada/place/). Osim toga, opće je poznata trenutna nestašica radne snage (koja je postojala i u vrijeme donošenja odluke), koja također utječe na povećanje vrijednosti radnog sata, kao i činjenicu visoke stope inflacije koja također utječe na određivanje cijena. Stoga temeljem navedenog, ovaj sud smatra opravdanim da je za sat tuđe pomoći i njege valjalo uzeti potraživani iznos od 5,31 eura po satu, odnosno, za 112 sati, priznati tužitelju naknadu od 594,72 eura, odnosno 594,60 koliko je tužitelj potraživao, te stoga priznati daljnjih 292,20 eura po ovoj osnovi.

13. Slijedom navedenog, valjalo je preinačiti pobijanu odluku u dijelu pod točkom II izreke te tužitelju dosuditi daljnji iznos od 692,20 eura (400,00 eura na ime naknade neimovinske štete te iznos od 292,20 eura na ime naknade imovinske štete), sve sa zakonskim zateznim kamatama koje u žalbenom postupku nisu osporavane.

14. Slijedom navedenog, pobijana presuda se preinačava u dijelu pod točkom II. izreke te je primjenom odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Kako je tužitelj s tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti, primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, preinačava se i odluka o troškovima postupaka.

16. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023 - dalje: Tarifa), a sve sukladno vrijednosti predmeta spora koja je najprije iznosila 39.950,00 kuna, a kasnije 2.794,60 eura.

16.1. Tako se tužitelju, kao i u obrazloženju pobijane odluke, priznaju troškovi za niže navedene radnje. Međutim, za pojedine radnje je, pravilnom primjenom odredaba Tarife te sukladno osnovanim žalbenim navodima, za pojedine radnje trebalo priznati u višem iznosu nego što je to utvrđeno pobijanom odlukom (250,00 eura umjesto po 125,00 eura po radnji). Tako je tužitelju valjalo priznati:

- trošak sastav tužbe, 200,00 eura (Tbr 7.1. Tarife),

- trošak sastava obrazloženog podneska od 15. svibnja 2021., 200,00 eura (Tbr 8.1. Tarife),

- trošak sastava obrazloženog podneska od 20. veljače 2023., 200,00 eura (Tbr 8.1. Tarife),

- trošak sastava podnesaka od 11. rujna 2023., 50,00 eura (Tbr 8.4. Tarife),

- trošak zastupanja na ročištu 14. listopada 2021., 200,00 eura (Tbr 9.1. Tarife),

- trošak zastupanja na ročištu 6. srpnja 2022., 200,00 eura (Tbr 9.1. Tarife),

- trošak zastupanja na ročištu 5. listopada 2022., 200,00 eura (Tbr 9.1. Tarife),

- trošak zastupanja na ročištu 9. siječnja 2024., 100,00 eura (Tbr 9.2. Tarife),

- trošak zastupanja na ročištu 8. svibnja 2025. 100,00 eura (Tbr 9.2. Tarife),

- trošak zastupanja na ročištu za objavu, 29. svibnja 2025. 100,00 eura (Tbr 9.2. Tarife),

koji troškovi iznose ukupno 1.550,00 eura, što uvećano za PDV 25%, iznosi 1.937,50 eura. Navedenom iznosu troškova pribraja se i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 431,35 eura te trošak pristojbe na tužbu u visini od 49,74 eura te je stoga ukupni iznos troškova 2.418,59 eura.

16.2. Suprotno žalbenim navodima, tužitelju se ne priznaje trošak pristojbe na presudu jer iz spisa ne proizlazi da je navedenu pristojbu i platio, odnosno da bi mu takav trošak i nastao.

16.3. Kako je pobijanom odlukom tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 1.208,42 eura, odluku u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za daljnji iznos troškova od 1.210,17 eura (razlika između 2.418,59 eura i 1.208,42 eura), za navedeni iznos se odluka o trošku preinačava.

16.4. Odluka o zateznim kamatama donesena je primjenom članka 151. stavak 3. ZPP - a, a sukladno zahtjevu tužitelja.

17. Slijedom navedenog primjenom, članka 373. stavak 3. ZPP-a te članka 166. stavak 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom u cijelosti, pripada mu, prema odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a i članka 154. stavak 1. ZPP-a, trošak sastava žalbe. Sukladno Tbr. 10/1 Tarife u vezi s Tbr. 7/1 Tarife, taj trošak iznosi 93,75 bodova, odnosno 187,50 eura, što uvećano za PDV 25% ukupno iznosi 234,38 eura.

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marijan Vugić