Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2161/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, Medulićeva 31, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-159/2025-19 od 26. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-159/2025-19 od 26. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 10. st. 2. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog 1. ožujka 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koja glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate". (točka I izreke) te je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 327,94 eura sa zatraženim zateznim kamatama (točka II izreke) te tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 399,19 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili podredno ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o naknadi troškova prijevremene otplate kredita i isplate iznosa od 327,94 eura na ime vraćanja isplaćene naprijed navedene naknade .

5. Pošavši od utvrđenja da u konkretnom slučaju postoji opravdani pravni interes tužitelja za utvrđenje da je odredba predmetnog ugovora ništetna koji zahtjev je tužitelj ovlašten postaviti u skladu sa odredbom čl. 327. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,125/11 i 29/18, dalje u tekstu ZOO) u smislu odredbe čl. 187. st. 1. i 2. ZPP, da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje u tekstu ZZP/03), a za vrijeme njegovog izvršavanja Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, dalje u tekstu: ZZP), da se o predmetnoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti je korisnik kredita imao mogućnost utjecati na sadržaj sporne ugovorne odredbe koja je bila unaprijed formulirana s time da naplaćenu naknadu tuženik ne temelji na konkretnom trošku administriranja, osoblja ili materijala pa je taj trošak i netransparentan sud prvog stupnja utvrdio je da se ista, pozivajući se na odredbu čl. 81. st. 1. ZZP/03, smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te posljedično navedenom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi. Suprotno mišljenju žalitelja sud prvog stupnja dao je valjane razloge zašto smatra da tužitelj ima pravni interes za vođenje parnice u kojoj traži utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navod i neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

8. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje u tekstu ZZP 96/0003), a za vrijeme njegovog izvršavanja bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, dalje: ZZP). Sukladno čl. 81 st. 1 ZZP 96/2003, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2. čl. 81 st. 1 ZZP 96/2003, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom st. 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 102. st. 1. ZZP, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništetnost.

9. Čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 -dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom je definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva ili prijevremene isplate kredita, a što znači da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uvrstio odredbe koje su suprotne čl. 1021 ZOO.

10. Kako se u konkretnom slučaju radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik i kako se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredbe čl. 5. i 12. predmetnog ugovora o kreditu predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP koje s u prema odredbi čl. 87. st. 1.ZZP ništetne.

11. Suprotno žalbenim navodima sama činjenica da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ta naknada, niti je jasno i nedvosmisleno p redočena struktura navedenih troškova već je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, paušalnom određena Odlukom tužene o Tarifi naknada za usluge banke, znači da ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu “pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita „pokriveni“ odnosno plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu odnosno bila bi određena sukladno nekim stvarnim troškovima ili eventualnoj stvarnoj šteti koju je banka pretrpjela a ne u visini u visini određenu Odlukom o naknadama tuženika.

12. Stoga je plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1.000,00 kn očito prouzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da je označena odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a pravna prednica tužitelja nije imala utjecaj na njen sadržaj, to, i po ocjeni ovog suda, tuženik nije dokazao suprotno odnosno da se o odredbi čl. 2. i st. 5. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.

13. Kako je dakle, tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini određenoj jednostranom odlukom banke, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a koja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu pravne prednice tužitelja kao potrošača ta je ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo prednici tužitelja kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

14. Pravilno je zaključio sud prvog stupnja da potraživanje tužitelja nije u zastari sve to imajući u vidu da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva (što je ovdje slučaj) počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020.), što je utvrđeno prvostupanjskom presudom, to zastarni rok od 5 godina koji se ovdje primjenjuje (čl. 225. ZOO-a) nije niti počeo teći za utuženo potraživanje tužitelja, s time da se pojam dospjelosti tražbine ne podudara s pojmom zastare. Tužiteljevo potraživanje, budući da se radi o nesavjesnom stjecatelju, dospjelo je za isplatu trenutkom kada je pravni prednik tuženika ustegnuo utuženi iznos od odobrenog iznosa kredita, jer se to ustezanje temeljilo na ništetnoj ugovornoj odredbi.

15. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP -a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 dalje: Tarifa). Suprotno žalbenim navodima pravilnom pirmjenom tbr. 8/1 Tarife sud je tužitelju dosudio trošak sastava podneska od 18.9.2024. kojim tužitelj odgovara na navode odgovora na tužbu tuženika te 9. lipnja 2025. o glavnoj stvari i tijek postupka. Isto tako pravilno je sud za zastupanje na ročištima održanim 17.10.2024. i 14.10.2025. tužitelju dosudio trošak primjenom tbr. 9/1 Tarife budući se na istima raspravljalo o glavnoj stvari.

16. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica