Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-228/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku David Salaju, odvjetniku u Puli, protiv tuženika LT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Petri Catela Huseni, odvjetnici u Puli, radi utvrđenja nedostojnosti tuženika za nasljeđivanje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 690/2020-48 od 31. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-690/2020-48 od 31. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da je tuženik LT kao zakonski nasljednik iza pokojnog oca JTĆ, preminulog dana **.**.2019. u [adresa], nedostojan da naslijedi pokojnog oca u ostavinskom postupku pa mu se isključuju i prava na nužnom dijelu ostavštine iza pok. JTĆ (st. 1.), kao i zahtjev da se naloži tuženiku da snosi sve troškove ovog parničnog postupka. (st. 2.). Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 500,00 € dok je pod točkom III. izreke odbijen u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 €.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i II. žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženik (brat od tužitelja) nedostojan naslijediti pokojnog oca JTĆ, u smislu odredbe čl. 125. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN).

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje tužitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tužitelj. a ujedno se ističe da presuda sadrži jasne razloge o tome zašto tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nadalje, u prvostupanjskom postupku nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice, a isto tako je i obrazložio koje činjenice je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, kao i koje dokaze izvodio te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a ujedno se izjasnio i o pravnoj osnovi spora, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

7. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da su stranke braća koja nisu u dobrim odnosima i jedini su zakonski nasljednici svoga pokojnog oca koji je preminuo **.**.2019. u bolnici u [adresa], dok je njihova majka pok. ET preminula prije oca i to 9. kolovoza 2013.;

- da je tuženik živio isprva s roditeljima, a nakon smrti majke s ocem u stanu na adresi [adresa] u [adresa] te s bivšom izvanbračnom suprugom TT MT ima zajedničku kćer OT koje su kraće vrijeme živjele u tom stanu s tuženikom i njegovim roditeljima;

- da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe ističe da postoji više razloga nedostojnosti tuženika za nasljeđivanje oca i tako navodi da je tuženik zajedno s TT vršio pritisak na pokojnog oca da sastavi oporuku kojom sve ostavlja tuženikovoj kćerki OT (razlog iz čl. 125. toč. 2. ZN-a), kao i da tuženik nije financijski doprinosio zajedničkom domaćinstvu te da nije brinuo o zdravstvenom stanju oca, da ga je psihički maltretirao, vrijeđao i ponižavao;

- da iz zapisnika u predmetu posl.br. R2-748/18 Općinskog suda u Puli-Pola proizlazi da je pokojni LTĆ pristupio na ročište radi pohrane oporuke, međutim naveo je da se u međuvremenu predomislio te da ne želi pohraniti oporuku pa je u konačnici povukao prijedlog;

- da iz rješenja posl.br. P-748/20-14 od 1. srpnja 2021. proizlazi da je u tom predmetu tuženik povukao tužbu koju je bio podnio protiv tužitelja radi utvrđivanja valjanosti oporuka te je u taj ostavinski spis zaprimljena izjava od 11. svibnja 2022. iz koje proizlazi da je potpisana po MT i OT, a u kojoj se iznose određeni navodi, između ostalog i da pok. LTĆ oporuku nije stigao pohraniti jer je završio u bolnici, a da je sve njegove papire pa i tu oporuku nakon njegove smrti preuzeo sin JT (tužitelj) i istu uništio;

- da iz iskaza TT proizlazi da ne zna točno kako je LT fizički maltretirao oca u smislu kako ga je i gdje udario, nije bila tamo, ali je pok. LTĆ govorio da ga je gurao, vrijeđao i nije mu dao da u kuhinji jede i kuha te da joj se LTĆ žalio, ali joj nikada nije konkretno rekao da ga je baš udario, osim onog puta kada je zvala policiju te isto tako da pok. LTĆ nikada nije htio prijaviti svoga sina odnosno tuženika te ga nije htio izbaciti iz stana niti je on sam htio napustiti stan u [adresa];

- da iz presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj K-961/15 od 7. srpnja 2015. proizlazi da je izdan kazneni nalog koji se TT oglašava krovom jer je dana 12. lipnja u [adresa], na adresi [adresa], u nakani da neosnovano dođe do vrijednih predmeta koji joj ne pripadaju, nakon što je uporabom ranije pribavljenog originalnog ključa spavaće sobe LT otključala vrata, kroz ista ušla u spavaću sobu gdje je sa kreveta uzela jedan zlatni lančić sa privjeskom u obliku križa te više zlatnih prstena, zlatnu narukvicu i zlatnu iglu za kravatu, oštetivši na taj način LT za novčani iznos od 10.000,00 kn čime je počinila kazneno djelo protiv imovine

- teškom krađom za što joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci odnosno uvjetna osuda kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo;

- da iz iskaza svjedokinje ETĆ proizlazi da joj nije poznato o odnosu stranaka i da ih nije viđala, a nije ni vidjela da bi u stan dolazili policijski djelatnici niti da bi pok. LTĆ dozivao pomoć. Isto tako, proizlazi da je pok. J pred smrt bio lucidan i pokretan i vidjela ga je par dana prije smrti i normalno se kretao i jedino je bio malo zapušten, nije baš vodio brigu o higijeni, a da kod starijih ljudi to zna biti tako;

- da iz iskaza svjedoka GT proizlazi da nikada nije čuo da bi pok. L terase ili stepeništa vikao upomoć te misli da bi mu se požalio da je trebao jer su bili dosta dobri, a nije mu se nikada požalio;

- da iz iskaza ĐT proizlazi da je jednom prilikom došao kod njih u stan u [adresa]., jer je bio predstavnik stanara i tuženik je večerao, a pok. LTĆ mu se obratio riječima "tko je ovdje gospodar ja ili ti", a nikada nije čuo da bi tuženik svog pok. oca vrijeđao maltretirao i ga ponižavao te nije nikada vidio niti to čuo niti od drugih;

- da iz dostavljene dokumentacije CSS Pula, proizlazi iz službene zabilješke od 12. srpnja 2019. da se utvrđuje da JT nije htio potpisati izjavu na zapisnik, a koju je preuzeo iz razloga jer se u izjavi navelo da on ne želi primiti oca po otpustu iz bolnice. Nakon što je upozoren da su tu izjavu čuli prisutni Tomislav Paić, socijalni radnik i Petra Radolovoić , isti je izjavio da je on to rekao u „prijateljskom razgovoru“, a tijekom razgovora JT je vrlo često prekidao voditelja postupka nepotrebnim komentarima i neprikladnim izjavama;

- da iz uvida u spis posl.br. O-1232/19 proizlazi da je smrtovnica iza pok. JTĆ sastavljena po kazivanju tužitelja i u tom je postupku na ostavinskoj raspravi sačinjeno rodoslovlje iz kojeg je utvrđeno da su jedini zakonski nasljednici ostavitelja sinovi JT i LT, nakon čega je tuženik u spis predao tri isprave navodeći da ih je pronašao na krevetu svoga pokojnog oca ispod jastuka tvrdeći da predstavljaju oporuke ostavitelja, a valjanost istih tužitelj je osporio navodeći da iste nisu potpisane.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik s ocem imao loš odnos, što navodi i sam tuženik i to kako u svom iskazu u ovom predmetu, tako i na ostavinskoj raspravi pred javnim bilježnikom, a to je iskazivala i TT. Naime, iz njihovih je iskaza utvrđeno da je isprva, dok su TT i mlt. OT živjele s njima u stanu, tuženik s roditeljima imao korektan odnos, međutim njihov se odnos promijenio odlaskom TT i mlt. OT za što oboje navode da je tuženik jako zamjerio ocu i na ostavinskoj raspravi naveo je da mu je smetalo što se otac petlja u njegov odnos s kćerkom, dok je svjedokinja TT navela da misli da je tuženik bio ljubomoran na lijep odnos kojeg je njegov otac imao s OT, što je potvrđeno i uvidom u zapisnik Centra za socijalnu skrb Pula-Pola od 17. srpnja 2017. da se LTĆ za života obratio Centru želeći ostvariti skrb nad svojom unukom navodeći da njegov sin LT niti na koji način ne skrbi o kćerki niti pridonosi kućanstvu. Međutim, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao zakonom propisane razloge nedostojnosti. Naime, utvrđeno je da tuženik nije doprinosio za uzdržavanje oca, ali je također utvrđeno da se time nije teže ogriješio o zakonsku obvezu uzdržavanje oca i to iz razloga jer njihov otac nije imao potrebu za uzdržavanjem. Naime, tuženik je u svom iskazu naveo da nije plaćao režije jer ga otac to nije tražio te ističe da ocu nije nikada ništa falilo, a razlog za nedostojnost postoji samo ako se nasljednik teže ogriješio u obvezu uzdržavanja prema ostavitelju, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo s obzirom da je utvrđeno da je pokojni otac stranaka imao i više nego dovoljno sredstava za život.

10. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao svoje navode o tome da bi tuženik vršio pritisak na pokojnog oca da sastavi oporuku u korist njegove kćeri, a posebice kraj činjenice da takva oporuka u konačnici ne postoji. Isto tako, u odnosu na preostale razloge za nedostojnost na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, prvostupanjski sud je utvrdio da iako se tuženik prema svom pokojnom ocu ponašao grubo, pok. otac nije po tom pitanju htio ništa poduzeti, nije htio svog sina LT isključiti iz nasljeđivanja, on naime nije htio niti pohraniti oporuku koja tuženiku ne bi išla u prilog, a da je tome tako proizlazi iz okolnosti da je od strane MUP -a potvrđeno da nemaju zabilježene prijave JTĆ protiv tuženika. Navedeno, proizlazi i iz iskaza svjedoka GT, susjeda, koji je naveo da je s pok. FT bio u jako dobrim odnosima te da mu se nikada nije požalio vezano za odnos s tuženikom, s time da je svjedok naveo da misli da bi mu se bio požalio da je trebao jer su si bili jako dobri. Slijedom svega, prvostupanjski sud zaključuje da je otac stranaka o obiteljskim odnosima pričao samo članovima obitelji i TT i birajući što će kome reći, a ništa od toga nije htio prijavljivati te isto tako je utvrdio da tuženik nije svoga oca ostavio u prilikama opasnim po život i zdravlje ne pružajući mu pomoć. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da tužitel j nije dokazao svoje tvrdnje o tome da je tuženik nedostojan naslijediti njihova pokojnog oca pa odlučuje kao pod točkom I. izreke.

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 125. i 126. Zakona o nasljeđivanju, kada je uvažavajući sve okolnosti slučaja zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje da je tuženik nedostojan za naslijediti pok. oca JTĆ.

12. Tužitelj žalbenim navodima neosnovano osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja, jer je izvedene dokaze sud prvog stupnja prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koje u žalbi također sadržajno ističe žalitelj.

13. Naime, odredbom čl. 125. ZN, propisano je da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke: 1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;

2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;

3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku; 4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

14. Isto tako, odredbom 126. stavka 1. ZN-a nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnoga i oni nasljeđuju kao da je on umro prije ostavitelja te sukladno odredbi stavka 3. istog članka, na nedostojnost se pazi po službenoj dužnosti, osim u slučaju ogrješenja o obvezu uzdržavanja, nepružanja nužne pomoći i napuštanja ostavitelja bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

15. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije cijenio navode svjedokinje TT koje je izjavila u zapisniku Centra za socijalnu skrb Pula od 05.06.2018. i to da LTĆ živi u strahu od sina LT, ne može se slobodno kretati po stanu i od sina trpi fizičko i psihičko zlostavljanje, a pritom je bio osoba sa povećanim zdravstvenim potrebama, valja reći da prvostupanjski sud pravilno nije cijenio takve navode jer su u suprotnosti sa dokazima izvedenim tijekom postupka. Naime, svjedokinja TT koja je bila u izrazito lošim odnosima s tuženikom, a što je vidljivo i iz navedene kaznene presude kojom je uvjetno osuđena za krađu od tuženika, posebno je naglasila da ne zna točno kako je LT fizički maltretirao oca u smislu kako ga je i gdje udario, nije bila tamo, ali je pok. LTĆ govorio da ga je gurao, vrijeđao i nije mu dao da u kuhinji jede i kuha te da joj se LTĆ žalio, ali joj nikada nije konkretno rekao da ga je baš udario. Isto tako, iz iskaza ETĆ proizlazi da je pok. LTĆ pred smrt bio lucidan i pokretan i vidjela ga je par dana prije smrti i normalno se kretao i jedino je bio malo zapušten, nije baš vodio brigu o higijeni, a da kod starijih ljudi to zna biti tako, a iz iskaza svjedoka GT proizlazi da nikada nije čuo da bi pok. LTĆ s terase ili stepeništa vikao upomoć te misli da bi mu se požalio da je trebao jer su bili dosta dobri, a nije mu se nikada požalio. Slijedom navedenog, iako su odnosi tuženika i pok. oca bili narušeni, navedeno ne upućuje na zaključak da su ispunjene pretpostavke za utvrđenje nedostojnosti tuženika za nasljeđivanje svog pok. oca, a niti da je otac bio nemoćan i prepušten sam sebi, poglavito imajući u vidu da je čak odustao od oporuke kojom bi tuženika isključio iz nasljedstva, kao niti da mu tuženik ne bi pružio pomoć jer iz iskaza tuženika proizlazi da je on zvao hitnu pomoć, nakon što je našao oca u kupaoni na podu i tada je odvezen u bolnicu, a što nije ni sporno među strankama .

16. Prema tome, tužitelj na kojem je bio teret dokazivanja nije dokazao da se ostavitelj nalazio u kakvoj opasnosti za život ili zdravlje u kojoj bi mu tuženik bio dužan pružiti nužnu pomoć niti da je tuženik došao u situaciju da napusti ostavitelja kao nemoćnu osobu, tako da je sud prvoga stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje tuženikove nedostojnosti da naslijedi ostavitelja.

17. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi da sud nije uzeo u obzir da je ostavitelj živio u strahu od tuženika kao i da je tužitelju bilo onemogućen dolazak u stan u kojem su živjeli tuženik i pok. LTĆ, budući da iz iskaza svjedoka GT proizlazi da mu se pok. LTĆ nikada nije požalio na tuženika, dok iz iskaza svjedoka ĐT proizlazi da je jednom prilikom došao kod njih u stan u [adresa]., jer je bio predstavnik stanara i tuženik dok je večerao, a pok. LTĆ mu se obratio riječima "tko je ovdje gospodar ja ili ti", a nikada nije čuo da bi LT svog pok. oca vrijeđao maltretirao i ga ponižavao.

18. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da iako tuženik nije doprinosio za uzdržavanje pok. oca te nije brinuo o njegovom zdravlju i higijeni, da to nije u tolikoj mjeri da bi tuženik bio proglašen nedostojnim za nasljeđivanje, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da razlog za nedostojnost postoji samo ako se nasljednik teže ogriješio u obvezu uzdržavanja prema ostavitelju dok je utvrđeno da se u konkretnom slučaju to nije dogodilo s obzirom da je utvrđeno da je pokojni otac stranaka imao i više nego dovoljno sredstava za život. Naime, uvidom u dokumentaciju OTP banke d.d. utvrđeno je da je pok. LTĆ primao mirovinu višu od 4.000,00 kuna te da je u trenutku smrti na računu imao više od 66.000,00 kuna (list 39 spisa), a živio je u stanu kojeg je bio većinski suvlasnik tako da navodi tužitelja o tome da je njegov otac živio kao bijednik ne odgovaraju pravom stanju stvari. Prema tome, da bi se nasljednik teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju u smislu navedene zakonske odredbe potrebno je da je ostaviteljeva egzistencija ozbiljno ugrožena, da je nasljednik znao za takvo stanje, da je prema svojim mogućnostima bio u stanju ispuniti tu obvezu ali da je svjesno nije htio ispuniti, a što nije utvrđeno u konkretnom slučaju, slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

19. Također, u odnosu na navode žalitelja da je prvostupanjski sud zaboravio uzeti u obzir nemogućnost tužitelja da pristupi u stan ostavitelja zbog zabrane tuženika da uopće dolazi u posjetu, valja reći da iz iskaza svjedokinje ETĆ proizlazi da tužitelja nije jako dugo vidjela, a nekad bi ju pozdravio, a nekad ne što je ovisilo o njegovom raspoloženju i to misli kad bi se susreli u gradu. Isto tako, proizlazi da nije vidjela da tužitelj dolazi uopće. Navedeno, potvrđuje i svjedok GT koji je naveo da E nije viđao da dolazi u predmetni stan, a i svjedok ĐT je naveo da nije vidio da bi JT dolazio u zgradu. Također, i iz dostavljene dokumentacije CSS Pula, proizlazi iz službene zabilješke od 12. srpnja 2019. da se utvrđuje da JT nije htio potpisati izjavu na zapisnik, a koju je preuzeo iz razloga jer se u izjavi navelo da on ne želi primiti oca po otpustu iz bolnice, a što sve upućuje da tužitelj ni sam nije pokušao ostvarivati veći kontakt s pok. ocem tako da činjenica da tuženik nije htio pustiti u stan tužitelja niti je želio otvoriti vrata dok je otac boravio u bolnici, ne ukazuje da bi navedeno bilo razlog za nedostojnost tuženika za nasljeđivanjem.

20. U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja u kojima preocjenjuje dokaze te iznosi vlastitu ocjenu dokaza i viđenje pravne situacije, valja reći da na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tužitelj žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja tako da su ostali žalbeni navodi neosnovani te je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

21. Slijedom naprijed iznesenog, prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja jer tijekom postupka nije utvrđeno da postoje razlozi nedostojnosti tuženika za nasljeđivanje pok. oca JTĆ.

22. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i visini u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP pri čemu tužitelj niti ne osporava posebno odluku o parničnom trošku.

23. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić