Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1548/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Badel 1862 d.d., OIB 36749512860, Zagreb, Ulica grada Gospića 7, zastupanog po punomoćnici Petri Jurčić Vujičić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jurčić i Prpić j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3456/2025-39 od 17. prosinca 2025., dana 2. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Usvaja se žalba tužitelja i ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3456/2025-39 od 17. prosinca 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu."
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski se sud oglasio stvarno nenadležnim polazeći od utvrđenja da je od podnošenja predmetne tužbe 20. veljače 2013. pa do donošenja odluke Ustavnog suda RH Broj: U-III-3209/2023 od 15. travnja 2025. kojim je ukinuto rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1862/2019-3 od 4. travnja 2023., rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-5283/18-4 od 16. listopada 2018. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-1464/18-17 od 23. ožujka 2018. te je predmet vraćen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak, nad tuženikom proveden postupak predstečajne nagodbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu pod poslovnim brojem St-2140717, koje rješenje je postalo pravomoćno dana 10. studenog 2017., u kojem tužitelj nedvojbeno nije prijavio predmetnu tražbinu u predstečajni postupak, nije naveden u rješenju o odobrenju predstečajne nagodbe ni u sklopljenoj i potpisanoj predstečajnoj nagodbi od 22. rujna 2017., pa kako se radi o tražbini vjerovnika na koju predstečajni postupak utječe, a tužitelj ne može biti u boljoj pravnoj poziciji u odnosu na vjerovnike koji su sudjelovali u predstečajnom postupku, zaključio da se radi o sporu vezanom uz predstečajni postupak za koje je nadležan trgovački sud sukladno čl. 34.b toč. 5. ZPP - a, te je odlučio temeljem odredbe čl. 62. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24 - dalje: SZ) i čl. 17. st. 1. u vezi s čl. 21. st. 1. ZPP-a.
6. Odluku prvostupanjskog suda nije moguće prihvatiti.
7. Naime, donoseći pobijano rješenje u odnosu na žalitelja prvostupanjski je sud nepravilno primijenio odredbu čl. 34.b t. 5. ZPP u vezi s čl. 17. st. 1. ZPP.
8. Navedeno stoga jer iz činjeničnih navoda u tužbi proizlazi da je tužitelj kao kupac kupio, a tuženik mu je kao prodavatelj prodao 10000 redovnih dionica, pa se radi o međusobnom odnosu temeljem kupoprodaje iz kojeg ni na koji način ne proizlazi da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o sporu između člana društva i društva koji se tiču obveze upravljanja društvom i vođenja poslova društva jer se tužbom traži naknada štete zbog odbijanja tuženika da mu, nakon uplate 17. rujna 2008. cjelokupnog dugovanog iznosa, izda brisovno očitovanje radi brisanja založnog prava tuženika na 10000 redovnih dionica koje su bile predmet Ugovora o prodaji i prijenosu dionica društva tuženika sklopljenog 19. rujna 2005. između tužitelja kao kupca (stjecatelja) i tuženika kao prodavatelja. Dakle, tužba je podnesena iz razloga koji nisu neposredno vezani na odnos društva i člana, a tužbenim zahtjevom se ne nalaže nikakva obveza ili pak daje kakvo pravo članu prema društvu ili obrnuto niti se ustanovljava kakvo člansko pravo člana društva, to se, po ocjeni ovog suda, ne radi o sporu u povodu predstečajnog postupka odnosno o tražbini vjerovnika na koju predstečajni postupak utječe, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud.
9. Predmetna tužba podnesena 20. veljače 2013. dostavljena je tuženiku 8. ožujka 2013. i on je u odgovoru na tužbu podnesenom 5. travnja 2013. osporio stvarnu nadležnost prvostupanjskog suda, istaknuo je prigovor zastare te je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, pri čemu je istaknuo da su stranke sva međusobna potraživanja uredila nagodbom sklopljenom 18. veljače 2010.
10. Okolnost ne prijavljivanja tražbine od strane vjerovnika u postupku predstečajne nagodbe uz nespornu okolnost da se radi o tražbini koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, ne može imati za posljedicu gubitak prava da o osnovanosti tužiteljeve tražbine odluči sud u parničnom postupku.
11. U odnosu na nastavak parnica prekinutih zbog postupka predstečajne nagodbe, Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 78/15 - dalje: ZFPPN) predstavlja lex specialis, dok je lex generalis u tom slučaju Zakon o parničnom postupku, pa se u nedostatku regulacije iz ZFPPN-i ima primijeniti upravo Zakon o parničnom postupku kao generalni zakon.
12. Međutim, odredba čl. 34.b. st. 5. ZPP na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio pobijano rješenje je kao izmijenjena uvedena čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine br. 70/19 - dalje u tekstu: ZPP/19) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. godine pa nije primjenjiv u ovom konkretnom predmetu. To, zbog toga, što je ovdje postupak pokrenut podnošenjem tužbe sudu 20. ožujka 2013., pa se sukladno čl. 117. st. 1. ZPP/19 ima primijeniti ZPP koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, a odredbama čl. 117. st. 2., 3. i 4. ZPP/19 nije ni iznimno propisana primjena čl. 34.b ZPP na postupke u tijeku, a niti odredbom čl. 119. ZPP/19, jer se on odnosi na prekid postupka zbog razloga iz čl. 212. toč. 4. ZPP i prestanka postojanja pravne osobe, a što ovdje nije slučaj.
13. Osim toga, u konkretnom se slučaju ne radi niti o sporu povodom predstečajnog postupka jer je isti okončan sklapanjem predstečajne nagodbe dana 22. rujna 2017 pred Stalnom službom Trgovačkog suda u Zagrebu u Karlovcu, a rješenje istog suda posl. broj St-2140/17 od 22. rujna 2017. je postalo pravomoćno 10. studenog 2017., a što je vidljivo iz sudskog registra.
14. Zbog izloženog, sud prvog stupnja je pogriješio kada se, nakon pravomoćnog okončanja postupka predstečajne nagodbe i donošenja odluke Ustavnog suda RH po službenoj dužnosti oglasio stvarno nenadležnim temeljem citirane odredbe čl. 34.b. st. 5. ZPP/19, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci pod stavkom I.
15. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan jer taj trošak u smislu čl. 155. ZPP nije bio potreban.
U Zagrebu, 2. lipnja 2026.
Sutkinja:
Ksenija Jakovčević
