1 

Poslovni broj: 21 Kž-648/2023-4

Poslovni broj: 21 Kž-648/2023-4

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. G., zbog kaznenog djela iz čl. 179. a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11) i dr.,  odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 24. ožujka 2023. broj 82 K-538/22, u sjednici vijeća održanoj16. siječnja 2024. 

p r e s u d i o j e

I              Povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda na način da se ukida posebna obveza iz čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ/11 izrečena optuženiku.

II              Žalba optuženika M. G. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom od 24. ožujka 2023. broj 82 K-538/22, Općinski sud u Zadru proglasio je krivim optuženika M. G., zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz  čl. 179. a KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2 . u vezi st. 1. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11, zbog kojih mu je, za kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 optuženiku je na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik M. G. je zbog počinjenih kaznenih djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Na temelju čl. 56. i 57. KZ/11 prema optuženiku M. G. primijenjena je djelomična uvjetna osuda na način da je na izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine primijenjena uvjetna osuda te je odlučeno da se ta kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, dok će se dio izrečene kazne u trajanju od osam mjeseci ima izvršiti.  Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. srpnja 2022. do 25. listopada 2022. Na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu ambulantog tipa. Na temelju čl. 69. st. 2. KZ/11 odlučeno je da će se izrečena sigurnosna mjera izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Na temelju čl. 69. st. 3. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine. Na temelju čl. 69. st. 4. KZ/11 sudac izvršenja će obustaviti izvršavanje mjere iz stavka 1. ovoga članka ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino dosadašnje i daljnje provođenje bezizgledno. Na temelju čl. 69. st. 5. KZ/11 sudac izvršenja mora najmanje svakih šest mjeseci, računajući od dolaska počinitelja na izvršenje mjere iz stavka 1. ovoga članka, preispitati postoje li uvjeti iz stavka 1. ovoga članka za njenim nastavkom i o tome donijeti rješenje. Sudac izvršenja može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere. Na temelju čl. 68. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja ambulantnog tipa uz nadzor Probacijskog ureda u Zadru, koja mjera može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja. Istom presudom optuženiku je uz uvjetnu osudu određena i posebna obveza iz čl. 62. st. 2. točka 4. KZ/11 tj. liječenje ili nastavak liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, sve uz stručnu pomoć Probacijskog ureda. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 optuženik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko se utvrdi da bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/2014, 70/2017, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) optuženik M. G. je presuđen naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.101,59 eura u korist Republike Hrvatske u roku od devedeset dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2.              Protiv te presude žali se optuženik M. G. po branitelju T. G., odvjetniku u Z.. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe, ili podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-776/2023-3 od 3. studenoga 2023. vratio spis.

5.              Žalba optuženika nije osnovana.

6.              Optuženik se žali iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka te izrijekom navodi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 uz tvrdnju da se pobijana presuda sastoji isključivo u iznošenju sadržaja provedenih dokaza bez njihove ocjene, a ujedno ističe proturječnost i kontradiktornost prvostupanjskog suda „u odnosu na dokaze provedene tijekom postupka, odnosno zapisnike i isprave koje prileže spisu što se sve odnosi na navode iz pobijane presude kojima se u bitnome upire na to da je okrivljenik svojim postupanjem počinio terećena kaznena djela“. U daljnjem dijelu obrazloženja naprijed iznesene bitne postupovne povrede žalitelj ističe da je prvostupanjska presuda utemeljena na iskazu oštećene M. G., a zanemarene su tvrdnje optuženika da je upravo oštećena uzrokovala svojim ponašanjem i vrijeđanjem optuženika cjelokupno događanje i svađu između njih, pa ustvrđuje da je optuženik postupao u nužnoj obrani, što proizlazi iz njegove obrane, a i liječnički vještak prof. dr. sc. D. M. dopustio je mogućnost da su ozljede oštećene nastupile kao posljedica nužne obrane optuženika. Ovakvim obrazloženjem bitne postupovne povrede na koju upire žalitelj za zaključiti je da isti zapravo pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda  te se ne slaže s ocjenom dokaza od strane prvostupanjskog suda  pa se žalba u tom dijelu svodi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Valja napomenuti da nije točno da bi se pobijana presuda sastojala isključivo od sadržaja provedenih dokaza bez da su isti ocijenjeni. Nasuprot takvoj tvrdnji žalitelja sud prvoga stupnja naveo je sadržaj svih provedenih dokaza, međutim u pobijanoj presudi analizirao je i ocijenio svaki od tih dokaza zasebno i sve njih u ukupnosti, pa stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 nije počinjena.

7.              Nije točno  da bi kazneni zakon bio povrijeđen iz razloga što iz provedenih dokaza nisu utvrđena niti subjektivna niti objektivna obilježja kaznenih djela zbog kojih je optuženik proglašen krivim, zbog čega je trebalo primijeniti pravilo in dubio pro reo i optuženika osloboditi optužbe. Suprotno proizlazi iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, što će biti obrazloženo u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.              Žaleći se iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj tvrdi da niti iz jednog provedenog dokaza nije utvrđeno da bi optuženik počinio kaznena djela zbog kojih je proglašen krivim, a posebno naglašava da ničime nije utvrđeno da bi oštećenica u inkriminiranom razdoblju bila u strahu ili ponižavajućem položaju ili dugotrajne patnje. Da bi se takvo što utvrdilo, po žalitelju, bilo je potrebno provesti psihijatrijsko ili psihološko vještačenje oštećenice što bi jedino moglo dati odgovor na to je li ona bila u strahu, ponižavajućem položaju ili u stanju dugotrajne patnje. Osim navedenog žalitelj prigovara provedenom sudsko-medicinskom vještačenju i utvrđenju prvostupanjskog suda da bi optuženik nanio tjelesnu ozljedu oštećenici jer suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Za razliku od ovakvih tvrdnji žalitelja nesporno je da je inkriminirane zgode između oštećene M. G. i optuženika M. G. došlo do sukoba. Oštećenica M. G. navela je da od razdoblja siječnja do srpnja 2022. započinju problemi s optuženikom koji počinje piti, a u stanju alkoholiziranosti svašta joj govori, psuje ju i vrijeđa na što se gotovo pa i navikla. Inkriminiranog dana vratila se iz posjeta P. kući u Z. te je optuženika pronašla pod utjecajem alkohola u kući punoj nereda. Tome je prigovorila, a optuženik ju je počeo vrijeđati riječima iz činjeničnog opisa iz točke 1. izreke pobijane presude, a kada je došla do njega u spavaćoj sobi držeći u ruci partviš jer je krenula pospremati nered u stanu navela je da joj je optuženik uzeo metlu, polomio dršku, ona ga je gurnula a optuženik je pao na krevet i povukao je sa sobom. Tada joj je oduzeo dio metle i udario je po glavi, a oštricama od slomljene metle ju je ogrebao po rukama uslijed čega je krvarila. Navodi da se toga prepala, da je optuženik pobjegao a ona da da je pozvala policiju, dok je policija pozvala hitnu medicinsku pomoć. Niti optuženik ne spori da je inkriminirane zgode došlo do sukoba između njega i supruge, oštećene, sve zbog pancete koje nije bilo u kući, zbog čega ga je oštećenica napala i drškom metle udarila po glavi od čega je bio sav krvav, glava ga je zaboljela, srušio se na krevet ali joj je uspio oduzeti metlu, slomiti dršku, a oštećenica ga je i nadalje udarala govoreći mu da je stoka, majmun, da gdje je panceta, da zašto ju je nekome dao te ga je i psovala. Iz nalaza i mišljenja prof. dr. sc. D. M. proizlazi da je u inkriminiranom događaju samo oštećenica zadobila tjelesne ozljede opisane pod točkom 2. izreke pobijane presude. U svom nalazu i mišljenju ovaj je vještak naveo da dopušta mogućnost da je oštećenica zadobila ozljede uslijed nasrtanja optuženika na nju sve zbog otklanjanja napada optuženika na oštećenu. Inkriminirane zgode optuženik je bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,74 g/kg apsolutnog alkohola, a psihijatrijskim vještačenjem optuženika utvrđeno je da je isti ovisnik o alkoholu (vještački nalaz dr. D. S.) a uz to ima teži oblik posttraumatskog stresnog poremećaja a u vrijeme inkriminacije bio je bitno smanjeno ubrojiv. Iz tog razloga vještak je mišljenja da je psihičko stanje optuženika takvo da može u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje nekog težeg kaznenog djela. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada nije povjerovao obrani optuženika koji je naveo da je oštećenica njega prva napala i udarala partvišem po glavi jer isti nije zadobio nikakve ozljede, što pak proizlazi iz nalaza Zavoda za hitnu medicinu zadarske županije od 24. srpnja 2022. Iz svega naprijed navedenog prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je utvrdio da je optuženik počinio oba kaznena djela za koja je proglašen krivim. Stoga u dijelu u kojem pobija prvostupanjsku presudu iz osnove pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalba optuženika nije osnovana.

9.              Optuženik se žali i zbog odluke o kazni uz tvrdnju da prvostupanjski sud uopće nije valorizirao olakotne okolnosti kod optuženika i to posebice okolnost da je optuženik imao težak život, da je njegov psihički poremećaj razvijen tijekom ratnih zbivanja za vrijeme Domovinskog rata jer je isti branitelj, a poremećaj s promjenom osobnosti razvio se nakon smrti njegovog sina što je utjecalo kako na njega tako i na njegovu suprugu oštećenu M. G.. Nakon toga žalitelj zaključuje da je sud prvoga stupnja precijenio otegotne a podcijenio olakotne okolnosti ili ih uopće nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o kazni. Nasuprot ovakvim tvrdnjama žalitelj sud je optuženiku kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost i činjenicu da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv. Kao otegotno mu je cijenjeno to što nakon počinjenja ovih kaznenih djela nije iskazao nikakvo žaljenje zbog ponašanja prema oštećenoj, što pak proizlazi iz njezinog svjedočkog iskaza. Naime, prema kazivanju oštećene optuženik ju je i dalje nastavio vrijeđati i omalovažavati. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda sud prvoga stupnja pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kazni, pravilno ih je cijenio i optuženiku je izrekao kaznu koja će i po stavu ovog drugostupanjskog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane kaznenim zakonom.

10.              Valja istaći da je pobijana presuda ispitana povodom žalbe optuženika i po službenoj dužnosti pozivom na odredbu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. Naime, optuženiku su, kako  to proizlazi iz izreke pobijane presude, izrečene dvije sigurnosne mjere i to sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 69. st. 1. KZ/11 te sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11. Istodobno optuženiku je izrečena i posebna obveza iz čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ/11 u vidu liječenja ili nastavka liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje bi mogle poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela. Takvim postupanjem prvostupanjski je sud povrijedio kazneni zakon iz razloga što uz izrečene sigurnosne mjere nije moguće izreći i posebnu obvezu iz čl. 62. KZ/11. Stoga je pobijanu presudu trebalo preinačiti u dijelu u kojem je optuženiku određena posebna obveza iz čl. 62. KZ/11 na način da je ista ukinuta.

11.              Osim naprijed navedenog primijećeno je da je prvostupanjski sud optuženiku kojem je izrečena djelomična uvjetna osuda izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu ambulantnog tipa, pozivom na odredbu čl. 69. st. 1. KZ/11 te sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja također ambulantnog tipa pozivom na odredbu čl. 68. KZ/11. Na opisani način prvostupanjski je sud povrijedio kazneni zakon u korist optuženika pa je u tome dijelu bilo nemoguće ispraviti navedenu povredu zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika. Naime, prvostupanjski je sud u potpunosti zanemario okolnost da je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda i da se dakle dio kazne koja mu je izrečena izdržava u okviru zatvorskog sustava a u drugom dijelu se primjenjuje uvjetna osuda. Vezivanjem izrečenih sigurnosnih mjera uz liječenje ambulantnog tipa izostala je primjena tih mjera tijekom izdržavanja kazne zatvora, a u cjelini valja napomenuti da su izrečene sigurnosne mjere u izreci presude izrečene citiranjem zakonskog teksta bez prilagodbe konkretnoj situaciji.

12.              Zbog naprijed iznesenoga, budući da žalba optuženika nije osnovana, na temelju čl. 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u točki II izreke. Pobijana presuda ispitana je po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi tijekom postupka bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz te odredbe zakona, međutim utvrđeno je da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, pa je u tom dijelu trebalo preinačiti pobijanu presudu na način kako je to navedeno pod točkom I izreke ove presude, na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08.

U Varaždinu 16. siječnja 2024.